Iako je definicija kulta često nejasna te predstavlja trajan izvor rasprave i kontroverze u raznim znanstvenim disciplinama, u modernom jeziku kult je društvena skupina čije članove povezuje predanost zajedničkom uvjerenju, objektu ili vođi. Iako razlikujemo razne vrste kultova, svi su vođeni sličnom premisom: svijet je loš, mi smo dobri - pridružite nam se! Promatranje svijeta na ovaj način nije samo po sebi destruktivno, i mnogi vjerski i politički pokreti su vođeni sličnom filozofijom. Iako ćemo se u ovom članku osvrnuti na dobro poznate zloglasne kultove, drugi tipovi uključuju kultove kao što su rasistički kultovi, teroristički kultovi, politički i religijski kultovi, kao i oni koji se pripremaju za apokalipsu.
U svakoj raspravi o kultu i iskustvu pojedinaca unutar kulta, važno je naglasiti da se nitko svojevoljno ne pridružuje kultu. Naprotiv, pojedinci vjeruju da se pridružuju legitimnoj skupini koja ih neće ni na koji način zlostavljati već ispuniti u duhovnom, društvenom i emocionalnom smislu. Štoviše, za mnoge priključivanje kultu predstavlja potragu za smislom, ispunjenošću i srećom. Upravo ovo čini temu kultova kompleksnom – ljudi koji su dijelom određenog kulta nisu svjesni da su u kultu.
Prema Robertu Liftonu (1991), kultovi sadrže tri važne karakteristike koje ih razlikuju od organiziranih religija i političkih pokreta: karizmatičnog vođu, psihološko kontroliranje sljedbenika te iskorištavanje sljedbenika (financijski, seksualno, emocionalno, itd.). U ostatku literature spominje se i četvrta karakteristika, a to je indoktrinacija.
Karizmatični vođa kao moderno božanstvo
Pojam karizme se prvi put spominje u kontekstu kršćanstva i božanskih darova, no njemački sociolog Max Weber koristio je pojam karizmatičnog vođe kako bi opisao izuzetne i radikalne vođe koji su se pojavljivali tijekom perioda velikih kriza. Iako je Weber govorio o svjetskim vođama različitih političkih pokreta, kada govorimo o kultovima, najbolji primjer ovakvog vođe bio je ozloglašeni Charles Manson. Manson je osigurao da ga sljedbenici vide kao svemoćnu figuru – modernog mesiju koji je zahtijevao pripadnost njegovoj pustinjskoj komuni i Obitelji te vjerovanje u nesuvisli apokaliptični pogled na svijet. On je uvjerio članove svog kulta da ubojstvima pokrenu Helter Skelter i rasni rat koji će ga dovesti na poziciju svjetskog vođe. Bizarno, zar ne?
Njegova filozofija nagnala je članove njegovog kulta da počine devet ubojstava diljem Los Angelesa 1969. godine. Postavlja se pitanje, kako jedna osoba može toliko uvjerljivo prenijeti svoju filozofiju i kreirati ideologiju za koju su drugi spremni ubiti? Prema Lalich (2004), vođa kulta je utjelovljenje ideologije koja pruža odgovor na velika životna pitanja, a jedan od najčešćih odgovara za okupljanje sljedbenika u literaturi je teorija socijalnog identiteta. Prema teoriji socijalnog identiteta, kako bismo očuvali pozitivnu sliku o sebi, skloni smo procjenjivati skupine kojima pripadamo pozitivnije od drugih skupina. Dakle, grupni identitet postaje produžetak osobnog identiteta. Dok neke ranije teorije sugeriraju da samopoštovanje odražava osjećaj društvene prihvaćenosti, moralnih vrijednosti i osobnih postignuća, postoje i dokazi da pripadnost određenoj skupini pozitivno utječe na naše samopoštovanje i osjećaj osobne vrijednosti. Vrlo često, kultovi osnivaju komune u kojima izoliraju članove od ostatka svijeta. Ovo omogućuje karizmatičnom vođi da uvjetuje sliku o vanjskom svijetu članovima, odvajajući ih od realnog svijeta, obitelji i prijatelja koji bi mogli tvrditi suprotno.
