Menopauza je prirodan proces koji označava kraj reproduktivne dobi i menstrualnog krvarenja za žene, a zabilježena je čak i kod pet različitih vrsta kitova. Pojam menopauza se često koristi kako bi se opisalo cijelo razdoblje promjena koje uključuju perimenopauzu (razdoblje koje prethodi menopauzi) i postmenopauzu (razdoblje koje slijedi po prestanku krvarenja).
Iako su postupno smanjenje razine estrogena i prestanak reproduktivne funkcije univerzalni, ozbiljnost i učestalost simptoma značajno se razlikuju među kulturama. O vezi između sociokulturnih čimbenika i simptoma menopauze raspravlja se otkad je Flint 1975. godine zaključila da postoji razlika u iskustvu simptoma menopauze između istočne i zapadne kulture. Žene konstruiraju svoje iskustvo u odnosu na sociokulturne norme. Prema Flint, negativan stav o menopauzi u zapadnom društvu posljedica je ranih istraživanja koja su prikazala menopauzu kao razdoblje stresa, lošeg raspoloženja i zdravstvenih problema, dok se u istočnim društvima menopauza predstavlja kao napredak u društvenom statusu i vrhunac uloge žena.
Na zapadu...
U zapadnom svijetu razlikujemo cijeli niz simptoma povezanih s menopauzom, kao što su urogenitalni simptomi (npr. vaginalna suhoća, urinarne infekcije, iritacije), kognitivni i bihevioralni simptomi (npr. anksioznost, depresija, nesanica) te vazomotorni simptomi (najčešći u simptomatologiji menopauze i uključuju valunge ili valove vrućine te noćno znojenje). Izvještaji o valovima vrućine značajno se razlikuju među kulturama, a prethodne međukulturalne studije zaključile su da na vazomotorne simptome utječu prehrana, težina, klima, mišljenje o menopauzi, kao i etnička pripadnost. Na primjer, Ussher i kolege (2019) su pronašli da je samo 40% žena iz Šri Lanke izvijestilo da je iskusilo valunge, u usporedbi s 80% Nizozemki.
Iako se spominju prijedlozi da su rezultati ovog i sličnih istraživanja upravo takvi uslijed različitosti u životnim stilovima te samom izjašnjavanju o simptomima sukladno određenoj kulturi, u nedavnom istraživanju Vural i Yangin (2017) navode da razlike u stavovima o menopauzi uvelike doprinose pozitivnom ili negativnom iskustvu tijekom menopauze. Vazomotorni simptomi povezani su s nižom razinom estrogena, pa ih žene diljem svijeta proživljavaju (za kitove je teško prikupiti incidenciju fizioloških simptoma povezanih s menopauzom). Ostali simptomi (npr. oslabljena koncentracija, gubitak pamćenja, depresija, anksioznost) ne mogu se izravno povezati s menopauzom i mogu se smatrati povezanima s općim iskustvom starenja, internaliziranim ageizmom i psihosocijalnim faktorima te značajno variraju ovisno o kulturi.
Model mišljenja i ponašanja
Jedan od predloženih modela za razumijevanje globalnih razlika u simptomima menopauze i utjecaja psihosocijalnih faktora je kognitivno-bihevioralni model koji su osmislili Hunter i Rendall (2007) na temelju prijašnjih istraživanja. Model se temelji na uvjerenju da emocije nastaju kao posljedica tumačenja događaja, čime se sugerira da su spoznaje (misli, uvjerenja i stavovi) posrednici između događaja, subjektivnih i bihevioralnih reakcija.
Primjerice, opća razina stresa mogla bi smanjiti prag tolerancije za valove vrućine i noćno znojenje. Ubrzani životni stil, začinjena hrana, pušenje i ostali faktori doprinose pojavnosti simptoma povezanih s menopauzom, a socijalno i kulturno uvjetovana razmišljanja vezana uz pojavnost simptoma dodatno pogoršavaju stanje.
Istraživanja međukulturalnih razlika
Zanimljivo kvalitativno istraživanje proveli su Delanoë i kolege (2012) u kojem su uspoređivali Tunižanke u Tunisu, Tunižanke koje žive u Francuskoj i Francuskinje u Francuskoj. U svom su istraživanju zaključili da doživljaji i simptomatologija menopauze ovise o socio-kulturnim faktorima. Žene iz Tuniske radničke klase u Tunisu i Francuskoj doživljavaju menopauzu s intenzivnim simptomima i snažnim osjećajem društvene degradacije. Među ženama srednje klase u obje zemlje, menopauzu je najčešće pratio ozbiljan pad samopouzdanja i društvene vrijednosti, ali mala pojavnost simptoma. Za većinu Francuskinja menopauza je uključivala malo simptoma i malo promjena u njihovoj društvenoj vrijednosti. Raspodjela različitih iskustava prema društvenim, ali ne i zemljopisnim ili etničkim čimbenicima ukazuje na to da u ovdje proučenim populacijama razlike u simptomima nisu biološki određene. U ovom istraživanju različita iskustva menopauze povezana su s društvenom klasom i stupnju patrijarhalnog društvenog uređenja.
Još jedno u nizu zanimljivih istraživanja povezanih s menopauzom proveli su Weidner i suradnici (2017). Oni su zaključili da se fizički i psihički simptomi povezani s menopauzom javljaju tijekom cijelog životnog vijeka - i kod muškaraca i kod žena, a povećavaju se s godinama u oba spola. Zanimljivo je da su isključivo vazomotorni simptomi bili povezani sa ženskim spolom i dobi koja odgovara pojavnosti menopauze (kod žena u dobi između 50 i 59 godina). Stoga, možemo zaključiti da su samo vazomotorni simptomi izravno povezani s menopauzom, a psihičke tegobe koje žene proživljavaju mogu biti povezane s društvenim i kulturnim faktorima.
Zaključno, menopauza je univerzalna za sve žene, ali nije univerzalno doživljena. Teško je utvrditi koji su od simptoma menopauze povezani sa stavovima o menopauzi, a koji su posljedica općeg starenja, internaliziranog ageizma i načina života. Štoviše, izazovno je razlikovati odnos prema starenju od stava prema menopauzi kada žene podliježu dvostrukoj diskriminaciji (na temelju spola i starosne dobi). Važno je naglasiti i metodološka ograničenja međukulturalnih istraživanja kada je u pitanju menopauza. Zbog jezičnih barijera i kulturoloških razlika u očekivanju menopauze, teško je stvoriti instrument koji bi omogućio točnu usporedbu među kulturama. Na primjer, u japanskom jeziku nema izravnog prijevoda za „valove vrućine“, a istraživači se često moraju pozivati na nekoliko različitih riječi kako bi opisali simptom što može dovesti do kategoričke pogreške.
Za kraj, idealiziranje mladenačke ljepote u zapadnoj kulturi gdje se seksualnost pretežno definira kroz očuvanje mladosti i gdje seksualna iskustva osoba starije životne dobi i dalje podliježu restriktivnim mitovima i predrasudama, služi kao stalan podsjetnik ženama da je za seksualnost i ispunjenje uloge žene potrebno savršeno tijelo. Za idealnu tranziciju žena kroz period menopauze potreban je zajednički napor liječnika i terapeuta. Kontekst u kojem žena doživljava svoju menopauzu, seksualnost i društvenu ulogu važniji je od fiziološkog ishoda gubitka menstruacije i reprodukcije. Potrebne su daljnje studije i otvorenija rasprava o međukulturalnim razlikama te se nadamo da će ova tema dovesti do povećanog interesa i svijesti, kao i više znanstvenih istraživanja.
IZVORIDelanoë, D., Hajri, S., Bachelot, A., Draoui, D. M., Hassoun, D., Marsicano, E., i Ringa, V. (2012). Class, gender and culture in the experience of menopause. A comparative survey in Tunisia and France. Social science & medicine, 75(2), 401-409.
Flint, M. (1975). The menopause: reward or punishment?. Psychosomatics: Journal of Consultation and Liaison Psychiatry.
Hunter, M., i Rendall, M. (2007). Bio-psycho-socio-cultural perspectives on menopause. Best Practice & Research Clinical Obstetrics & Gynaecology, 21(2), 261-274.
Shea, J. L. (2020). Menopause and Midlife Aging in Cross-Cultural Perspective: Findings from Ethnographic Research in China. Journal of Cross-Cultural Gerontology, 1-22.
Ussher, J. M., Hawkey, A. J., i Perz, J. (2019). ‘Age of despair’, or ‘when life starts’: migrant and refugee women negotiate constructions of menopause. Culture, health & sexuality, 21(7), 741-756.
Weidner, K., Croy, I., Siepmann, T., Brähler, E., Beutel, M., i Bittner, A. (2017). Menopausal syndrome limited to hot flushes and sweating a representative survey study. Journal of Psychosomatic Obstetrics & Gynecology, 38(3), 170-179.
