Pojam privlačenja suprotnosti standardni je dio naše popularne kulture. Veliki broj filmova, romana, tv serija i pjesama bavi se temom romantičnog privlačenja dvije potpuno različite osobe. Na stranicama poput Internet Movie Database (IMDb) u tražilici se čak pojavljuje filter s oznakom ''privlačenje suprotnosti'' (eng. opposites attract) koji izlistava preko 200 naslova svjetski poznatih filmova s ovom tematikom. Neki od takvih naslova su Briljantin, Ljepotica i zvijer, Titanik, Gola istina i mnogi drugi u kojima se osobe različite po stilu života, društvenom statusu, fizičkim karakteristikama ili osobnosti strastveno zaljubljuju jedna u drugu. Kako se suprotnosti privlače otpjevala je i Paula Abdul u svom hitu iz 80-ih.
Baby, ain't it somethin' how we lasted this long
You and me provin' everyone wrong
Don't think we'll ever get our differences patched
Don't really matter cuz we're perfectly matched.
Kako je nastao ovaj mit?
Postoje tri pretpostavke kako je ovaj mit nastao, zadržao se i proširio. Prva je upravo ova ''dobra holivudska priča'' koju smo već spomenuli na početku. Privlačenje različitosti svakako je zanimljivije i intrigantnije pratiti nego uobičajenu ljubavnu priču dvoje sličnih ljudi. Druga teorija odnosi se na to da ljudi vole vjerovati da na svijetu postoji netko tko je različit od njih, ali u toj mjeri kompatibilan da nadoknađuje njihove slabosti i zajedno s njim tvori ''cjelinu''. I treće, postoji nešto i istine u ovom mitu o privlačenju suprotnosti jer razlike između partnera u nekim situacijama mogu njihov odnos učiniti zanimljivijim. Biti s nekim tko je u potpunosti sličan nama i u svemu se slaže, može se činiti pomalo dosadno.
Sličnosti se privlače!
Ipak, znanstvena istraživanja pokazuju da u međuljudskim odnosima vrijedi drugačije pravilo - suprotnosti se ne privlače. Umjesto toga, pravilo je homofilija, odnosno tendencija sličnih ljudi da se međusobno privlače. Autori Morell, Twillman i Sullaway u svom istraživanju još iz 1989. govore o tome kako osobe s ličnosti tipa A (koje karakterizira marljivost, asertivnost, natjecateljski duh i neprijateljsko raspoloženje) za veze više preferiraju partnere koji također imaju tip ličnosti A, dok ih odbijaju osobe s ličnosti tipa B (opušteni, skromni, nekompetitivni, strpljivi, uravnoteženi). Osim toga, sličnost u osobinama ličnosti nije samo dobar prediktor početne privlačnosti nego je također dobar prediktor bračne stabilnosti i sreće. Nadalje, da bi ispitali ovu teoriju, u istraživanju iz 2003. godine, autori Buston i Emlen zatražili su od 978 ispitanika da rangiraju po važnosti 10 karakteristika koje traže kod dugoročnih partnera, zatim su imali zadatak rangirati iste osobine za sebe. Rezultati ove dvije ljestvice bile su značajno povezane. Ovakvi rezultati pokazuju nam da kada tražimo dugoročnog partnera ili partnericu, tražimo nekoga s kim dijelimo stavove, vrijednosti i osobnost. Iako su ovakvi nalazi zanimljivi, rezultate moramo uzeti s oprezom jer ljudi mogu biti vrlo subjektivni pri opisivanju sebe, a i ono što kažu da cijene kod partnera ne mora uvijek biti ono što predviđa njihovu početnu privlačnost prema drugima.
Pravilo privlačenja sličnosti ne odnosi se samo na romantične odnose - isto je i s prijateljima te poslovnim suradnicima. Nagle i suradnici (2004) u svom istraživanju zaključuju kako ćemo se prije družiti s onim pojedincima koji imaju osobine slične našima. Osim toga, istraživanja privlačenja sličnosti prilikom sklapanja prijateljstava govore da što su nečiji stavovi sličniji našima, više nam se sviđa ta osoba. Ovakav odnos sličnosti i sviđanja mogao bi se prikazali linearnom funkcijom u kojoj su sličnost u stavovima i naklonost drugoj osobi u proporcionalnom odnosu. Rosenbaum (1986) naglašava da je i različitost u stavovima jako važan prediktor privlačnosti, ako ne i važniji od sličnosti. Objašnjava da je vjerojatnije da će se ljudi različitih stavova međusobno odbijati nego što se ljudi sličnih stavova međusobno privlače.
Vezano uz ovu temu, u socijalnoj psihologiji možemo čuti pojam pristranosti afiniteta. Pristranost afiniteta je kognitivna pristranost, često nesvjesna, koju karakterizira razvijanje odnosa, ulaganje energije i resursa u one osobe koje su nam sličnije, dok druge izostavljamo. Ovakva vrsta pristranosti često je problem u različitim profesijama poput odvjetništva, sudstva ili pri selekciji radnika za određena radna mjesta. U cilju meritokracije bitno je naglašavati postojanje pristranosti afiniteta te kroz treninge i rad usmjeren na osvještavanje pristranosti pružati jednake mogućnosti svima.
Zaključno, iako u ovom mitu ima i nešto istine te nas na prvu kod druge osobe mogu privući neke osobine koje mi nemamo, a htjeli bismo ih posjedovati, čini se da ipak više naginjemo biranju romantičnih partnera, prijatelja i poslovnih partnera koji su nam slični po našim stavovima, vrijednostima i osobinama ličnosti. Ukoliko takva pristranost prema sličnostima postane bitno izražena, pogotovo u poslovnom svijetu, ona može dovesti do problema diskriminacije i nejednakosti prava i prilika za sve. U tom slučaju, bitno je naglašavati i osvještavati postojanje pristranosti kako bi se njezin efekt ublažio.
Literatura:
Nalty, K. (2016). Strategies for confronting unconscious Bias. Colo. Law., 45, 45.
