Iskusili smo holotropsko disanje - što je to i koji su njegovi efekti?

Često pišemo o psihodelicima kao (terapijskom) alatu za postizanje izmijenjenog stanja svijesti, no možemo li do takvog stanja doći i bez supstanci? Jedan, do sada već prilično poznat, pristup tome jest holotropsko disanje. Holotropsko disanje je tehnika disanja koju je razvio psihijatar Stanislav Grof, jedan od vodećih istraživača psihodelika prije njihove zabrane sedamdesetih godina. Nakon zabrane rada sa psihodelicima, Stan i njegova supruga Christine okrenuli su se izučavanju tradicionalnih, religijskih i spiritualnih praksi postizanja izmijenjenog stanja svijesti. Rezultat je bio model holotropskog disanja.

Holo-što?

Riječ "holotropsko" dolazi od spajanja grčkih riječi “holos” i “trapein” čija bi se kombinacija mogla prevesti kao “kretanje prema cjelini”. Mnogi autori i osobe koje ovu metodu koriste (Read i Papaspyrou, 2021) iskustvo holotropskog disanja promatraju kao metodu za dubinsku introspekciju, transcendenciju (povezanu s modelom transpersonalne psihologije), integraciju emocionalnih i psiholoških iskustava.  

Nadalje, psihijatrica Ingrid Pacey, koja uz tradicionalan pristup liječenju održava i radionice holotropskog disanja, promatra disanje kao poseban način dolaska u kontakt s iskustvima koja su pojedincima teško dostupna u uobičajenom psihoterapijskom okruženju. Zajedno s terapeutkinjom Wendy Barret facilitirala je grupe disača od 1990. do 2004. godine. Primarno se radilo o radionicama koje su okupljale žene koje su doživjele različite traume. Osim samog značaja radionica za pojedince, disanje se pokazalo i korisnim dodatkom psihoterapijskom procesu.

Istovremeno, holotropsko disanje i dalje je slabo sustavno istraženo te se još uvijek promatra kao praksa alternativnih krugova. Mehanizimi u podlozi disanja nisu u potpunosti poznati, a osobna iskustva prilično variraju. Također, postoje i određene brige oko posljedica moguće hiperventilacije te na više mjesta možemo naći upozorenje da ovo iskustvo nije za svakoga, ovisno o njihovom psihofizičkom stanju.

Kako to izgleda?

Ova tehnika disanja koristi intenzivno i ritmičko disanje kako bi se promijenilo stanje svijesti. Osoba koja prakticira holotropsko disanje diše ubrzano i dublje nego inače, bez prekida između udisaja i izdisaja. Ovaj ritam disanja potiče promjene u tijelu i mozgu te stvara osjećaj proširene svijesti.

Holotropsko disanje može dovesti do različitih iskustava, uključujući osjećaj duboke opuštenosti, vizualizacije, izražavanja snažnih emocija i mogućnosti da se osoba poveže s dijelovima sebe koji inače nisu tako lako dostupni (poput traumatičnih iskustava).

Jedna seansa disanja traje tri sata, dok je disač u ugodnom ležećem položaju s povezom na očima. Uz sebe ima "sittera", osobu koja je također sudionik na radionici te s kojom će disač kasnije zamijeniti uloge. Cijelo je vrijeme prisutna glasna glazba koja se mijenja kroz ta tri sata. Ova tehnika uobičajeno se prakticira u grupnom okruženju, uz podršku i nadzor iskusnih facilitatora koji su na raspolaganju disačima.

Osim što su tu tijekom same seanse disanja, uloge facilitatora su ključne od samog početka. Pri prijavi na radionicu disanja potrebno je identificirati potencijalna zdravstvena stanja koja su kontraindikatori za ovo iskustvo. Nakon toga, facilitatori su ti koji "kreiraju prostor" za sudionike s ciljem stvaranja ugodne, opuštene i sigurne atmosfere, kao i da ih pripreme na sve što će se događati. Tijekom disanja na raspolaganju su i ako se disač nađe u teškom ili neočekivanom stanju. Posljednje, ali nikako najmanje važno, jest da su nakon disanja facilitatori tu da pomognu u integraciji ovog iskustva u svakodnevni život.

