Tražim/nudim varanje na ispitima?

Dok je Facebook grupa Tražim/nudim studentski posao nekoć prvenstveno služila tome da spoji poslodavce i studente koji traže posao, u zadnje vrijeme također je postala mjesto gdje su poslodavci studenti u potrazi za osobama koje će im polagati online ispite. Nedavno je u grupi osvanula objava djevojke koja je napisala da je slikala komentare svih koji su se upustili u ovaj tip akademskog nepoštenja i poslala slike profesorima, a time je izazvala veliki broj negativnih reakcija i komentara ostalih studenata. Dok su ju neki u komentarima nazivali drukericom, drugi pozivali svoje prijatelje da čitaju komentare izrugivanja kako bi se nasmijali, osvanuo je i komentar kako bi ova djevojka trebala biti silovana.
Ovakvi degradirajući postupci budućih akademski obrazovanih građana motivirali su nas da se osvrnemo na dvije važne teme u psihologiji obrazovanja - akademsko (ne)poštenje i cyberbullying.

Samo da znate, svi koji tražite pomoć u rješavanju ispita, pogotovo na Ekonomskom i Pravnom fakultetu, sve je screenano i poslano pojedinim profesorima i dekanu.
- objava studentice u grupi Tražim/nudim studentski posao

Akademsko nepoštenje

Akademsko nepoštenje je bilo koji postupak ili ponašanje koje krši postojeća pravila o polaganju ispita ili završavanja zadataka, daje nepravednu prednost jednom studentu u odnosu na druge pri rješavanju ispita ili zadataka ili smanjuje točnost zaključka o postignuću studenta (Cizek, 2004).
Akademsko nepoštenje je dvofaktorski konstrukt - ono obuhvaća i aktivno varanje (prepisivanje zadaća ili ispita, plagiranje, autoplagiranje), ali i pasivno varanje (dopuštanje drugima da prepišu zadaću ili ispit, pisanje ispita umjesto drugog studenta). Samim time, obje strane varanja - i oni koji aktivno prepisuju i oni koji dozvoljavaju da se prepiše jednako su krive.

Sklonost varanju može se objasniti nekim individualnim faktorima. Primjerice, više varaju oni koji su manje savjesni, manje ugodni i koji imaju crte ličnosti mračne trijade (narcizam, makijavelizam i psihopatija). Također, mladići su skloniji varanju od djevojaka, a mlađi studenti i srednjoškolci su skloniji varanju nego stariji studenti. Pokazalo se da češće varaju oni koji imaju ciljne orijentacije usmjerene na izbjegavanje rada (želja da se samo prođe ispit uz što manje truda) ili usmjerene na izvedbu (cilj je biti bolji od drugih, a ne razumjeti i naučiti gradivo).

Sada kada je jasnije tko češće vara, pitanje je kada studenti varaju? Veća sklonost varanju je u situacijama kada studenti percipiraju da i drugi varaju, kada je percipirana težina kazne za varanje niska, kada studenti imaju previše obveza i ne stignu naučiti, ali i kada imaju veći pristup mobitelu, internetu i izvorima znanja tijekom ispita. Također, na varanje djeluje i kultura zemlje, odnosno je li uvriježeno u kulturi kako je varanje poželjno ponašanje koje pokazuje snalažljivost studenta ili je varanje nepoželjno ponašanje koje se ne tolerira.  Sukladno tome, zanimljivo je kako varanje nije povezano s moralnim rezoniranjem jer se ne percipira kao moralno pitanje, već kao kršenje socijalnih normi.

Objašnjenje zašto je bilo toliko negativnih komentara na objavi djevojke koja osuđuje varanje na ispitima, možemo pronaći u gore navedenim obilježjima varanja. Tijekom online nastave i online pisanja ispita izazvanih pandemijom koronavirusa pojavile su se nove metode varanja kojima profesori ne znaju stati na kraj, što automatski povećava vjerojatnost varanja. S druge strane, u komentarima studenata primjećuju se pokušaji opravdavanja varanja takozvanim neutralizirajućim stavovima koji služe za osiguranje vlastitog samopoštovanja. Primjerice, ako svi drugi varaju, mogu i ja ili ovo je stvarno težak kolegij i tako i tako ću zaboraviti većinu činjenica čak da ih sada i naučim.
Važna napomena nastavnicima koji žele stati na kraj varanju je da motiviraju svoje studente tako da im objasne važnost i svrhu kolegija za njihovu buduću struku, da pokažu vlastiti entuzijazam prema određenom području, da imaju strože mjere provjere varanja na ispitu i da imaju jasne i stroge sankcije za one koji prepisuju.

Cyberbullying

Drugi iznimno važan dio problema vezanog uz cijelu situaciju u navedenoj Facebook grupi je mnoštvo komentara drugih studenata koji upućuju na zabrinjavajuću količinu primjera zlostavljanja putem interneta.

Opasnost cyberbullyinga je višestruka. Prvi problem je anonimnost. Moguće je pisati komentare, vrijeđati, zastrašivati potpuno anonimno, čime se teže dolazi do počinitelja nasilja, ali i do žrtve. Također, manja je empatija sa žrtvom jer nedostaju neverbalni i paraverbalni znakovi u komunikaciji. Nadalje, objava na internetu dostupna je širokoj publici te je vremenski neograničena jer čak i ako se objava obriše, postoji mogućnost slikanja ekrana i ponovnog objavljivanja istog sadržaja. Time žrtva ne može pobjeći od nasilja jer se ono stalno nalazi u virtualnom svijetu, a čak i dom kao sigurno mjesto postaje mjesto nasilja.  

Koje su posljedice?

Zanimljivo je da su posljedice po počinitelja i žrtvu jednake. Obje strane koje sudjeluju u cyberbullyingu mogu osjećati neke od navedenih posljedica: strah, tugu, manjak samopoštovanja, narušavanje odnosa s vršnjacima, što može dovesti do povlačenja, snižene koncentracije i motivacije za učenjem, osjećaja bespomoćnosti, anksioznosti i povećane konzumacije alkohola i drugih psihoaktivnih tvari. Žrtve mogu osjećati i puno kompleksnije i opasnije posljedice poput samoozljeđivanja ili suicidalnosti.
Osim toga, elektroničko nasilje dovodi do još više nasilja. Odnosno, najveći prediktor za činjenje nasilja preko interneta jest doživljaj nasilja preko interneta na vlastitoj koži.

U kontekstu situacije cyberbullyinga u studentskoj Facebook grupi, možemo vidjeti kako je naš obrazovni sustav zakazao u objašnjenju što to nasilje preko interneta jest i koje su njegove posljedice. Vjerujemo da je motivacija za nasiljem kod studenata bio osjećaj napadnutosti i da su činili nasilje kako bi pokušali očuvati vlastito samopoštovanje. Međutim, nasilje ne dovodi do osjećaja veće vrijednosti i zadovoljstva sobom, već upravo suprotno - dovodi do svih negativnih posljedica opisanih poviše u tekstu.

Ovaj primjer može nam poslužiti kao još jedna prilika za razumijevanje važnosti psihologa u školama, koji kroz razne preventivne programe mogu djelovati na smanjenje nasilja i akademskog nepoštenja, ali i na povećanje motivacije za učenjem i povećanje prosocijalnog ponašanja među učenicima, studentima, a time posljedično i na buduće generacije odraslih građana naše države.

Izvori: