Landy i Sigall (1974) zatražili su od 60 studenata da ocijene eseje koje su navodno napisale studentice. Uz svaki esej je bila priložena fotografija studentice koja je napisala esej. Varirani su atraktivnost studentica i kvaliteta napisanog eseja. Prva grupa ispitanika dobila je fotografije vrlo atraktivnih studentica, a druga grupa (uz isti esej) fotografije neatraktivnih studentica. Također, polovina eseja je u svakoj grupi bila dobro napisana, a polovina loše.
Dobiveni rezultati uvelike podupiru stereotip ''lijepo je dobro''. Osim toga što su studenti pozitivnije ocijenili dobro napisane eseje, pozitivnije su ocijenili i eseje koje su 'napisale' atraktivne studentice. Taj efekt posebno je bio izražen u situacijama kada je esej bio loše napisan.
Fizička atraktivnost ima veliku ulogu prilikom evaluacije nečijeg rada, čak i kada izvedba ili uradak nemaju nikakve veze s fizičkom atraktivnosti izvođača. Stoga oprezno (!) sa zaključcima i procjenama jer nas tendencija da negativnije percipiramo uradak manje atraktivnih osoba vodi interpersonalnoj diskriminaciji.
Cijelo istraživanje možete pronaći ovdje.
Izvor: Landy, D. i Sigall, H. (1974). Beauty is talent: Task evaluation as a function of the performer's physical attractiveness. Journal of Personality and Social Psychology, 29(3), 299-304.
