U četvrtak 3. listopada 2019. bili smo na projekciji dokumentarnog filma Četiri vjetra / To the Four Winds redatelja Michela Toe.

Zašto baš tada?

Projekcija je bila održana u organizaciji CROSOL-a i Centra za mirovne studije povodom obilježavanja obljetnice stradavanja izbjeglica kod otoka Lampeduze 2013. godine. Zagreb se pridružio kampanji No more bricks in the Wall zajedno s ostalih 27 europskih gradova u kojoj se zalaže za proglašenje 3. listopada Europskim danom sjećanja i dobrodošlice.

U 2016. godini talijanski senat donio je zakon kojim je 3. listopada proglašen Talijanskim danom sjećanja i dobrodošlice kako bi se svake godine obilježavalo sjećanje na žrtve koje stradavaju u potrazi za sigurnošću i kako bi se promicala svijest o migracijama te potrebe za solidarnošću. Kako bismo ovaj dan učinili europskim danom sjećanja i dobrodošlice, potpišite PETICIJU.

Izvor: CROSOL

O filmu

To the Four Winds niskobudžetni je dokumentarni film koji prati život 37-godišnjeg Cédrica Herroua koji živi na granici Italije i Francuske na svojoj maloj farmi. Uskoro mu spontano počinju dolaziti gladni i umorni migranti nakon prelaska granice u Francusku i on se brine o njima pružajući im sklonište i hranu koju sam uzgaja. Nakon nekog vremena njih je osmero na farmi, a Herrou im pomaže pronaći azil i ostvariti prava koja su im oduzeta jer nemaju svoje dokumente. S vremenom raste broj djece, obitelji i individualaca migranata s teškim životnim pričama i traumama kojima Herrou pomaže. Raste i cijela ekipa volontera pa tako postoji medicinska sestra koja im pruža primarnu medicinsku skrb i lijekove, postoji volonterka koja ih uči osnove francuskog jezika, zajedno se brinu o kokošima, voću i povrću na farmi i od toga si spremaju obroke. Cédric se konstantno bori s lokalnim vlastima trošeći vlastite resurse i riskirajući svoju sigurnost tako da je od 2016. do 2018. uhićen više puta.  

If we have to break the law to help people, let’s do it!

Iako čini protiv zakona, otvoreno govori o tome. Spreman je provesti vrijeme u zatvoru jer kaže kako je sloboda stvar uma i kako će biti slobodan i iza rešetaka. Osjeća da mu je misija pomoći ljudima koji bježe od rata u potrazi za sigurnim životom, a lokalne vlasti im to ne dopuštaju. Puno francuskih građana podržalo je Herroua u spašavanju života migranata, a 2018. Vrhovni sud ga je razriješio kazne od €30,000 i 5 godina zatvora zbog pomaganja ilegalnim migrantima uz objašnjenje da se vodio "Načelom bratstva", oživljavajući na taj način samu suštinu francuskog mota. To je bio veliki pomak u francuskoj povijesti u pogledu odnošenja prema migrantima.

Njegova priča popraćena je u medijima, a osim ovog filma, možete pogledati i kratki film The Guardiana:

The Guardian: The Valley Rebels, izvor: Youtube

Kako je to Herrou uspio?

Iako je ova priča jako zanimljiva iz političke perspektive, meni je zapela za oko iz psihološke. Krenimo od altruizma, hrabrosti, smirenosti i optimizma koji čine izvanredan skup osobina ovog farmera koji je spasio i olakšao živote mnogih.

Osim toga, možemo na ovom primjeru vidjeti kako manjina, odnosno pojedinac, može utjecati na većinu.

Postoje određena ponašanja kojima manjina uspijeva utjecati na većinu:

  1. Dosljednost i upornost

Cédric Herrou od početka javno i otvoreno govori što čini iako je protivno zakonu. Ne koleba se čak ni kada mu prijete zatvorom i velikim novčanim kaznama. Dapače, govori kako će iz zatvora nastaviti s aktivizmom, pišući knjigu i javno govoreći o svemu što radi. Koristi centralni put persuazije navodeći argumente zašto je njegovo ponašanje ispravno i ističe kako će poštovati zakon kada i lokalne vlasti počnu to raditi.

2. Samouvjerenost

Ovaj farmer je jednostavan i vrlo samouvjeren pojedinac. Osjeća da mu je ovo bila misija i da je stvoren da popravi situaciju po pitanju migranata i poštivanju njihovih prava. Ta njegova samouvjerenost dovodi do izazivanja sumnje većine u vlastito stajalište.

3. Suprotstavljanje većini

Herrou ne samo da se svojom brigom o migrantima suprotstavlja stavovima većine, već i istupa na ulice, organizira akcije i javno govori o svojim stavovima boreći se za pravdu na neagresivan način. Time se razbija iluzija jednoglasja većine, a članovi većine osjećaju se slobodnijima izraziti vlastite sumnje.

I što se dogodi kada krene popuštanje većine? Učinak snježne grude, kada sve više i više ljudi napušta većinu (i počne re-tweetati kako je Herrou razriješen osude)!