Parasocijalne veze: jesu li „likovi s ekrana“ lijek za usamljenost?

Jeste li se ikada „zaljubili“ u najdražeg lika iz serije? Proživljavate li pravi gubitak ako umre? Imate li najdražeg influencera? Dobrodošli u svijet parasocijalnih veza, važnih odnosa koje imamo sa (najčešće) slavnim osobama koje ne znaju da mi postojimo ili čak izmišljenim likovima, poput onih iz crtanih filmova. Ove su vrste odnosa tijekom odrastanja u određenoj mjeri sasvim normalne, a nekoć su izgledale kao soba puna postera najdražih celebrityja. U zadnje se vrijeme ova tema počela doticati i influencera koji donose nešto novo – vlastita osobna iskustva, brige, svakodnevne probleme – vječno dostupne na društvenim mrežama. Ljudima postaje lakše identificati se s onime što vide na ekranu zbog „ljudskosti“ koju influenceri prenose.

Termin parasocijalne veze skovali su Horton i Wahl 1956. godine, ni ne znajući rezone koje će doseći tada teorijski okvir ovog pojma. U domove su došli prvi televizori, a ovi autori primijetili su posebne vrste odnosa koje gledatelji stvaraju s ljudima preko ekrana. Jedno evolucijsko objašnjenje ove pojave našeg društvenog života je to da se na organskoj razini naprosto nismo dovoljno brzo razvili kako bi naš mozak mogao napraviti jasne distinkcije između odnosa sa stvarnom i fiktivnom osobom - stoga imamo iste ili slične emocije i reakcije prema nekome s ekrana kao i prema nekome iz stvarnog života. Racionalno razumijemo (više ili manje) da nemamo odnos kao takav, no sličnost doživljaja u tim odnosima dovoljna je da izazove slične emocionalne procese.

Danas imamo džepne ekrane na kojima provodimo više sati dnevno i otvoreni smo brojnim mogućnostima novih virtualnih jednostranih odnosa. Sadašnjost nam je uz mobitele donijela i usamljenost. 2021. godine pet puta više muškaraca izjavilo je da nema niti jednog bliskog prijatelja (15%) u odnosu na 30 godina ranije kada je to isto reklo 3% muškaraca. Doživljavamo i porast broja ljudi koji žive sami (pojedinačna kućanstva). COVID-19 kriza nas je zatvorila u kuće i time naizgled produbila jaz međuljudskih odnosa. Tada su neki u pomoć pribjegli gledanju serija, filmova, koncerata i praćenjem sadržaja omiljenih medijskih zvijezda.

Prednosti i nedostatci parasocijalnih odnosa

Dok ljudi međusobno postaju sve udaljeniji, nije neobično da stvaramo osjećaje prema medijskim ličnostima. Psiholog koji se bavi medijima, George Stever, opisao je parasocijalne veze u kontekstu teorije privrženosti objasnivši da ti odnosi mogu imati vrlo sličnu dinamiku kao i privrženost u stvarnim vezama – figura privrženosti, u ovom slučaju slavna osoba, postaje izvor utjehe, sigurnosti i istraživanja svijeta. Ovdje je riječ o jednosmjernom odnosu, a reciprocitet je zamišljen ili iluzoran. Jedni se nadaju upoznati svog idola, drugi doslovno lude za osobom, a neki čak postanu i iracionalni uhoditelji ili stalkeri. Eminem je u duetu s Dido 2000. godine zanimljivo prikazao razvoj odnosa sa svojim uhoditeljem kojemu je na kraju pjesme zapravo i uzvratio pismom.

Mnogi celebrityji izabiru svoj romantični život čuvati od očiju javnosti, ne bi li zaštitili svog partnera, svoj integritet, ali i kako bi održali parasocijalne veze sa svojim obožavateljima. Uzmimo za primjer Južnu Koreju gdje glazbenici održavaju jake parasocijalne veze s obožavateljima i često su primorani kriti svoj ljubavni status budući da mogu doživjeti ozbiljne posljedice u obliku online nasilja ukoliko se otkrije bilo što iz njihovog romantičnog života.

Slavne osobe, a pogotovo glazbenici, vrlo su dobro upoznati s parasocijalnim vezama te ih koriste za stvaranje zajednica poput Swiftiesa (obožavatelji pjevačice Taylor Swift). Kroz takvo zajedništvo mogu pojačati doživljaj bliskosti i tada se radi o nekim drugim društvenim procesima poput stvaranja grupe na temelju zajedničkog interesa.

Stein i suradnici 2022. napravili su eksperiment koji bi nam mogao dati odgovor na pitanje jesu li parasocijalne veze lijek za usamljenost. Naime, sudionici (n = 151) su prvo bili testirani upitnicima dobrobiti i usamljenosti, a zatim su bili raspoređeni u jednu od tri skupine: prva je skupina trebala napisati esej o najdražoj medijskoj ličnosti, druga je pisala esej o najdražem prijatelju, a treća je rješavala kognitivne zadatke (nesocijalna situacija). Dodatno, istraživači su postavili određena pitanja o osjećajima koje vežemo uz sretanje konkretne osobe u zadatku.

U ovom se eksperimentu promatralo nekoliko ishoda: trenutna usamljenost (state loneliness), negativno raspoloženje (negative mood) i društveno samopouzdanje (social self-esteem). Na grafu su prikazane razlike nakon efekta ovisno o tome u kojoj su grupi (efekti su pisanje eseja jednog ili drugog tipa ili rješavanje zadataka). Efekt zamišljenog medijskog lika nije smanjio usamljenost, ali je pomogao s negativnim raspoloženjem i značajno podigao socijalno samopouzdanje. Efekt stvarnog prijatelja je imao slične (i malo izražajnije) efekte kod negativnog raspoloženja i socijalnog samopouzdanja, no za razliku od eseja o medijskoj ličnosti esej o prijatelju je ipak umanjio doživljaj usamljenosti.

Za mnoge od nas parasocijalni odnosi su dio društvene mreže. Iako nešto drugačiji od fizičkih odnosa, mogu poslužiti kao bijeg, otklon neugode ili nam umanjiti usamljenost. S druge strane, ličnosti prema kojima gajimo parasocijalne simpatije mogu utjecati na naše političke stavove, odluke o glasanju, potrošačko ponašanje, stavove prema drugom spolu i povjerenje u pojedine grupe ljudi. To je veliki utjecaj o kojem bi svaka slavna osoba trebala itekako znati. Odgovornost je podijeljena. Istina je da ne postoji dovoljna svijest o negativnim stranama velikog utjecaja koji se može steći putem vidljivosti na društvenim mrežama. U isto vrijeme ne postoji dovoljna svijest promatrača o pasivnom stupanju u parasocijalne odnose koji im mogu narušiti druge aspekte života. Takvi odnosi mogu preuzeti toliku važnost da pojedine osobe zanemare posao, obitelj pa čak i same sebe. Potencijal parasocijalnih odnosa potiče na raspravu o mnogim sci-fi temama koje nam se čine bliže nego ikad, poput "romantičnih partnera" koji postoje samo u našim mobitelima.

Važno je upamtiti da kao i u odnosima obitelji, prijatelja, partnera i kolega, i ovdje je bitno da nas "ne žuljaju". Ako primjećujete da imate teškoće bilo koje vrste u svojoj parasocijalnoj mreži, javite se stručnjaku mentalnog zdravlja i/ili se obratite nekome u koga imate povjerenja.

Izvori