Bruce Dickinson, najpoznatiji kao frontmen jednog od najvećih heavy metal bendova - Iron Maidena, održao je trosatno predavanje u prepunoj dvorani Vatroslava Lisinskog 26. listopada. U sklopu izdanja svoje autobiografije "What does this button do" Bruce je održao predavanja u niz gradova koji su koncipirani u dvije odvojene cjeline. U prvom dijelu Bruce govori o svom životu i iskustvima. Drugi dio bio je posvećen publici gdje je slavni vokal odgovarao na razna pitanja znatiželjnih fanova. Odlazeći na ovaj događaj, nisam imao namjeru o tome pisati. Ipak, to je predavanje frontmena heavy metal benda o njegovu životu - što bi se tu moglo naći za Nepopularnu psihologiju? Ali, ipak, tu smo...
Bruce je večer otvorio s riječima kako ovo nije motivacijsko predavanje, ali kako je večer odmicala za mnoge je postajalo upravo to. Mene su osobno najviše privukle tri teme za koje sam smatrao da itekako pripadaju ovdje, to su svestranost i istraživanje, mentalni pristup stvarnosti te empatija i razumijevanje.
Svestranost i istraživanje
Iako prepoznatljiv ponajviše po tome što je frontman Maidena, Bruce Dickinson je uz to pilot, zrakoplovni poduzetnik, pivar, filmski scenarist, pisac, radijski prezenter, TV glumac i mačevalac s međunarodnom sportskom karijerom. Vjerujem da prema iskazanom Bruce zadovoljava kriterij renesansnog čovjeka. No, većina drugih interesa došla je nakon inicijalnog uspjeha Maidena nakon izdanja jednog od najpopularnijih albuma benda - "The Number of the Beast". Nakon što su mu se svi snovi u vezi glazbe ostvarili, prije svega se pitao "pa zašto sve odjednom?", a zatim i "što sada?". Bruce ističe kako je bio iznenađen kako je osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva kratko trajao te kako je shvatio da čovjek koji ostaje isključivo fokusiran na jednu stvar zapadne "preduboko" u nju i prestane mu donositi toliki ushit kroz vrijeme. U glazbenom svijetu ovo je često značilo i zloupotrebu raznih supstanci. Tada se okrenuo zrakoplovstvu za koje ima interes od malih nogu jer mu je djed bio pilot za vrijeme rata. Prisjeća se kako je išao na neplaćeni godišnji kako bi mogao odraditi turneju s bendom. Kasnije se okušao u mačevanju i nastavio se baviti time jer kaže kako je to izvrstan borilački sport gdje te nitko neće razbiti. Pivo mu je velika strast pa se i time kasnije bavio te sada možemo uživati u službenom pivu Maidena, Trooperu. Ovime smo tek zagrebali svestranost Dickinsona, no ono što možemo naučiti iz ovoga je da valja raditi ono što volimo i da je jedna domena aktivnosti OK, ali ne znamo kako nam idu druge dok se ne okušamo u njima. Sreća i spontanost su faktori koje Bruce ne zaboravlja kada priča o svom životu. Sve što je planirao pošlo je po zlu, no zato je spontano i često uz malo sreće otkrivao jako puno toga. Međutim, u životu je uvijek važan i ...
Mentalni pristup stvarnosti
Važnost ove teme provukla se kroz više iskustava poznatog vokala. Prva je dakako ona o borbi s rakom grla koja je njemu, kao vodećem vokalistu svjetski poznatog benda, posebno značajna. Ističe kako je važnu ulogu u prilagodbi na saznanje da ima rak imalo shvaćanje da nema posebnog razloga "zašto baš on". Iako je imao tu nesreću, jedino što je mogao bilo je zauzeti aktivnu ulogu u borbi protiv toga pa tako i promijeniti rečenice iz "ako preživim ovo" u "kada preživim ovo".
Druga važna priča došla je iz pitanja o najdražem citatu Clinta Eastwooda. "Know your limitations" (znaj svoja ograničenja) bio je citat koji je pokrenuo priču o tome kako je važno biti svjestan svojih ograničenja upravo kako bi ih mogli maknuti, odnosno zaobići. Demonstracija primjene u praksi bila je priča o gadnoj ozljedi tetive koju je zaradio na mačevanju tri mjeseca prije turneje s bendom. Doktor mu je savjetovao rehabilitaciju uz koju će za godinu dana možda moći trčati. Poznat po živim koncertima, Bruce je za tri mjeseca krenuo na turneju bez da je itko primijetio da nešto nije kako treba biti. U tom se vremenu posvetio rehabilitaciji i pronalasku načina kako si olakšati kretanje po pozornici, što je u ovom slučaju bilo cik-cak skakutanje za koje je vjerovao da zapravo izgleda cool.
Jako dobar primjer važnosti pristupa vlastitoj situaciji dolazi iz razlikovanja riječi homeless (beskućnik) od riječi hopeless (beznadan). Iako je priznao da je bio bez stalnog krova nad glavom u određenim trenucima, istaknuo je da nikada nije bio beskućnik u smislu beznadnosti kao što to ljudi inače povezuju. Iako je spavao pod kaučima, imao je plan kako će se izvući iz te situacije i sam je sebe uvjerio da je to samo privremeno. I bilo je.
Empatija i razumijevanje
Zadnja priča koja je imala posebnu težinu došla je kao odgovor na pitanje o najzanimljivijem gostu u vrijeme dok je vodio radijsku emisiju na BBC-u. Ted Nugent, nekada poznatiji zbog svoje glazbe, a danas više po aktivizmu oko prava na držanje oružja i republikanskih vrijednosti u SAD-u, često je nazivan luđakom.
Bruce je nastojao ispitati osnovne vrijednosti ovog čovjeka radeći to pažljivo i upoznavajući njegov kontekst, povijesni i obiteljski. Nakon što je ispričao poprilično tešku priču o Tedovom odrastanju i sam kaže: "Bilo je lakše povezati točkice." Uz ovu nas je priču ostavio s poukom da iza svega stoji osoba. Bez obzira na demoniziranje koje može doživjeti u medijima ili našim glavama, to je i dalje osoba s kontekstom koji ga ne opravdava, ali nam daje mogućnost da ga bolje razumijemo.
Za kraj Vas ostavljamo s preporukom za još jednu posebnu priču koja je odnedavno dobila i svoj dokumentarni film koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Radi se naravno o Scream for me Sarajevo koji prati priču o koncertu Maidena u Sarajevu za vrijeme okupacije grada 1994. godine. Recenzija ovog remek-djela iz psihološke perspektive bit će objavljena nekom drugom prilikom.
