Je li za zdravlje važnije biti optimist ili ne biti pesimist?

Vjerujemo da je dio naše publike, bili laici ili stručnjaci u području psihologije, ostao pomalo zbunjen ovim naslovom. Naime, nekako se podrazumijevalo da je optimizam bipolarna karakteristika, pri čemu drugi pol predstavlja pesimizam. S tim na umu, kako je moguće ne biti pesimist i ne biti optimist u isto vrijeme? Možda ste pomislili: "Nedostaje vam realizam!", no odgovor možda nije tako jednostavan - iako bi bilo kul da je. Osim toga, zavirit ćemo u rezultate nove analize povezanosti ovih crta sa zdravljem.

Povezanost optimizma i pesimizma

Noviji pogled na konstrukte pesimizma i optimizma zastupljen je u velikoj metaanalizi Scheiera i suradnika (2021) koji su analizirali 61 uzorak i time obuhvatili preko 221 tisuću ispitanika. Ovdje valja skrenuti pažnju na važnost metaanaliza kao alata za donošenje zaključaka više valjanosti i mogućnosti generalizacije. Ukratko, metaanalize podrazumijevaju analize većeg broja istraživanja koja zadovoljavaju određene kriterije (npr. da se bave temom povezanosti optimizma i bar jedne objektivne mjere zdravstvenog stanja). Nakon toga istraživači putem (često kompleksnih) analiza dolaze do zaključaka iz velikog broja nalaza na različitim uzorcima.  

Iako još uvijek ne postoji potpuni konsenzus oko toga da se pesimizam i optimizam trebaju gledati kao odvojeni konstrukti, autori navode niz argumenata koji upućuju upravo na to. Kada mjerimo optimizam (kao općenito očekivanje da budućnost donosi poželjne ishode) i pesimizam (kao očekivanje nepoželjnih ishoda), to često činimo ljestvicama u kojima se niz tvrdnji odnosi na optimizam ili pesimizam. Čini se da su ovi dijelovi skala samo skromno povezani. Dakle, iako postoji određena povezanost optimizma i pesimizma u očekivanom smjeru, moguće je da netko nije niti pretjerano pesimističan niti optimističan. Ovo je opcija koju neki laici nazivaju realizam, iako to ne mora biti slučaj. Na primjer, možemo zamisliti osobu koja nije uopće pesimistična, no nije ni najoptimističniji pojedinac kojeg poznajete. Ako bismo ove dimenzije gledali kao jednu, odmicanje od jednog bi podrazumijevalo primicanje drugome.  Jedan od argumenata koje istraživači nude jesu i različite povezanosti optimizma i pesimizma s nekim životnim ishodima, poput onih zdravstvenih.

Optimizam, pesimizam i zdravlje

Optimizam i pesimizam povezani su s nizom važnih ishoda u životu, često u korist optimista. Neki od nalaza pokazuju da se optimisti izravnije suočavaju sa stresom, zadovoljniji su životom, zadovoljniji su u romantičnim odnosima... Ovdje bi skeptici, da ne kažemo pesimisti, mogli primijetiti da spominjemo povezanost s nekim drugim procjenama, no ima li to povezanosti s objektivnim mjerama?

Tu u igru dolazi zdravlje. Osim što možemo pitati za subjektivni osjećaj kvalitete zdravlja, imamo brojne objektivne pokazatelje zdravstvenog stanja pojedinca. Autori metaanalize ističu brojne kratkoročne i dugoročne zdravstvene ishode za koje je pronađena povezanost s optimizmom. Neki od njih su rjeđa ponovna hospitalizacija nakon operacije, iznenadne kardiovaskularne bolesti, pojava moždanog udara, smrtnosti... Osim toga, optimizam je povezan i s biomarkerima poput krvnog tlaka, lučenja kortizola, razina lipida i antioksidansa...

Kako bi dobili bolji uvid u povezanost optimizma i pesimizma s različitim zdravstvenim ishodima, autori su analizirali velik broj radova i dobili zanimljive nalaze za grupirane zdravstvene ishode. Razne specifične ishode su grupirali u prevalenciju/pojavu/progresiju bolesti, smrtnost/preživljavanje, boravak u bolnici/rehospitalizaciju, kardiovaskularne teškoće, metabolizam, imunitet i dišne puteve.  Naime, i optimizam (r = .011, p < .034) i pesimizam (r = .029, p < .001) bili su povezani s velikom većinom zdravstvenih ishoda, no čini se da je izostanak pesimizma imao snažniji efekt (Z = -2.403, p < .02) na ishode u pozitivnom smjeru.

Ovakvi nalazi idu u prilog razdvajanju konstrukata pesimizma i optimizma. Autori također upozoravaju da se stručnjaci ne smiju usmjeriti samo na pozitivno i misliti da gledaju cijelu sliku blagostanja čovjeka. Ova istraživačka zamka se najviše odnosi na istraživače pozitivne psihologije. Iako je optimizam važan, čini se da ne smijemo zanemariti prediktivnu vrijednost pesimizma u cijeloj priči. Ipak, nije sve tako sivo (kad imaš s nekim otić' na pivo).

Izvori