“Možete uvjeriti bilo koga u bilo što, samo mu to neprestano forsirajte. Možda vam neće povjerovati 100%, ali će ipak oblikovati mišljenje iz toga, pogotovo ako nema drugih informacija iz kojih bi mogli stvoriti svoje mišljenje.” - Charles Manson
Još jedna teorija koja se često spominje u literaturi je teorija samokategorizacije. Unatoč činjenici da su neka ponašanja kultova vidno čudna ili bizarna u usporedbi s društvenim normama, članovi kulta ih ipak prakticiraju. Premu Turneru i suradnicima (2012), teorija samokategorizacije objašnjava kako članovi grupe smanjuju svoju nesigurnost ili kognitivnu disonancu tražeći potvrdu svojih uvjerenja od članova unutar grupe. Time se član grupe osjeća još više dijelom grupe (jer svi dijele istu ideologiju i način razmišljanja), a stvara se jasna podjela između kulta i vanjskog svijeta. Ova teorija objašnjava i protok informacija unutar kulta, jer vođa nudi odgovor na najveća životna pitanja poput: Što će se dogoditi kad umremo? Kako da postignemo uspjeh? Hoću li ikada pronaći ljubav? Što je prava sreća, vjera ili obitelj? Kad članovi počinju postavljati pitanja o ovakvim temama, odgovore traže unutar ideologije kulta, a svatko tko se ne slaže sa odgovorima postaje član „ostalih“.
Ispiranjem mozga do nebeskih vrata
Usred džungle u Gvajani 1978. godine, gotovo tisuću ljudi počinilo je masovno samoubojstvo i popilo smrtonosni cijanid. Majke i očevi su svojoj djeci dali otrov na poziv njihovog vođe Jima Jonesa. Prije ovog tragičnog događaja, članovi Jonestowna bili su izgladnjeli, izmoreni i izolirani, ali uvjereni da grade utopiju. Znamo da je Jones koristio razne tehnike i manipulacije kako bi uspostavio psihološku kontrolu nad svojim članovima. Neke od tehnika koje je koristio uključuju vježbe masovnog samoubojstva koje je nazivao Bijelim Noćima. Na ovaj način je zapravo testirao koji su članovi vjerni njemu i njegovoj filozofiji. Nadalje, odvajao je obitelji i parove i prisiljavao ih da žive u različitim dijelovima komune te su mnoga djeca i odrasli bili fizički i seksualno zlostavljani.
Iako su sve ove tehnike uistinu zastrašujuće i mogu objasniti uspostavljanje kontrole nad članovima autoritetom i slijepim praćenjem naredbi, koje karakteristike netko posjeduje da se uopće pridruži kultu?
U nedavnom istraživanju su Rousselet i sur. (2017) izdvojili su nekoliko individualnih faktora koji doprinose ulasku i ostanku u kultu:
- Prethodna istraživanja su pokazala da su članovi kulta pokazivali nesigurnu privrženost.
- Većina pripadnika kulta osjeća psihološko olakšanje i blagostanje pri priključivanju kultu. U literaturi se ovo naziva fazom medenog mjeseca.
- Za neke osobe kult predstavlja oslobođenje od psihološke patnje, anksioznosti i depresije. Možemo pretpostaviti da pripadnost skupini dovodi do psihološkog olakšanja, a kao što je ranije spomenuto, pripadnost skupini i vjernost vođi te elitizam koji prati pripadnost kultu poboljšava sliku o sebi.
- Osjećaj društvene isključenosti nakon napuštanja kulta utječe na odluku o odlasku te mnogi biraju ostanak.
Nadalje, Rousselet i suradnici su povukli paralelu između ovisnosti i pripadnosti kultu te pronašli razne sličnosti. Primjerice, početno psihološko olakšanje koje osoba osjeća, obuzimajuće misli vezane za supstancu ili kult, visoka prevalencija psihijatrijskog komorbiditeta. Nadalje, i supstance i kultove su pristupačni, a socijalna nesigurnosti i podrška obitelji su odlučujući faktori hoće li osoba ostati, odnosno napustiti ovisnost/kult. Paralela između ovisnosti i pripadnosti kultu omogućuje da smo u stanju vidjeti članove kulta kao žrtve i osvijestiti da trebamo raditi na otklanjanju stigme i edukaciji šire populacije, kritičkom razmišljanju i intervencijama za osobe koje su uspjele napustiti određeni kult. Također, vidimo psihološku kontrolu kao dinamičan proces, koji ne uključuje samo zloglasnog i manipulativnog vođu, već uključuje i socijalne faktore unutar kulta, ideologiju samog kulta i karakteristike pojedinca te društvenu podršku izvan kulta.
Naravno, istraživanja o indoktrinaciji i psihološkoj kontroli unutar kulta je previše za jedan članak te je ovaj tekst naizgled kap u oceanu. Neki od najpoznatijih eksperimenata socijalne psihologije mogu pružiti daljnji uvid u dinamiku kulta. Primjerice, Asch (1951) je pokazao kako osoba može prihvatiti očigledno netočnu informaciju kako bi se složila s ostatkom grupe, a Milgram (1963) je pokazao da su osobe zbog utjecaja autoriteta spremne učiniti moralno upitna djela. Svakako ne smijemo zaboraviti ni Zimbarda i njegov zatvorski eksperiment (1971) te utjecaj situacijskih čimbenika na naše ponašanje. Zanimljivo je kako neki autori smatraju da prethodna istraživanja objašnjavaju posljedicu, ali ne i mehanizam indoktrinacije, pa tako Pratkanis (1991) smatra da je potrebno samo vratiti se Skinneru (1948) i operantnom uvjetovanju (odnosno nagrađivanju i kažnjavanju članova kulta) kako bismo objasnili indoktrinaciju. Naravno, uz izolaciju članova, jednoumlje i ograničen protok informacija novim članovima.
Iako se u današnje vrijeme kultovi čine nešto pitomiji, postoji podatak da je 1% svjetske populacije bio u doticaju s nekim od kultova diljem svijeta. Način komunikacije se prilično promijenio, a algoritam društvenih mreža ne pomaže našem kritičkom razmišljanju i osvještavanju osobnih pristranosti. Neprijatelj svakog jednoumlja, pa tako i onog viđenog u kultovima, je kritičko razmišljanje i razmatranje te stvaranje vlastitog stava uz pomoć dostupnih (legitimnih) informacija. Za kraj vam donosimo dokumentarnu epizodu iz serijala Explained koja sadrži još nekoliko detalja o kultovima:
Asch, S. E. (1951). Effects of group pressure upon the modification and distortion of judgments, in groups, leadership, men. Carnegie Press, Pittsburgh.
Eatwell, R. (2006). The concept and theory of charismatic leadership. Totalitarian movements and political religions, 7(2), 141-156.
Haney, C., Banks, W. C., i Zimbardo, P. G. (1973). A study of prisoners and guards in a simulated prison. Naval Research Review, 30, 4-17.
Lalich, J. (2004). Bounded choice: True believers and charismatic cults. Univ of California Press.
Lifton, R. J. (1991). Cult formation. Cultic Studies Journal, 8(1), 1–6.
Milgram, S. (1963). Behavioral Study of obedience. The Journal of Abnormal and Social Psychology, 67(4), 371–378.
Nisbett, M., i Walmsley, B. (2016). The Romanticization of charismatic leadership in the arts. The Journal of Arts Management, Law, and Society, 46(1), 2-12.
Pratkanis, A. (1991). How to become a cult leader. (Chapter 35). In Pratkanis, A., i Aronson, E. (Eds.). Age of Propaganda: The Everyday Use and Abuse of Persuasion. Freeman and Company.
Rousselet, M., Duretete, O., Hardouin, J. B., i Grall-Bronnec, M. (2017). Cult membership: What factors contribute to joining or leaving?. Psychiatry Research, 257, 27-33.
Tajfel, H., i Turner, J. C. (2004). The Social Identity Theory of Intergroup Behavior. U J. T. Jost i J. Sidanius (Eds.), Political psychology: Key readings. Psychology Press.
Turner, J. C., i Reynolds, K. J. (2012). Handbook of Theories of Psychology–Self-Categorization Theory.
