Je li netko od vaših nastavnika ili odgojitelja bio tetoviran? Kako je to utjecalo na vašu percepciju nastavnika/odgojitelja koji imaju vidljive tetovaže? S ovim i sličnim pitanjima pozabavila se magistra pedagogije i antropologije, Tena Trgovčević, u svom diplomskom radu naziva "Tijelo kao slikovnica - samopoimanje i iskustva tetoviranih odgojno-obrazovnih djelatnika". S Tenom smo razgovarali o motivaciji za odabir teme te nalazima i implikacijama istraživanja. Cijeli razgovor možete pogledati u trećoj epizodi Nepopularne psihologije na našem Youtube kanalu.

Tetovaže i zapošljavanje

Motivacija za istraživanjem ove teme Teni je bila prilično osobna kako se i sama pitala hoće li joj njene tetovaže otežati pronalazak radnog mjesta u odgojno-obrazovnom sustavu. Kako autorica navodi, neka ranija istraživanja su pokazala kako tetovaže, zbog postojećih predrasuda, mogu biti otežavajući faktor pri zapošljavanju. Timming (2015) u svom kvalitativnom istraživanju poslodavaca iz različitih sektora nalazi da su uz stav poslodavca prema tetovaži jako važan čimbenik očekivanja i iskustva klijenata s kojima zaposlenik dolazi u kontakt i na taj način predstavlja tvrtku. Ovdje vidimo kako bi zaposlenici "iz podruma" mogli bolje proći od npr. prodajnih predstavnika. Nadalje, kod percepcije poslodavaca je bila jako važna lokacija tetovaže (je li na vidljivom mjestu) te njen sadržaj, gdje su, očekivano, najprihvatljiviji motivi cvijeća, životinja i vojske (hrabrost, čast), dok se paukova mreža na vratu, suza na licu te bilo kakvi motivi vezani uz smrt, rasizam, opijate, seks, pa čak i politiku, smatraju uvredljivima.

Ipak, jedno novije istraživanje Frencha i suradnika (2018) daje optimističnije rezultate. Istraživanje provedeno na preko 2000 sudionika nije pokazalo značajne razlike u plaćama, godišnjoj zaradi i zaposlenosti između tetoviranih i netetoviranih sudionika u istraživanju. Kako bi dobili što izoliraniji efekt tetovaže na navedene ishode, istraživači su u analizama kontrolirali važne faktore poput zdravstvenog statusa, rizičnih ponašanja, sukobljavanja sa zakonom, ekonomskog statusa i drugih sociodemografskih varijabli (npr. dob, rasna pripadnosti, bračni status, obrazovanje, ...).

Cijeli razgovor s Tenom o njenom istraživanju. Like, share, subscribe

Tijelo kao slikovnica - iskustva odgojno-obrazovnih djelatnika

U svom istraživanju, Tena je provela polustrukturirane intervjue s 15 odgojno-obrazvnih djelatnika s područja Zagreba i okolice koji rade u sustavu minimalno tri godine, a pri tome imaju jednu ili više vidljivih tetovaža. Kroz te intervjue je ispitala njihovo samopoimanje, reakcije djece, roditelja i kolega, ali i integraciju tetovaža u njihov rad.

Rezultati, možda nekima iznenađujući, su velikom većinom pozitivni. Kada govorimo o suradnji s kolegama i zapošljavanjima, iskustva sudionika su poglavito pozitivna, uz par opisa situacija kada je tetovaža bila povod za negativan komentar, kod dijela sudionica reakcije su bile neutralne ili su izostale. No, kako ističe autorica, često su ti komentari dio šireg konteksta neslaganja pa je tetovaža samo "nešto" što može biti povod za negativan komentar. Reakcije roditelja su također istaknute kao pozitivne, gdje je tetovaža mogla biti povod za razgovor ("gdje ste se tetovirali i ja razmišljam o tome"). Ravnatelji su igrali značajnu ulogu u uspostavljanju klime oko prikladnosti tetovaža kod djelatnika te su svi sudionici spomenuli ravnatelja kao važan aspekt. Zahtjev za prekrivanjem tetovaža je spomenut kod dvije sudionice.

Jako zanimljiv dio iskustava se odnosio na integraciju tetovaža u posao. Autorica ističe kako su djeca puna pitanja oko tetovaža koja se razlikuju ovisno o dobi, sudionici također ističu kako tetovaže mogu služiti kao alat za poticanje kreativnosti, ali i razgovor o važnim temama. Jedna takva istaknuta tema je važnost (i trajnost) životnih odluka poput stavljanja tinte na svoje tijelo. Zanimljivo je i korištenje teme tetovaža u nastavi kroz npr. upoznavanje povijesti tetoviranja.

Zadnja važna tema vezana uz tetovaže u odgojno-obrazovnom sustavu je micanje diskriminacije i negativnih stavova prema osobama s tetovažama. Upravo kroz provođenje vremena s osobama prema kojima imamo (ili potencijalno možemo razviti) negativne stereotipe je najbolji način da to njih ne dođe.

Zahvaljujemo se Teni na razgovoru, a ukoliko želite čuti o ovoj temi iz pozicije autorice predlažemo da pogledate cijelu Nepopularnu epizodu i svakako se pretplatite na naš kanal za buduće intervjue.

Izvori:

French, M. T., Mortensen, K., & Timming, A. R. (2019). Are tattoos associated with employment and wage discrimination? Analyzing the relationships between body art and labor market outcomes. Human Relations, 72(5), 962-987.
Timming, A. R. (2015). Visible tattoos in the service sector: a new challenge to recruitment and selection. Work, employment and society, 29(1), 60-78.