Nepopularno disanje

Čitajući sve ovo, vjerojatno imate puno pitanja. Jednako tako smo i mi bili znatiželjni kada smo stupili u kontakt s ekipom iz "Holotropsko disanje" kolektiva u vidu suradnje u sklopu nadolazeće Konferencije o znanosti psihodelika. Otvoreni iskustvu kakvi jesmo, odlučili smo doživjeti ovo iskustvo iz prve ruke i proveli mini eksperiment u prirodnim uvjetima s prilično malim uzorkom (N=4).

Tako smo se prije nekoliko vikenda zaputili na zagrebački Pantovčak kako bismo doživjeli jedno novo i zanimljivo iskustvo kroz tri dana. Prvi dan (petak popodne) posvetili smo upoznavanju sudionika i facilitatora radionice, planiranju subote i nedjelje te pripremi na sve što nas čeka.

Subota je bila dedicirana disanju te smo se podijelili u parove "disača" i "sittera" koji će zamijeniti uloge u drugom dijelu dana. Iako smo svi četvero došli s naglašenom analitičkom stranom promatranja procesa disanja, moramo priznati da ono što je uslijedilo nismo mogli očekivati niti predvidjeti čitanjem o psihodelicima.

Osim iskustva disanja kojeg ćemo detaljnije opisati, zanimljiva je i uloga sittera. S jedne strane, lijep je osjećaj sigurnosti da je netko tu za vas da vam doda vodu, maramicu ili da vas drži za ruku. S druge strane, iako se čini čudno sjediti tri sata kraj nekoga, iskustvo sittanja je također proces za sebe. Za sve nas je i iskustvo davanja podrške bilo isto tako značajno.

U nedjelju smo se ponovno našli nakon zanimljive subote kako bismo u krugu sudionika podijelili svoja iskustva (onoliko koliko smo željeli), poslušali druge te čuli korisne informacije o integraciji ovog iskustva u našu svakodnevnicu.

Iskustvo disanja

Kako se radi o prilično osobnim iskustvima, nećemo secirati pojedinačna iskustva četvero nepopularaca koji su odlučili (pro)disati. Ipak, nekoliko stvari možemo podijeliti s vama. Sve su četiri osobe imale značajno različita iskustva. Ovo je u skladu s nalazima velikog varijabiliteta kod doživljaja proširenih stanja svijesti.

Dok su kod nekih bile prisutne snažne, ali i različite, fizičke reakcije poput grčenja tijela i osjećaja potpune opuštenosti, kod drugih su one bile manje izražene. Kada govorimo o emocionalnom doživljaju, možemo reći da je on također varirao i između sudionika i kod samog pojedinca kroz trosatnu seansu. Bilo je trenutaka smirenosti, smijeha, plakanja i traženja podrške.

Općenito govoreći, neki su imali značajno intenzivnija iskustva od drugih. Intenzivnija iskustva u kasnijem su razgovoru bila povezana s proživljavanjem i bavljenjem osobnijim temama i emocijama. Tako netko od nas nije doživio nikakve snažnije emocije ili misli, dok su neki imali značajna iskustva koja će im utjecati na vraćanje u svakodnevnicu. Također, neki su imali prisutne vizualizacije, dok su one kod drugih izostale. Iako su se iskustva razlikovala u intenzitetu, čini se važnim istaknuti da nitko nije imao negativno iskustvo.

Savjet uredništva je i taj da, ako osjetite snažne emocije ili osvještavanje nekih traumatskih iskustava, ne bojte se potražiti pomoć terapeuta nakon radionice kako biste uspješno integrirali ovo iskustvo. Dodatno, želimo naglasiti kako ovo ne biste trebali pokušavati kod kuće i bez prisutnosti licenciranog facilitatora.

Sve u svemu, možemo reći da je holotropsko disanje uistinu nešto jedinstveno i zanimljivo. Svima koji žele iskusiti izmijenjeno stanje svijesti u ovakvom okruženju možemo preporučiti ovo iskustvo koje je, prije svega, drugačije. Pritom, preporučujemo i da bacite oko na ekipu "Holotropsko disanje", kojoj ovim putem zahvaljujemo na pozivu, odličnoj atmosferi i podršci kada je bila od iznimne važnosti. Svakako zavirite u predavanje o izmijenjenim stanjima svijesti koje spremaju za 22. lipanja.