Zašto mladi ne glasaju?

Nikome nije novost da baš i ne izlazimo na izbore. Neki građani svjesno odabiru ne sudjelovati u takvom obliku javnog djelovanja, a neki jednostavno ne gaje dovoljan interes prema (konkretnim) političkim temama. Bilo da smo ljudi koji ne izlaze ili ljudi koji izlaze na izbore – svi zajedno sudjelujemo u krojenju javnih politika svojim postupcima. Razlikujemo se po tome koliko su nam te teme važne i koliko smo motivirani uključiti se u njih. Poseban se pritisak stavlja na one koji su svoje izborno pravo stekli nedavno - mladi ljudi koji se ističu prema neizlaznosti i često su etiketirani kao posebno apolitična skupina građana.

Kako sve možemo sudjelovati u politici?

Glasanje je prvo što nam padne na pamet kada razgovaramo o sudjelovanju u "političkim temama", no to nije jedini način. Svako ponašanje koje uključuje aktivnost običnog građana i ima namjeru utjecanja na društveno relevantna zbivanja je politička participacija. U namjeri da ih bolje opišemo, usporedit ćemo konvencionalne nasuprot nekonvencionalnim oblicima participacije.

Tipičan primjer konvencionalnog oblika je glasanje na izborima. Ovdje se ubrajaju i učlanjivanje u političku stranku, sudjelovanje u izbornim kampanjama i slični formalni načini uključivanja u javne teme. Nekonvencionalni oblici koje često literatura pripisuje mlađim glasačima uključuju potpisivanje peticija, sudjelovanje u prosvjedima, demonstracijama, društvenim pokretima i slično.

Očito je da cijelo naše političko djelovanje nije (jedino) glasanje. Naš glas može se čuti na zaista različite načine, uključujući i diskurs na društvenim mrežama i internetu općenito.

Tko utječe na naš glas?

Razlikujete li se od svoje obitelji prema sklonosti glasanju? Glasanje nije izolirani, posve nezavisni čin koji postaje važan svakih nekoliko godina. Mnogo se faktora događa između vremenskih točaka izbora koje utječu na to hoćemo li i kome dati svoj glas.

Finsko istraživanje Lahtinena i suradnika (2019) pokazuje iznimnu važnost perioda djetinjstva i adolescencije za glasanje u odrasloj dobi. Autori ističu snažni efekt povezanosti braće i sestara oko toga hoće li glasati, sličan povezanosti primijećenoj u tjelesnim visinama unutar obitelji. Drugim riječima, ako brat izlazi na izbore, vjerojatno će i njegov brat ili sestra. Isti se zaključci vežu i za roditelje, s tim da je efekt majke i oca gotovo podjednak. Međutim, utječu li više prijatelji, roditelji ili nastavnici na naš politički interes? Dostie-Goulet i suradnici (2009) prikazali su u rezultatima svojeg istraživanja da je utjecaj otprilike podjednak između prijatelja i roditelja, a manji kod nastavnika. Dodatno, politički interes raste selidbom od roditelja.

Neke pravilnosti primijećene su između zemalja. Mladi manje sudjeluju u politici od starijih – manje izlaze na izbore, manje se učlanjuju u stranke. Manje sudjeluju u politici čak i od mladih generacija u povijesti. Drugim riječima, postoji zajednička dinamika vezana za našu "političnost" koja se zbiva svugdje u svijetu.

Što je s današnjim vremenom tako posebno? Neka od mogućih objašnjenja su da mladi sve više smatraju da političke figure ne zastupaju mlade, pada utjecaj tradicionalnih institucija na društveni život i grade se, nikad više različiti, životni stilovi i identiteti, što uključuje i politički identitet.

Što mladi kažu?

Autori Holbein i Hillygus (2020) pitali su mlade Amerikance 2016. godine o nadolazećim izborima. Rezultati su pokazali da je 90% mladih navelo da ih politika zanima, 80% ih je navelo da planiraju glasati, a 43% ih je zapravo glasalo. U Americi je sustav glasanja drugačiji i potrebna je prethodna registracija koja komplicira stvar i sigurno igra ulogu u nižoj izlaznosti, ali poteže zanimljivu tezu – mladi ne postupaju u skladu s namjerom. Iako žele, ne sudjeluju u političkim izborima.

