Duboko smo pogođeni i razočarani događajima koji se posljednjih dana odvijaju u Ukrajini. Ovaj tekst posvećujemo svima kojima nedavna događanja bude neugodne osjećaje, nesigurnost, nemir ili zbog kojih doživljavaju retraumatizaciju, a ponajprije djeci koja jučer nisu otišla u vrtiće i škole, već u zaklon podzemne željeznice…
Procjenjuje se da oko 200 milijuna djece u svijetu živi u visoko konfliktnim zonama pogođenima ratom, sukobima i genocidom. Navedno ukazuje i na to kako jedno od šestero djece živi u državama zahvaćenima ratom. Djeca su ratom najviše pogođena u Demokratskoj republici Kongo, Siriji, Južnom Sudanu, Jemenu, Iraku, Afganistanu, a od nedavno, nažalost, i Ukrajini. Smith navodi kako su u današnje vrijeme 85-95% ozlijeđenih ili ubijenih osoba u sukobima zapravo civili, od kojih 50% čine djeca.
Djeca rođena u ratom pogođenim područjima nerijetko jedino za što znaju su oružani konflikti, koji ostavljaju brojne devastirajuće posljedice na njihovo psihičko zdravlje i ukupno zdravstveno stanje, a utječu i na očekivani razvojni put. Djeca su tako u ratu često žrtve ubojstava, silovanja, ostaju bez roditelja, rodbine i vršnjaka, bivaju taocima, uskraćeni su im obrazovanje i zdravstvena skrb, a u nekolicini slučajeva bivaju i regrutirani u borbene redove. Onemogućen im je pristup školstvu i zdravstvu, kao i brojnim drugim uslugama i aktivnostima na koje imaju pravo. U takvim okolnostima raste i rizik za brojne oblike zlostavljanja i zanemarivanja te vršnjačkog nasilja.
Osim fizičkih ozljeda, djeca doživljavaju i psihičku patnju, izložena su teroru, a takva iskustva mogu im ostaviti simptome stresa, anksioznosti, depresivnosti ili u nekolicini slučajeva dovesti do posttraumatskog stresnog poremećaja.
Aspekti života djece na koju djeluje rat
Profesor Ed Cairns sa Sveučilišta u Ulsteru navodi kako se djeca i mladi u ratom zahvaćenom području suočavaju s nekolicinom poteškoća:
- Gubitkom osnovnih resursa (poput vode, hrane i sl.),
- Prekidom ili gubitkom obiteljskih odnosa,
- Stigmom i diskriminacijom,
- Normalizacijom nasilja,
- Pesimističnošću…
Svojedobno su i generacije djece u Hrvatskoj, nažalost, doživjele rat. Profesorica Ajduković je u članku iz 1995. istaknula kako su neki od najčešćih gubitaka kod djece i mladih uzrokovanih ratom:
- Ranjavanje i gubitak fizičkih sposobnosti,
- Gubitak značajnih osoba,
- Gubitak doma,
- Gubitak roditeljske zaštite,
- Gubitak tradicionalnog načina života,
- Loša prehrana,
- Promjene u zajednici,
- Prekinute mogućnosti obrazovanja,
- …
Kadir i suradnici u radu iz 2018. godine upozoravaju kako su oružani sukobi izrazit izvor toksičnog stresa i značajna društvena odrednica zdravlja djece i mladih. Tijekom ili neposredno nakon rata djeca i mladi često doživljavaju akutni stresni poremećaj, poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, panični poremećaj, kao i poremećaje spavanja. Kasnije, tijekom adolescencije, djeca izložena ratu i oružanim konfliktima predisponirana su za eksternalizirane simptome te poremećaje u ponašanju i ophođenju.
Indirektni efekti i posljedice oružanih sukoba na djecu
Kadir i suradnici navode kako oružani sukobi mogu imati i brojne indirektne učinke na život i zdravlje djece i mladih, poput nesigurne okoline, zagađenog okoliša, psihičkih poremećaja skrbnika, gubitka skrbnika i separacije od vršnjaka i obitelji.
