Nostalgija je složena emocija koju jedinstveno doživljavaju sve osobe oko 1-3 puta tjedno. Termin je nastao kao kombinacija grčkih riječi nostos (povratak) i algos (bol, neumoljiva čežnja) u 17. stoljeću od strane švicarskog liječnika Johannesa Hofera, koji je ovo stanje opisao kao skup mnogobrojih neadaptivnih simptoma (melankolija, gubitak apetita, suicidalne misli ...), poglavito u negativnom tonu. Čežnja za prošlošću, domom i obitelji (poznatije kao eng. homesickness) te bilo čime što nije „ovdje i sada“, predstavljala je smetnju jer je odvlačila fokus vojnicima koji su se žalili na ove simptome s njihovih profesionalnih zadataka. Na sličan način nostalgija je opisivana i drugdje – primjerice, u ranijim zapisima iz Tridesetogodišnjeg rata postoje navodi kako su neki od vojnika poslani kući nakon višestruke pojave spomenutih simptoma i time oslobođeni dužnosti jer u takvom stanju nisu bili u mogućnosti obavljati svoj posao. Na stranu zanimanje vojnika, nostalgija nije uvijek najugodnija dok ju proživljavamo i mislima nas odvlači u prošlost, ali u pozadini raspoloženja u koje nas dovodi postoji nekoliko opravdanih razloga.
Je li nostalgija neadaptivna?
Nostalgija nije dobno ograničena - u istraživanjima je dobiveno kako nostalgija može biti izazvana i kod mlađih i kod starijih sudionika kada dobiju uputu da se prisjete događaja iz svog života koje bi okarakterizirali nostalgičnima, a rezultati njihovih opisa su prototipne riječi povezane s nostalgijom tipično pozitivne konotacije („sentimentalno“, „ljubav“, „obitelj“, „ružičaste uspomene“...).
Unatoč tome što o nostalgiji nema puno preciznih povijesnih zapisa, gospodin Hofer nije taj koji ju je otkrio, a simptomi koje je opisao postoje kao složeni mehanizam još od naših najranijih dana. Unatoč tome što doživljavanje nostalgije nije ugodno i ne dovodi nas u bolje raspoloženje, nostalgija na dobro uhodani način održava našu psihološku homeostazu, odnosno omogućava nam optimalno funkcioniranje zadržavajući emocionalnu neutralnost. Naime, svrha nostalgije je djelomično poništavanje averzivnih iskustava – na primjer, prilikom doživljavanja nelagode zbog socijalnog distanciranja, prijetnje ili nekog oblika interpersonalne izolacije, nostalgija služi kao protudjelovanje kojim se ojačavaju međuljudski odnosi. Iako se doima kontraintuitivnim da negativna iskustva potiču javljanje nostalgije, interes oko pozitivnih iskustava u psihologiji upravo jest u tome što imaju moć održavanja psihološke dobrobiti i homeostaze, čime nam omogućavaju svakodnevno funkcioniranje, pa ne iznenađuje da ovim mehanizmom tražimo najbolje u situaciji. Osim toga, brojni memeovi nastali na temelju iskustva nostalgije neporecivo nam dokazuju koliko je univerzalna (iako jedinstvena u doživljavanju) te kako na temelju zajedničkog pozitivnog iskustva u prošlosti ostvarujemo pozitivno iskustvo i u sadašnjosti.
