Ageizam - problem samo starijih osoba?

Nije li tužna činjenica da starenjem svi postajemo bolesni, nesposobni, usamljeni i neprivlačni? K tome, ovisni smo o drugima, opterećujemo socijalni sustav i samo stvaramo gužvu u liječničkoj ordinaciji.

Prethodne rečenice nisu činjenice, već mit o starijim osobama utemeljen na ageizmu (engl. ageism). Ageizam čine sustavna diskriminacija, stereotipiziranje i predrasude na temelju dobne skupine pojedinca. Ageizam može biti usmjeren prema bilo kojoj dobnoj skupini, ali je najčešće usmjeren prema starijim osobama. Izraz ageizam je izvorno skovao Robert Butler 1969. godine te ga je opisao kao ocrnjivanje i strah od procesa starenja. U svijetu se starije stanovništvo drastično povećava, s predviđanjem da će se populacija starijih osoba gotovo utrostručiti do 2050. Uz ovaj univerzalni demografski trend, ageizam je prepoznat kao jedan od najčešćih oblika predrasuda, a istraživanja pokazuju da se gotovo trećina svih osoba starije dobi susrela sa ageizmom.

Ageizam je prihvaćen i normativan u mnogim kulturama, unatoč uobičajenoj zabludi da se istočni svijet prema starijima odnosi drugačije od zapada. Pritom, diskriminacija na temelju starosti često je prikrivene i složene prirode, a mnoge opaske su suptilne i često zbunjujuće te se mogu činiti dobronamjernima, a zapravo potiču negativno poimanje starenja (npr. izraz „anti-aging“ u kozmetičkoj industriji i komentari poput „Izgledaš super za svoje godine!“).

“Ageizam je posvuda, ipak, najviše je 'normaliziran' od svih predrasuda i općenito nije osporavan - poput rasizma ili seksizma.”
- Svjetska zdravstvena organizacija, 2016

Kako objašnjavamo ageizam?

Da bismo objasnili ovaj fenomen, razlikujemo tri aktualne teorije koje su bitne za shvaćanje stereotipiziranja starijih osoba i ageizma:

1. Model sadržaja stereotipa (engl. the Stereotype Content Model) sugerira da se skupine ljudi obično klasificiraju prema dimenzijama topline i kompetencije. Starije odrasle osobe, na primjer, smatraju se toplima, ali nesposobnima. Ove percepcije vode do osjećaja sažaljenja i suosjećanja, a manje do osjećaja zavisti prema starijim osobama.

2. Teorija socijalnog identiteta (engl. the Social Identity Theory) koja se najviše spominje u literaturi koja se bavi predrasudama i diskriminacijom. Ova teorija govori kako ljudi koriste grupnu identifikaciju za održavanje pozitivne slike o sebi. Bitno je da osoba vlastitu grupu usporedi s drugim grupama te da ju ocjenjuje pozitivno kako bi njezin socijalni identitet, koji je vezan uz pripadnost toj grupi, bio pozitivan. Ako ga pak ocjenjuje negativno, njezin socijalni identitet bit će negativan. Zbog toga što dob može biti kriterij za grupnu identifikaciju, ovom teorijom možemo objasniti ageizam. Primjerice, ako se identificiramo sa grupom mlađih odraslih osoba, starije osobe ćemo procjenjivati negativno kako bismo očuvali socijalni identitet i pozitivnu sliku o sebi.

3. Teorija upravljanja strahom (engl. Terror Management Theory) objašnjava kako su starije osobe konstantan podsjetnik na smrtnost i ranjivost. Starije osobe nas podsjećaju da: (a) smrt je neizbježna, (b) tijelo je ranjivo i (c) kulturni konstrukti na kojima možemo osigurati samopoštovanje (i upravljati tjeskobom u vezi smrti) su prolazni.