Ipak, longitudinalni nalazi istraživanja ukazuju na to da kod djece doživljavanje oružanih konflikata i poslijeratna iskustva ipak mogu ublažiti zaštitni faktori poput podrške obitelji i prihvaćanja od strane zajednice. Prisutnost i empatička podrška okoline su se kod djece pokazali snažnim faktorima otpornosti u kontekstu rata, terorizma i oružanih sukoba.
S druge strane, ako samo ignoriramo moguće posljedice, generacija djece koja su doživjela rat mogla bi nastaviti ratove koje su proživjeli, ali u nekoj sljedećoj generaciji, a takvo bi se nasilje transgeneracijski prenijelo na njihove potomke.
Lekcija iz prošlosti za sadašnjost i budućnost
Djeca i mladi izloženi oružanim konfliktima u riziku su od brojnih indikatora narušenog psihičkog zdravlja koji mogu trajati i do odrasle dobi. Dakle, negativni učinci rata po psihičko zdravlje djece i mladih tijekom vremena se smanjuju, ali zapravo ne nestaju niti nekoliko godina poslije samog rata, kako navodi profesorica Kuterovac Jagodić u svom radu iz 2002. Potrebno je dati prioritet potrebama djece i mladih u konfliktima zahvaćenim područjima te već sada krenuti razmišljati o korisnim intervencijama koje bi umanjile negativne psihosocijalne posljedice odrastanja u ratom zahvaćenim područjima u svijetu.
Djeca su najranjivija od svih civila u ratovima, a njihovi gubitci mogu biti brojni i trajni. Kao što je naglašeno, djeca i mladi mogu biti u riziku da, osim topline domova, izgube i roditelje, vršnjake, uspomene, bezbrižnu igru, prve ljubavi, školsko znanje i brojne druge dobno adekvatne aktivnosti i događaje.
U 21. stoljeću imamo dovoljno znanja i iskustva da kao odrasle i odgovorne osobe pokušamo učiniti sve u svojoj moći da zaštitimo djecu i mlade od negativnih okolišnih čimbenika i kolektivne traume koju donose događaji poput oružanih sukoba i ratova!
Izvori:
Ajduković, M. (1995). Djeca u ratu u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku, 2(4), 295-304.Betancourt, T. S. i Khan, K. T. (2008). The mental health of children affected by armed conflict: Protective processes and pathways to resilience. International review of psychiatry, 20(3), 317-328.
Catani, C. (2018). Mental health of children living in war zones: a risk and protection perspective. World Psychiatry, 17(1), 104.
Halevi, G., Djalovski, A., Vengrober, A. i Feldman, R. (2016). Risk and resilience trajectories in war‐exposed children across the first decade of life. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 57(10), 1183-1193.
Harkness L.L. (1993) Transgenerational Transmission of War-Related Trauma. U: Wilson J.P., Raphael B. (Ur) International Handbook of Traumatic Stress Syndromes. The Plenum Series on Stress and Coping. Springer.
Kadir, A., Shenoda, S., Goldhagen, J., Pitterman, S., Suchdev, P. S., Chan, K. J., ... i Arnold, L. D. (2018). The effects of armed conflict on children. Pediatrics, 142(6).
Kuterovac Jagodić, G. (2002). Dugoročne posljedice rata na mentalno zdravlje djece: Je li rat za djecu, svjedoke rata, zaista završio? Dijete i društvo, 4(1-2), 135-160.
Santa Barbara, J. (2006). Impact of war on children and imperative to end war. Croatian medical journal, 47(6), 891.
Slone, M. i Shechner, T. (2009). Psychiatric consequences for Israeli adolescents of protracted political violence: 1998–2004. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 50(3), 280-289.
Smith, D. (2001, September). Children in the heat of war. Monitor on Psychology, 32(8). http://www.apa.org/monitor/sep01/childwar
Slone, M. i Shoshani, A. (2008). The war against psychological warfare. International Terrorism and Threats to Security: Managerial and organizational challenges, 171-184.
Slone, M. i Shoshani, A. (2017). Children affected by war and armed conflict: parental protective factors and resistance to mental health symptoms. Frontiers in psychology, 8, 1397.