Fiziološka homeostaza kao rezultat iskustva nostalgije
Zanimljiva istraživanja u području odnosa nostalgije i tjelesnih manifestacija provodio je tim istraživača 2012. godine (Zhou, X. i suradnici) koji su u nekoliko svojih studija ispitali odnos doživljaja topline i nostalgije. Iako o tome rijetko razmišljamo, naše nas emocije (tako i nostalgija) oblikuju i u fizičkom smislu (prisjetimo se samo kako psihosomatski poremećaji ukazuju na važnost ovog odnosa - glavobolja zbog rastresenosti, bol u trbuhu kada smo nervozni i slično). Njihove se pretpostavke temelje na akumuliranim dokazima o ulozi moždanog područja zvanog anteriorni insularni korteks (kratice „AIC“) koji sudjeluje u reprezentaciji naših unutarnjih osjeta kao što su temperatura, bol i glad (tzv. interoceptivnih uvjeta), a koji stvaraju osjet fizioloških uvjeta u tijelu i u emocionalnoj svjesnosti. To, drugim riječima, znači da nam naše emocije ukazuju na dublje funkcioniranje našeg organizma i to zbog neuralne podloge zajedničke ovim mehanizmima. Na temelju ovih nalaza identificirana je interakcija između interoceptivnih uvjeta i emocionalnih stanja, što je u skladu sa stajalištem kako su emocije dio hijerarhijskog sustava koji održava homeostazu i povezan je s našim fiziološkim sustavom.
Osim definicija nostalgije (poput one od Kaplana 1987.) kao „toplog osjećaja oko prošlosti“, postoji veći broj lingvističkih analiza koje rezultiraju povezanošću riječi „nostalgija“ s „toplo“. Ova povezanost rezultat je ranije spomenutog osjećaja interpersonalne povezanosti (afilijacije) koju „maskira“ nostalgija, ali isto tako i doslovne topline iz fizičkog kontakta koju imamo u odnosima (primjerice odnos majke i djeteta kao evolucijski temelj).
Dakle, za pretpostaviti je kako termoregulatorna nelagoda koju možemo osjećati za hladnijih dana ili u hladnijim prostorijama potiče naš homeostatski nagon i mobilizira naše homeostatske mehanizme korigiranja koji bi nam vratili osjećaj ugode, među kojima je i osjećaj nostalgije kao izvor topline (kako u psihološkom, tako i u doslovnom fiziološkom smislu).
Zhou i suradnici dosjetili su se zanimljivih načina kojima bi potvrdili ove nalaze te su tako prvim korelacijskim istraživanjem ispitali postoji li povezanost između razine nostalgičnosti (procjenjivane kontinuirano svaki dan tijekom 30 dana kod 19 studenata Sun Yat-Sen Sveučilišta iz različitih dijelova Kine, na skali od 0=nimalo nostalgičan/a do 10=ekstremno nostalgičan/a) i dnevne temperature, o kojoj su podatke prikupljali iz lokalnih vremenskih stanica (uzimali su prosjek maksimalne i minimalne dnevne temperature). Iako nam njihovi rezultati ne govore ništa o uzročnosti povezanosti, dobiveno je kako postoji negativna povezanost između nostalgičnosti i dnevne temperature, odnosno kako su osobe više nostalgične tijekom hladnijih dana.
U svojem drugom istraživanju proširili su uzorak sudionika (N=90) i manipulirali temperaturom prostorije u kojoj su sudionici boravili te ispitivali razinu nostalgije. Termoneutralno okruženje za ljude predstavlja okolina na cca 24°C, što je ovdje činilo neutralnu situaciju, dok je hladniji uvjet bio 20°C, a topliji 28°C. S obzirom na ranije ispitani odnos hladnoće i nostalgičnosti, autori su predvidjeli kako će u najhladnijoj situaciji nostalgija kod sudionika biti značajno veća nego u preostale dvije situacije, za koje nije predviđeno da će postojati razlika među uvjetima, a navedena očekivanja su se pokazala točnima i statistički značajnima.
U svojim su daljnjim istraživanjima manipulirali osjećajima nostalgije i ispitivali samoprocjene topline te, u sljedećem istraživanju, ispitali sposobnost sudionika da na temelju vlasititih osjećaja nostalgije i percipirane topline procijene temperaturu prostorije i dobivali najpreciznije rezultate u skupinama sudionika čija je nostalgija procijenjena najvišom.
Čini li nas glazba nostalgičnima?
