Nevidljivi prijatelji u djetinjstvu

Nevidljivi prijatelji specifična su pojava u dječjoj igri koja zabavlja, ali istovremeno i brine roditelje, iz čije se perspektive dijete emocionalno angažira s česticama zraka. Djeca obično tvrde da tog prijatelja mogu vidjeti, čuti i dodirnuti te nude osebujne i vremenski konzistentne opise njegovog jedinstvenog izgleda, osobina i sposobnosti.

Najčešće ga doživljavaju kao neovisno biće s vlastitim mislima, osjećajima i ponašanjima, što rezultira rasponom interakcija - od radosne igre do ozbiljnog neslaganja. Zbog, naizgled intenzivnog, emocionalnog odnosa i vrlo razrađene igre, odraslima se zna učiniti da dijete nije sposobno razaznati fantaziju od stvarnosti, no intervjui s djecom pokazuju kako ona većinom razumiju da imaginarni prijatelji nisu stvarni i da postoje samo u njihovoj mašti.

Čemu služe nevidljivi prijatelji?

Pretpostavka je da su primarne funkcije nevidljivog prijatelja druženje i igra, a rjeđe i emocionalna potpora djetetu, što vodi bojazni da je dijete usamljeno ili da s njim nešto nije u redu. Suprotno očekivanju, čini se da je ova igra pretvaranja znak visokog interesa za socijalne interakcije. To odražavaju i nalazi da su djeca koja imaju zamišljene prijatelje podjednako prihvaćena među vršnjacima, no manje sramežljiva i anksiozna, a više otvorena i nasmijana u društvu - u odnosu na vršnjake bez zamišljenog znanca.

Nevidljivi prijatelj djetetu pruža prostor za isprobavanje socijalnih i jezičnih vještina i razvoj empatije. Između ostalog, razvijaju koncept prijateljstva, pri čemu je zanimljivo da dječja mašta ne inzistira na savršenim bićima koja se u svemu slažu s njima, nego ti prijatelji nerijetko dolaze s manama i mušicama, a što je u skladu s time kako prijateljstva izgledaju u stvarnosti. Također, ako se nevidljivi prijatelj kod djeteta pojavljuje u teškim trenucima, može se raditi o tome da na koristan način iskorištava snagu svoje mašte za dodatnu podršku u nošenju s problemima.

Istraživanja za sada ne nalaze konzistentnu potvrdu da su djeca sa zamišljenim prijateljima nužno kreativnija ili da mentalne predodžbe koriste drugačije od druge djece, ali jesu sklonija pripovijedanju i boljim pripovjedačkim vještinama. Stoga je pretpostavka da nevidljivi prijatelji imaju i funkciju posrednika za komunikaciju i pričanje priča svojim bližnjima. Odrasli, pak, obraćanjem pažnje na pripovijesti o nevidljivom prijatelju imaju benefit boljeg upoznavanja djeteta, odnosno njegovih interesa, osjećaja i doživljaja svijeta.

Za još jasniji dojam, ovako su Taylor i Mottweiler u članku iz 2008. godine simpatično prenijele neke značajke nevidljivih prijatelja o kojima su više naučile intervjuirajući djecu (slobodno prevedeno):

Neki od imaginarnih prijatelja imaju karakteristike koje vode izvan granica onoga što se može očekivati od stvarnog prijatelja za igru. Na primjer, neki imaju posebne sposobnosti kao što je sposobnost letenja, borba s krokodilima ili izvođenje magije. Drugi imaju neobične fizičke karakteristike, poput toga da su vrlo maleni (npr. "Baintor", vrlo mali nevidljivi dječak koji je potpuno bijel i živi u bijeloj svjetlosti lampe). Iako su mnogi otprilike iste dobi kao dijete koje ih zamišlja, neki su dojenčad i zahtijevaju brigu (npr. "Cream", sićušna nevidljiva beba koja živi na djetetovoj ruci), a neki su vrlo stari (npr. "Nobby", 160-godišnji nevidljivi biznismen koji je posjećivao dijete između poslovnih putovanja u Portland i Seattle, kad god je dijete htjelo "razgovarati o stvarima"). Mnogi zamišljeni prijatelji su životinje, često s ljudskim karakteristikama kao što je sposobnost govora. [...] Naš uzorak uključuje širok raspon vrsta — krave, psi, tigrovi, kornjače, dinosauri, miševi, mačke, žirafe, konji, poniji, lavovi, slonovi, majmuni, dupini, jednorozi, medvjedi, buhe, patke, oposumi, pantere, jednorozi i štakori. Također smo intervjuirali djecu s izmišljenim prijateljima koji su bili duhovi, anđeli, braća i sestre blizanci, Kiklop i neka druga jedinstvena stvorenja.

Nevidljivi prijatelji – razlog za brigu?

Na temelju spomenutog, već pogađate kako ćemo reći da se radi o normalnom razvojnom fenomenu, a jedna od dostupnih procjena je da 37% djece do svoje 7. godine ima nevidljivog prijatelja. Djeca će ih rado opisivati, crtati i pričati priče o njima, a s odrastanjem će to zamišljeno biće vjerojatno ostati slatka uspomena. Naravno, roditelji mogu ostati zabrinuti ako se paralelno s nevidljivim prijateljima javljaju neke teškoće, pa su tako razlozi za brigu i provjeru ako dijete:

... prijatelja uzima kao izgovor za štetna i nepoželjna ponašanja (to ujedno može biti uobičajen dio testiranja granica, pa je preporuka inzistiranje na granicama i pojašnjavanje zašto prijatelj ne može biti izgovor);
... izrazito je anksiozno i povučeno u društvu vršnjaka;
... boji se nevidljivog prijatelja;
... često i u detalje s njim dijeli teška i traumatska iskustva;
... djetetovo funkcioniranje je općenito narušeno te se ponašanja i raspoloženja djeteta dramatično mijenjaju i dojma ste da dijete doživljava nešto drugačije i puno više od zamišljenog prijatelja.

Život je mašta

Promatrati kako se ljudski um kroz najraniji razvoj prilagođava svojoj stvarnosti ne prestaje zabavljati, a pouka ove priče je da ne škodi pustiti mašti na volju i otvoriti uši za ono što djeca imaju za reći. Naposljetku, možemo živjeti u uvjerenju da je maštanje rezervirano samo za djecu, ali sretna istina je da se s odrastanjem nastavljaju naše sposobnosti pretvaranja, zamišljanja i uživljavanja u bajkovite priče ili jednostavno drugačije životne perspektive. Mašta nam je uvijek na raspolaganju.

Izvori: