Brojka od 40.000 oboljelih od poremećaja prehrane samo u našoj državi, dobivena iz statističkih podataka iz europskih zemalja te podataka iz Državnog zavoda za statistiku, zaista nije malena. Sve više ljudi, naročito mladih, ima iskrivljenu sliku svojega tijela, što posljedično dovodi do fizičkih, emocionalnih, kognitivnih i socijalnih teškoća.
S obzirom na veliki broj oboljelih i razne rizične, ali i zaštitne, faktore ovog poremećaja, smatramo da je vrlo bitno pisati i informirati se o ovoj temi kako bismo prevenirali razvoj poremećaja, olakšali liječenje i bili dostatna podrška osobama za koje želimo da iz ove bitke izađu kao pobjednici.
O ovoj temi smo razgovarali s voditeljicom Centra za poremećaje hranjenja BEA - Jelenom Balabanić Mavrović. Jelena nam je otkrila više o ovoj važnoj temi i otkrila glavne ciljeve inicijative "Odzvonilo je grupnom vaganju u školama!" o kojoj se u zadnje vrijeme puno govori.
Tipovi poremećaja prehrane
Razlikujemo 3 najčešća tipa poremećaja prehrane, a to su:
- anoreksija,
- bulimija i nespecifični poremećaj hranjenja,
- te poremećaj prejedanja.
Anoreksija i bulimija se najčešće javljaju u dobi od 12. do 25. godine, dok je poremećaj prejedanja prisutniji u zreloj dobi. Ako se osvrnemo na razlike u obolijevanju s obzirom na spol, možemo zaključiti da od anoreksije i bulimije najčešće obolijevaju djevojke - u nekim istraživanjima odnos između djevojaka i mladića je 10:1 dok u drugim studijama nalazimo procjenu od oko 30% muških pacijenata među oboljelima. Kod poremećaja prejedanja odnos između ženskih i muških pacijenata je ravnopravniji - govori se o 3,5 žena naprema 2 muškarca s dijagnozom poremećaja prejedanja.
Prevencija poremećaja hranjenja
Prevencija poremećaja hranjenja je vrlo složen proces koji uključuje djelovanje na različite rizike uključene u razvoj poremećaja. Na genetsku predispoziciju ne možemo djelovati, dok na osobine ličnosti donekle možemo utjecati tijekom godina odrastanja - osnaživanjem zaštitnih faktora, jačanjem samopoštovanja, učenjem tehnika samoumirivanja i prepoznavanjem situacija koje pojačavaju perfekcionističke težnje, anksioznost ili depresivnost.
''Preventivno najviše možemo korigirati utjecaj okoline, podučavanjem roditelja poticajnoj komunikaciji u kojoj se izbjegava kritiziranje djetetovog izgleda ili nametanje dijetnih režima, razvijanjem medijske pismenosti kod djece i mladih, u kojoj se potiče kritička svijest prema štetnim medijskim porukama o nerealno savršenom izgledu, te osvještavanjem o vršnjačkom pritisku prema standardnom, jednakom izgledu.'' - izjavljuje Jelena.
Rizični i zaštitni faktori u pojavi i liječenju poremećaja hranjenja
Rizični faktori za razvoj poremećaja hranjenja uključuju splet utjecaja genetskog nasljeđa, crta ličnosti, obiteljskih iskustava, vršnjačkog pritiska te medijskih poruka o poželjnosti idealnog tijela.
Značajni zaštitni faktori prilikom liječenja i oporavka su obiteljska podrška, educiranje roditelja o poremećaju hranjenja, prihvaćanje promjena u obiteljskoj dinamici i shvaćanje situacije kao prilike za osobni rast. Što je oboljela osoba mlađa, to je važnija svijest roditelja i otvorenost prema učenju i promjeni.
Mediji kao rizični faktori za pojavu poremećaja
O medijima kao rizičnom faktoru za razvoj poremećaja hranjenja Jelena izjavljuje sljedeće:
''Mediji ne uzrokuju poremećaje hranjenja, no mogu doprinijeti njihovom razvoju. Djeca i mladi su od najranijih dana izloženi utjecaju socijalnih medija koji prikazuju nerealno savršena tijela te vezuju ideje uspjeha, popularnosti i sreće uz osobe koje izgledaju „savršeno“. Kroz medije se prešutno prenosi mit kako je savršeno tijelo put do savršenog života i/ili savršenog zdravlja, što je izuzetno toksična poruka za mlade ljude. Kao da osoba ne može biti lijepa i nesretna ili mišićava i nesigurna. Kao da svi problemi u životu nestaju jednom kada se dosegne „čarobna brojka na vagi“ ili željeni obim mišića.''
Utjecaj "body positive" kulture
Vezano uz temu "body positive" kulture Jelena navodi da je ova kultura otvorila vrata medijskom prikazu različitih oblika tijela i da se njome želi zaustaviti stigmatizacija na temelju fizičkog izgleda.
O kritikama vezanima za spomenutu kulturu, koje govore da se njome promiče nezdrav način života, Jelena objašnjava da je dug put do prihvaćanja ljudi u različitim oblicima tijela. Poštivanje druge osobe i njezinog oblika tijela ne znači da promoviramo debljinu. Osuđivanje i ruganje pretilim osobama nije prihvatljiv oblik prevencije pretilosti.
Više o Centru za poremećaje hranjenja BEA
U Centar mogu se BEA javiti sve osobe koje imaju poteškoća u odnosu prema tijelu i hrani. Novi korisnici prolaze besplatni ulazni razgovor sa psihologinjom Savjetovališta Centra BEA, nakon čega dobiju preporuku za daljnji individualni i/ili grupni rad, koji uključuje individualni terapijski rad, nutricionističko savjetovanje, grupe podrške za oboljele i roditelje, ali i suradnju sa zdravstvenim sustavom te volontersku podršku. Centar BEA surađuje sa Psihijatrijskom bolnicom Sveti Ivan i njihovom odličnom Dnevnom bolnicom za poremećaje prehrane, ali i s iznimno stručnim pedijatrima iz KBC Sestre milosrdnice, te dječjim psihijatrima i psihijatrima za mlade iz KBC-a Zagreb.
''Jedino zajedničkim trudom možemo pomoći oboljelima od ovih ozbiljnih mentalnih poremećaja.''
Inicijativa "Odzvonilo je grupnom vaganju u školama!"
Inicijativa "Odzvonilo je grupnom vaganju u školama!" bila je usmjerena prema ukidanju grupnog vaganja učenika i učenica u osnovnim i srednjim školama RH. Grupno vaganje željeli smo zamijeniti individualnim kako bismo izbjegli situacije koje potiču stres, negativno uspoređivanje i stigmatizaciju kod mladih osoba, koje tek izgrađuju pozitivan odnos prema vlastitom tijelu.
''Inicijativu su podržali mediji i društvene mreže, a prihvatilo ju je i Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ured za obrazovanje Grada Zagreba. MZO se obvezao izraditi preporuke za individualno vaganje u školama, na čemu im se od srca zahvaljujemo, a Gradski ured za obrazovanje uvrstit će navedene preporuke u edukacije profesora TZK-a.'' - izjavljuje Jelena
Iz svega se može zaključiti da je u zaštiti, prevenciji i suzbijanju stigme prema osobama s poremećajima hranjenja jako bitno pravovremeno i kvalitetno informiranje i educiranje mladih, ali i njihovih roditelja o ovoj temi. Osobe koje grade pozitivan stav prema svojem i tuđim oblicima tijela, bez osude i stigmatiziranja, u puno manjem su riziku za razvoj poremećaja hranjenja i iskrivljenom odnosu prema vlastitom tijelu.
Zahvaljujemo Centru za poremećaje hranjenja BEA na suradnji i želimo im puno sreće u daljnjem radu!