Jedna od studija iz ranije spomenutog istraživanja usmjerila se i na odnos glazbe i nostalgije te su sudionici (N=1070) procjenjivali koliko ih odabrane pjesme čine nostalgičnima (od 1 do 5) i potiču li kod njih fizički osjećaj topline (da/ne), a slušali su 4 unaprijed određene pjesme odabrane prema sadržaju teksta koji se odnosi na teme ljubavi i osobnog gubitka različitih glazbenih žanrova, tipično poticajnih za nostalgiju. Zanimljivost u ovom istraživanju jest što, iako često razmišljamo o svojim osjećajima prilikom slušanja glazbe, nismo skloni razmišljati i o fizičkim osjetima poput topline. Njihovi su rezultati potvrdili očekivanja i pokazali kako sudionici kod pjesama koje ih čine više nostalgičnima osjećaju i veću količinu topline.
Glazba može biti snažno sredstvo upravljanja emocionalnim stanjima osoba (primjerice, utjecajem na potrošačko ponašanje o kojem smo ranije pisali) i buđenja naših osnovnih mehanizama kojima održavamo zdravlje u optimalnom stanju. Na našem portalu možete saznati mnogo o psihologiji glazbe, međutim, u ovom konkretnom slučaju htjeli bismo naglasiti kako i one bolne uspomene (bilo zbog izgubljenih sretnijih vremena, osoba, mjesta ili nečeg drugog) mogu biti funkcionalne, rezultirati nečim pozitivnim i imaju važnu svrhu.
Tijekom hladnijeg doba godine koje nas čeka vjerojatnije je da ćemo češće osjećati nostalgiju, što nam, osim prostora za manipulaciju našim osjećajima u korist veće potrošnje i poticanja nagona za zadovoljenjem osjećaja topline kojem težimo (u svakom smislu), predstavlja i važan podsjetnik na ono bitno, a to je da i u mračnim hladnim danima posjedujemo nematerijalne psihološke alate kojima se možemo obraniti.
Poanta navedenog jest da valja biti pažljiv sa svojom nostalgijom i svjesno osluškivati svoje tijelo jer nas takvo ponašanje održava u optimalnom dijelu krivulje stanovništva ili, drugim riječima i sasvim doslovno, fizički i psihički zdravijima i zadovoljnijima te - ne nužno najvažnije, ali najslađe od svega - otpornijima na marketinške trikove!
Izvori:
Craig, A. D. i Craig, A. D. (2009). How do you feel--now? The anterior insula and human awareness. Nature reviews neuroscience, 10(1).Damasio, A. R., Grabowski, T. J., Bechara, A., Damasio, H., Ponto, L. L., Parvizi, J. i Hichwa, R. D. (2000). Subcortical and cortical brain activity during the feeling of self-generated emotions. Nature neuroscience, 3(10), 1049-1056.
DeWall, C. N. i Baumeister, R. F. (2007). From terror to joy: Automatic tuning to positive affective information following mortality salience. Psychological Science, 18(11), 984-990.
Hepper, E. G., Ritchie, T. D., Sedikides, C. i Wildschut, T. (2012). Odyssey's end: lay conceptions of nostalgia reflect its original Homeric meaning. Emotion, 12(1), 102.
IJzerman, H. i Semin, G. R. (2010). Temperature perceptions as a ground for social proximity. Journal of experimental social psychology, 46(6), 867-873.
Routledge, C., Arndt, J., Wildschut, T., Sedikides, C., Hart, C. M., Juhl, J., ... i Schlotz, W. (2011). The past makes the present meaningful: nostalgia as an existential resource. Journal of personality and social psychology, 101(3), 638.
Wildschut, T., Sedikides, C., Arndt, J. i Routledge, C. (2006). Nostalgia: content, triggers, functions. Journal of personality and social psychology, 91(5), 975.
Zhou, X., Wildschut, T., Sedikides, C., Chen, X. i Vingerhoets, A. J. (2012). Heartwarming memories: Nostalgia maintains physiological comfort. Emotion, 12(4), 678.