Istraživanje Henna i Weinsteina (2006), u kojem je sudjelovalo preko 700 mladih iz Ujedinjenog Kraljevstva, otkriva još neke zanimljivosti. Skoro svaka druga mlada osoba pratila je tada aktualne izbore, a kada ih se pitalo da navedu što je po njima jedan najvažniji problem zemlje, odgovarali su javnim uslugama (zdravstvo 28%, obrazovanje 14%, transport 4%) i drugim temama poput ekonomskih pitanja (7%), pitanja Europe (6%) te zakona i kriminala (6%). Nadalje, dvije od tri mlade osobe navele su da namjeravaju izaći na izbore i generalno navode da imaju povjerenje u demokratski proces. Uglavnom ne podržavaju političke stranke (tek njih 28% je izrazilo lojalnost nekoj od stranaka), a na pitanje o tome što političke stranke trebaju napraviti za bolji kontakt s mladima odgovaraju da trebaju informirati mlade o tome što se događa, započeti s njima komunikaciju bez cinizma, iskreno se zanimati za njih i njihove probleme te ne patronizirati.

Jesu li mladi apatični prema politici?

Ono što mlade dijeli od veće političke participacije vjerojatno nije apatija. Pokazuju interes, navode važne teme, imaju savjete za političke aktere i sigurno razmišljaju o "široj slici". Kažu da o važnim općim temama znaju razgovarati, ali da ne znaju kako bi djelovali. Pokazuju veći interes za konkretna društvena pitanja nego za politiku općenito. Ilšin (2003) je opisala da su u Hrvatskoj mladi dvostruko politički marginalizirani – kao objekti i kao subjekti političkih procesa. S jedne strane njihove su potrebe jako rijetko u centru pažnje medija, političkih aktera i institucija vlasti, a s druge strane vrlo rijetko imaju priliku djelovati institucijski.

Pitanje za razmišljanje: kako mlade više uključiti u politiku?

Mladi često odabiru drugačije načine da kažu što misle o nekoj temi. Zbog toga je važno da manje uobičajene oblike djelovanja zajednica tretira s većom ozbiljnošću. Brige mladih trebale bi se smatrati jednako pogodnima za javnu diskusiju i potencijalne promjene u zajednici kao i brige starijih glasača.

Elementarni dio promjene u svijesti mladih je edukacija. Ovaj pojam uključuje informacije o političkim procesima, ali i osnovnu spremnost mladih da znaju gdje i kako mogu djelovati ako za tim imaju interes. Kada razgovaramo o političkim temama, možemo raditi i na nekim drugim vještinama poput vještina debatiranja, međusobnog prihvaćanja, nošenja s teškim temama i znatiželje prema različitim političkim idejama. Iako političke teme mogu biti izazov i za sudjelovanje i za moderiranje, jedna od glavnih svrha kod mladih je osvještavanje alata i resursa za djelovanje.

Istraživanja koja se bave glasanjem i političkim temama jako su osjetljiva na vremenski kontekst, kao i to koga točno obuhvaćaju i predstavljaju. Struktura glasača i njihovih javnih prioriteta mijenja se iz godine u godinu i značajno se razlikuje između zemalja. Zbog toga nam (uvijek) nedostaju podaci koji bi ukazali na sadašnje stanje te se ovim istraživanjima tek možemo inspirirati kako bismo bolje razumjeli birače i društvo. Jedan zaključak o mladima je, ipak, siguran - premalo se uključuju u javna djelovanja jer ne znaju kako da se učinkovito zauzmu za osobno važna pitanja.

Za kraj, uvijek postoje neke opcije s kojima možete započeti svoju priču aktivista ili zagovarača. Možete istražiti postoje li neka udruženja ili odbori u vašem mjestu s kojima dijelite ciljeve. Mreža mladih Hrvatske savez je brojnih udruga u zajedničkom interesu stvaranja politika za mlade i sadržaji koje objavljuju, te projekti koje provode ili u kojima sudjeluju mogu vam biti prilično zanimljivi. Također, na stranicama platforme Crosol i Gonga možete pronaći brojne interesantne zagovaračke teme.

Izvori