Jučer smo imali priliku slušati jednog od najpoznatijih, osobno jako dragog, autora, psihijatra i psihoterapeuta današnjice - Jorgea Bucaya. Bucay je bio gost ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti gdje je sve prisutne počastio s jedanaest priča iz kojih je izvukao posebno značenje o ljudskom životu, ali i o sebi.

Ovaj nastup prati izdanje njegove posljednje knjige "Klasične priče da se bolje spoznaš" gdje autor prolazi većini jako poznate priče i u njima traži jedno novo značenje za čitatelje. Na tragu toga jučer smo imali priliku dublje zakopati u neke popularne priče poput Ružnog pačeta, ali i neke priče Bucayevog, moglo bi se reći, kanona, poput priče o tragaču koji otkriva selo gdje ljudi mjere duljinu života u trajanju intenzivnih emocija, jer samo tada stvarno živimo. Ovu priču su neki prepoznali kao onu koja se pojavljuje u autorovu klasiku "Ispričat ću ti priču".

Treća vrsta priča kroz koje nas je autor proveo su one osobne, obiteljske, kao i pouke koje je iz njih izvukao o životu. Tako smo imali priliku slušati o njegovim djedovima i potpuno različitim pristupima životu što će rezultirati i različitim pristupom pronalaska nevjesta i braku. Tako, dok je jedan djed ostavljen od zaručnice jer je sam organizirao vjenčanje u mjesec i pol morao pronaći drugu (kako dogovori ne bi propali), i baš takvu da stane u već naručenu vjenčanicu, drugi je svoju nevjestu oženio putem pisma, samo zato što je put supružnicima u Argentinu (u koju je emigrirao kao mladić) bio plaćen. No, kada je nevjesta stigla, to je bila potpuno druga osoba, jer se nevjesta koju je njegov djed priželjkivao u međuvremenu udala. Unatoč tome, bili su zajedno dok ih smrt nije rastavila. Moju pažnju i smijeh tijekom ove apsurdne priče Jorge je primijetio pa mi je na potpisivanju knjige rekao kako je vidio da uistinu uživam dok slušam priču te mi je napisao posvetu u knjigu koja je meni osobno puno značila, a to je "Put samoovisnosti" koju, uz ostale, rado preporučujem. Na predavanju mi je društvo pravila Dora, kojoj prepuštam pero dojmova.

Jorge i ja uhvaćeni u trenutku

Ukupno je predavanje trajalo puna dva sata i svakako nije bilo klasično predavanje. Bucay je na samom početku smekšao publiku tako što smo prvo zamislili neki cilj na kojem trenutno radimo i onda smo si međusobno pružali ruku uz rečenicu podrške "Bravo, odlično to činiš!" Atmosfera je na predavanju bila jako intimna i osobno sam imala osjećaj kao da slušam svog djeda koji mi priča životne priče iz kojih mogu puno naučiti. Cijeli koncept je imao svoj početak i kraj te čak i organizirani bis koji je publika prizvala jače nego na nekim rock koncertima na kojima sam bila. Za kraj smo kao poklon dobili kratki magični trik u izvedbi samog Bucaya te potpisani popis svih ispričanih priča i pouka koje smo iz njih uspjeli izvući. Ništa manje od Bucaya nisam ni očekivala!

Izvor: Facebook stranica Festival svjetske književnosti

Festival svjetske književnosti, koji je u organizaciji Frakture, traje sve do 14.9., a održava se u Hrvatskom glazbenom zavodu. Svakako preporučujemo da ga posjetite jer su ugostili mnoge hrvatske i strane poznate autore u svoj bogati program te nude razne pogodnosti u svojoj festivalskoj knjižari. Osim toga, čak i na davno rasprodanom gostovanju Bucaya u prepunoj dvorani, nismo osjetili gužvu niti nervozu zahvaljujući predanoj organizaciji. Svaka čast!