Ageizam kao samoispunjavajuće proročanstvo

Iako se ageizam često analizira iz perspektive pojedinaca koji ograničavaju tuđe mogućnosti, istraživanja su pokazala da i starije odrasle osobe internaliziraju društvenu stigmu povezanu sa starošću. Pojedinci prihvaćaju stereotipe koji prikazuju stariju dob kao vrijeme društvene neaktivnosti, nedostatka produktivnosti, ovisnosti, kognitivnih oštećenja i lošeg zdravlja. Glavna teorija koja se temelji na internalizaciji ageizma je teorija utjelovljenja stereotipa (engl. Stereotype Embodiement Theory) koju je predložila Levy (2009). Očekivanja i ponašanje u starijoj dobi mogu biti posljedica internaliziranja stereotipa o starijim osobama tijekom čitavog života. Internalizirani stereotipi o starosnoj dobi i starenju imaju tri značajke: (a) pojavljuju se u obliku negativnih stereotipa o starenju od ranog djetinjstva i jačaju u odrasloj dobi; (b) stereotipi, kao i internalizacija različitih stereotipa o starenju, mogu se dogoditi nesvjesno; (c) starost uzrokuje da stereotipi starenja postanu predrasude prema nama samima. Stavovi koji su usvojeni tijekom života, a koji diskriminiraju starije osobe, tako postaju primjenjivi na osobu koja ih drži. Ovakva internalizacija ageizma tada postaje primjenjiva na diskriminatora negativnim promatranjem njegova procesa starenja.

Istraživanje koju su proveli Sjöberg i kolege (2018) pokazalo je da se starije osobe distanciraju od osjećaja starosti i rješavaju probleme oko starosne dobi koristeći zamjenice u trećem licu. Većina sudionika je opisala starosnu dob kao razdoblje fizičke neprivlačnosti, ovisnosti o drugima i nemogućnosti učenja novih vještina, a traženje pomoći u starijoj dobi kao uzaludno zbog osjećaja izoliranosti i zarobljenosti u vlastitom tijelu. Upravo zbog ovakvog viđenja starenja, zdravlje starijih osoba se nastavlja pogoršavati jer ih njihova iskustva odvraćaju od traženja zdravstvene njege i podrške. To dodatno produbljuje njihov osjećaj zarobljenosti u propadajućem tijelu i ukupnu negativnu percepciju sebe te dovodi do samoispunjavajućeg proročanstva kada je u pitanju opće zdravlje i dobrobit.

Još neka istraživanja su potvrdila utjecaj internaliziranog ageizma na kvalitetu života i mentalno zdravlje. Na primjer, Levy i sur. (2014) zaključili su da stariji vojni veterani koji imaju negativnije predrasude o starenju prijavljuju veću incidenciju psiholoških simptoma u usporedbi s onima koji imaju manje negativnu percepciju starenja. Štoviše, postoje značajne razlike između gore navedenih skupina u postotku simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (18,5% naspram 2%), simptoma anksioznosti (35% naspram 3,5%) i suicidalnih misli (30% naspram 5%).

Stariji i mudriji?

Iako je negativan aspekt ageizma dobro dokumentiran, nailazmo i na problem pozitivnog ageizma. Na primjer, starije ljude možemo karakterizirati kao ljubazne, tople i mudre. Ovo su također predrasude, iako imaju pozitivnu konotaciju, a nagađa se da je motivacija za ovakve stavove ukorijenjena u društvenoj poželjnosti. Nema povezanosti između dobi i sposobnosti uspješnog davanja savjeta ili mudrosti, a istraživanje Chonody i Teater (2016) pokazalo je da se ovakvo "neočekivano poštovanje" može negativno odraziti na starije osobe te izazvati osjećaj pritiska kada ne mogu ispuniti očekivanja mlađih generacija.

Da bismo identificirali ageizam, prvo ga moramo moći prepoznati i protumačiti kao predrasudu. Društveni kontekst igra ključni faktor u prepoznavanju ageizma, jer društvo jasno definira događaje kao pristrane prema trenutnim normama i očekivanjima. Informiranje o starijoj životnoj dobi je najbolji način borbe protiv ageizma. Politika i zakon mogu se pozabaviti diskriminacijom i nejednakošću na temelju dobi i zaštititi ljudska prava, a obrazovne aktivnosti mogu povećati empatiju i otkloniti zablude o različitim dobnim skupinama. Za kraj vam donosimo kratki video spisateljice i aktivistice Ashton Applewhite o ageizmu: