Iskusni vježbači u teretani često kažu da je najlakši dio zapravo odraditi sam trening, dok se onaj teži odnosi na odluku da odeš na trening čak i kad ti se ne da. No, za mnoge ljude nedostatak motivacije nije glavni razlog izbjegavanja teretane, već je to borba s mislima o upravljanju novom opremom, sram i strah od osude drugih te tjeskoba koju osjećaju zbog tih misli.
Ako ste se u jednom trenu našli u situaciji da vas je strah odlaska u teretanu, očiju drugih ljudi koji vježbaju ili onih koji se čine puno iskusniji od vas, kompleksnih sprava koje ne znate koristiti ili presvlačenja u svlačionici kraj stranca – niste jedini.
Što je "gym anxiety"?
Anksioznost vezana uz teretanu (gym anxiety) zauzela je svoje mjesto u medijskom prostoru te često čujemo kako su i nama dragi fitness treneri ili influenceri u početku imali problema s anksioznošću od odlaska u teretanu. Ona se odnosi na nelagodu ili strah koji ljudi osjećaju pri odlasku u teretanu, a može se manifestirati kao izbjegavanje teretane, grupnih treninga, osjećanje fizioloških simptoma karakterističnih za anksioznost (znojenje, ubrzan rad srca, plitko disanje i slično), pretjerana samosvijest u okruženju teretane te strah od osude drugih ljudi zbog izgleda ili kondicije. Iako sam pojam anksioznost vezane uz teretanu nije termin iz znanstvene literature, spominje se sve češće na društvenim mrežama s razlogom. Ovaj termin veže se uz neke druge psihološke fenomene, poput socijalne anksioznosti, anksioznosti izvedbe i brige o izgledu tijela (body image).
Zašto dolazi do anksioznosti vezane uz teretanu?
Strah od osuđivanja i socijalna usporedba
Anksioznost vezana uz teretanu često se može pojaviti zbog straha da će nas drugi negativno procijeniti. Ovaj fenomen možemo objasniti kroz poznatu Teoriju socijalne usporedbe Leona Festingera (1954), koja sugerira da pojedinci određuju vlastitu vrijednost na temelju usporedbe s drugim ljudima. Teretana je okruženje koje može biti okidač socijalne usporedbe – gdje uspoređujemo svoju kondiciju, izgled tijela, snagu i izvođenje vježbi s ljudima koji su iskusniji od nas. Ovakve „uzlazne“ usporedbe (s ljudima koje doživljavamo superiornim po nekom faktoru) mogu potaknuti osjećaje neadekvatnosti te povišene anksioznosti i samosvijesti.
Nedavno istraživanje Safdar i Khana (2023) utvrdilo je pozitivnu povezanost između socijalne usporedbe i socijalne anksioznosti na uzorku korisnika društvenih medija, a autori dalje objašnjavaju da se osobe koje pate od socijalne anksioznosti češće uspoređuju s drugima. Nadalje, upozoravaju da je pojačana socijalna usporedba povezana s izraženijim kompleksom manje vrijednosti i nižim samopoštovanjem.
Osim Teorije socijalne usporedbe, u razumijevanju anksioznosti vezane uz teretanu može nam pomoći i efekt reflektora (spotlight effect). Ovaj efekt odnosi se na pojavu da ljudi često precjenjuju stupanj u kojem ih drugi ljudi promatraju i evaluiraju. Istraživanje Gilovicha i suradnika (2000) pokazalo je da su ljudi skloni vjerovati da su u fokusu tuđe pažnje puno više nego što zapravo jesu. Iskrivljeno mišljenje da nas svi gledaju i promatraju naše korake može pojačati osjećaj anksioznosti. U stvarnosti, ljudi općenito, pa tako i u teretani, vjerojatno više gledaju sebe i kako oni izvode vježbe, nego što gledaju vas.
Anksioznost izvedbe i upravljanje dojmovima
Anksioznost vezanu uz teretanu možemo promatrati i kroz leću Teorije samoprezentacije koju je predložio Ervin Goffman (1959) u svojoj knjizi „The Presentation of Self in Everyday Life“. Goffman kaže da se ljudi prezentiraju u određenom svijetlu kako bi kontrolirali i upravljali socijalnim percepcijama samih sebe u očima drugih, slično kao što glumci glume na pozornici. Autor opisuje ovaj proces kao upravljanje dojmovima te predlaže da se ljudi upuštaju u samoprezentaciju u želji da održe određenu sliku sebe u društvu, posebice u javnim prostorima.
U kontekstu teretane, pojedinci mogu osjećati pritisak da pokažu određenu razinu fitnessa ili da izvode vježbe točno, zbog straha da će neuspjeh potaknuti negativne procjene od drugih u teretani. Taj strah od „javnog neuspjeha“ ili osramoćenja u teretani može doprinijeti osjećaju anksioznosti. Malo tko želi ostaviti dojam o sebi kao nekompetentnoj osobi pa nije čudno da anksioznost koju nam stvara odlazak u teretanu može dovesti do potpunog izbjegavanja situacija u kojima se procjenjuju naše sposobnosti i razina fizičke spremnosti.
Socijalna anksioznost u vezi izgleda
Hart i suradnici (1989) uvode pojam socijalne anksioznosti u vezi izgleda (social physique anxiety – SPA), a definiraju ju kao tjeskobu koja se osjeća kad osoba vjeruje da je netko promatra ili ocjenjuje na temelju njenog izgleda. Točnije, odnosi se na negativan afektivni odgovor na percepciju da drugi nepovoljno ocjenjuju aspekte našeg tijela, npr. prisutnost viška tjelesne masti, manjak mišićnog tonusa, opća procjena tjelesnih proporcija. Autori je smatraju podtipom socijalne anksioznosti, a primarno se proučavala u kontekstu fitnessa i vježbanja. Kowalski i suradnici (2001) ju identificiraju kao potencijalnu prepreku redovitom sudjelovanju i tjelesnoj aktivnosti za osobe koje su pretjerano svjesne svog tijela.
Ovaj koncept je posebno važan u teretani gdje brojna ogledala, uska odjeća i izloženost „fit“ ljudima može pojačati svijest o vlastitom tijelu i strah od osude drugih na temelju istog. Jin i Fung (2021) u svom istraživanju spominju mnoge studije koje su pokazale da će osobe s višom razinom socijalne anksioznosti u vezi izgleda manje sudjelovati u vježbanju zbog straha od predstavljanja pred drugima. Odnosno, ovi pojedinci izbjegavaju fitness okruženja gdje ih „očekuje prijetnja“ da će netko negativno procijeniti njihov tjelesni izgled. Izbjegavanje je jedan od uobičajenih načina suočavanja s anksioznošću općenito pa tako i u ovom slučaju gdje ljudi zbog izražene SPA mogu izbjegavati odlazak u teretanu.
Strah od nepoznatog
Psiholog Nicholas Carleton kaže da je „nepoznato“ jedan od temeljnih ljudskih strahova i ključan element anksioznosti. Prvi odlazak u teretanu, suočavanje s novim nepoznatim spravama ili čak mijenjanje teretane i kod iskusnih vježbača može potaknuti strah od nepoznatog. Kad se nađemo licem u lice s nepoznatom situacijom, prirodno je osjećati neugodu i tjeskobu. Neizvjesnost i nepoznavanje novog terena može pojačati osjećaj da se nalazimo u prijetećoj situaciji, makar naš najveći bauk bio pravilno izvođenje čučnja sa šipkom. Naše reakcije na nepoznate situacije evolucijski su određene - ljudski mozak stalno pokušava predvidjeti što će se dalje dogoditi kako bi pripremio um i tijelo na pravilnu reakciju. Nepoznate situacije čine planiranje i snalaženje puno težim, stoga je naša prirodna reakcija pobuđeno stanje koje može prerasti u anksioznost.
Kako prevladati anksioznost od odlaska u teretanu?
Sad kad smo naučili nešto više o tome zašto se javlja anksioznost od odlaska u teretanu, pitanje je kako ju prevladati. U nastavku slijedi nekoliko praktičnih savjeta.
· Počni malim koracima – postepeno izlaganje okruženju teretane je oblik tehnike korištene u bihevioralno-kognitivnoj terapiji za druge oblike anksioznosti. U prijevodu, ne moraš se odmah obavezati na 5 treninga tjedno, već počni manjim koracima – vježbanjem barem 15 minuta koristeći opremu koja ti je donekle poznata. Kasnije možeš postepeno povećavati vrijeme provedeno u teretani kao i raspon vježbi koje izvodiš.
· Vježbaj kad je manja gužva – treniranje u najprometnijim satima može biti izazovno i preplavljujuće čak i za iskusne vježbače, a kamoli za početnike. Odlazak na trening kad je manja gužva (rano ujutro ili kasno navečer) može umanjiti strah da nas drugi promatraju i osuđuju.
· Povedi prijatelja sa sobom – Uchinovo (2009) istraživanje je pokazalo da vježbanje s partnerom ili u grupama potpore može smanjiti osjećaj anksioznosti i povećati pridržavanje rutine vježbanja. „Trening buddy“ ti može pružiti moralnu potporu i oslonac te smanjiti osjećaj samoće.
· Ako si u mogućnosti, unajmi trenera – osobni trener prenosi znanje o korištenju opreme i izvođenju vježbi i time smanjuje osjećaj straha od nepoznatog, što može kod nekih ljudi smanjiti strah i anksioznost. Osim toga, trener je tu da pruži potporu i sigurnost.
· Uzmi u obzir vježbanje od doma – ako ti je anksioznost od odlaska u teretanu preplavljujuća, probaj započeti s vježbama od doma ili vani u prirodi. To može biti prvi korak u izgradnji samopouzdanja oko vježbanja, što kasnije olakšava prijelaz na treninge u teretani.
· Obrati se stručnjaku – Ova tema je dobrodošla i kod stručnjaka mentalnog zdravlja ako procjenjuješ da bi na tome htio/htjela poraditi.
Zaključno, anksioznost od odlaska u teretanu česta je pojava koja mnogima stoji na putu prema uživanju u prednostima vježbanja. Među glavnim su razlozima javljanja anksioznosti strah od osuđivanja, bilo da se radi o izvođenju vježbi, korištenju opreme ili izgledu, zatim uspoređivanje s iskusnijim vježbačima te strah od nepoznatog. Važno je podsjetiti se da prepoznavanje vlastitih strahova i suočavanje s njima zahtijeva hrabrost, a svaki mali korak prema osjećaju ugode u teretani vrijedan je truda. Ako išta, zapamtite – ljudi vjerojatno više gledaju sebe i vlastitu formu nego vas!
Izvori
Atalay, A. A. i Gençöz, T. (2008). Critical factors of social physique anxiety: Exercising and body image satisfaction. Behaviour Change, 25(3), 178-188.Carleton, R. N. (2016). Fear of the unknown: One fear to rule them all?. Journal of Anxiety Disorders, 41, 5-21.
Eklund, R. C. i Crawford, S. (1994). Active women, social physique anxiety, and exercise. Journal of Sport and Exercise Psychology, 16(4), 431-448.
Festinger, L. (1954). A theory of social comparison processes. Human Relations, 7(2), 117-140.
Gilovich, T., Medvec, V. H. i Savitsky, K. (2000). The spotlight effect in social judgment: an egocentric bias in estimates of the salience of one's own actions and appearance. Journal of Personality and Social Psychology, 78(2), 211.
Goffman, E. (2023). The presentation of self in everyday life. U Social theory re-wired (str. 450-459). Routledge.
Hagger, M. S., Stevenson, A., Chatzisarantis, N. L., Gaspar, P. M. P., Ferreira, J. P. L. i Ravé, J. M. G. (2010). Physical self‐concept and social physique anxiety: Invariance across culture, gender and age. Stress and Health, 26(4), 304-329.
Hart, E. A., Leary, M. R. i Rejeski, W. J. (1989). Tie measurement of social physique anxiety. Journal of Sport and Exercise Psychology, 11(1), 94-104.
Jin, J. i Fung, S. F. (2021). Social physique anxiety scale: psychometric evaluation and development of a Chinese adaptation. International Journal of Environmental Research and Public Health, 18(20), 10921.
Kowalski, N. P., Crocker, P. R. i Kowalski, K. C. (2001). Physical self and physical activity relationships in college women: Does social physique anxiety moderate effects?. Research Quarterly for Exercise and Sport, 72(1), 55-62.
Kowalski, R. M. i Leary, M. R. (1990). Strategic self-presentation and the avoidance of aversive events: Antecedents and consequences of self-enhancement and self-depreciation. Journal of Experimental Social Psychology, 26(4), 322-336.
Leary, M. R. (1992). Self-presentational processes in exercise and sport. Journal of Sport and Exercise Psychology, 14(4), 339-351.
Portman, R. M., Bradbury, J. i Lewis, K. (2018). Social physique anxiety and physical activity behaviour of male and female exercisers. European Journal of Sport Science, 18(2), 257-265.
Safdar, G. i Khan, A. (2023). Relationship between Social Anxiety, Social Comparison and Competitive Behavior among Social Media Users. Online Media and Society, 4(2), 101-108.
Uchino, B. N. (2009). Understanding the links between social support and physical health: A life-span perspective with emphasis on the separability of perceived and received support. Perspectives on Psychological Science, 4(3), 236-255.
