U svijetu u kojem imamo priliku čitati sve više kvalitetnih knjiga iz publicistike, jedna se knjiga nedavno posebno izdvojila iz područja o kojemu često pišemo i na našem portalu. Kao i mnogi, povratkom psihodelika u mainstream kulturu, novinar, kolumnist i autor Michael Pollan pitao se zašto se sve više priča o supstancama koje su zadnji put bile popularne u njegovoj ranoj mladosti. Tu Pollan započinje svoju priču, osobno i profesionalno traganje za poviješću, znanošću i osobnim pričama iza psihodelika poput psilocibina i LSD-a. Ovaj takozvani "putopis po ljudskom umu" izazvao je veliku popularnost kod čitatelja i tako postao bestseller New York Timesa, koji ga je uvrstio u 10 najboljih knjiga 2018. godine.
Specifičnosti putovanja
Iz podnaslova knjige "Što nas nova znanost o psihodelicima uči o svijesti, umiranju, ovisnosti, depresiji i transcendenciji" poprilično nam je jasno koje će tematske cjeline autor pokušati obuhvatiti u svom djelu. Ipak, malo manje nam je jasno na koji će način tome pristupiti. Pogledamo li sistematični pregled povijesti i važnih figura iz povijesti prvog vala izučavanja i popularizacije psihodelika, moramo pohvaliti autora za stavljanje mnogo izvora na jedno mjesto na tako pregledan način. Ipak se i ovdje, kao i kod pregleda novog vala istraživanja, Pollan potrudio opisati i ljude iza istraživanja, pričati s njima i dati cijeloj znanstvenoj priči jedan ljudski aspekt. Tko su zapravo ljudi iza novog vala izučavanja ovih supstanci poput Ricka Doblina ili Rolanda Griffithsa, što ljudi misle o utjecaju Learya i koliko je on doprinio, a koliko naštetio, znanosti psihodelika? Što važni pojedinci misle o budućnosti terapije uz psihodelike?
Drugi važni aspekt knjige je pregled recentnih istraživanja iz područja. Budući da je knjiga izašla 2018. godine, autor je uspio zahvatiti sve važnije studije do tog datuma. Poput klasičnih studija psilocibina (gljiva) na zdravoj populaciji, u knjizi se može naći pregled istraživanja iz područja rada s pacijentima s terminalnim bolestima, PTSP-om, depresijom otpornom na lijekove, ovisnostima i neuroznanstvenim istraživanjima. Posebna dodatna vrijednost ove knjige je razgovor s nekim od sudionika ovih istraživanja čiji su rezultati u znanstvenim časopisima obrađeni na kvantitativni način. Na ovaj način nam Pollan na trenutke daje kvalitativni uvid u kvantitativne podatke, odnosno njihovu nadopunu.
Treća specifičnost je osobni interes psihonauta Pollana za efekte ovih supstanci. Kao što smo ranije spomenuli, Pollan opisuje svoj interes za ovu temu potaknut istraživanjima koja su mu došla pod ruku te neke osobne priče poznanika. S rastom interesa i osobnog istraživanja ovog područja i sam se odlučuje na psihodelična iskustva te ih opisuje u zasebnom poglavlju knjige. Iako visoko kontrolirana iskustva, ipak valja reći da nisu bila pod nadzorom licenciranih stručnjaka (kako mu nisu bila dostupna) pa je, stoga, to nešto čemu valja pristupiti s posebnom dozom kritičnosti te ih ne uzeti kao preporuku za vlastita iskustva. U svojim osvrtima Pollan opisuje tri različita susreta s ovim supstancama.
Zahvaljujući opširnom popisu literature, ova knjiga čini i dobro početno mjesto za sve koji žele nastaviti proširivati svoje znanje i vidike o ovom nedovoljno istraženom i pomalo zapostavljenom, a toliko uzbudljivom, području, tako da je to svakako dodatna vrijednost. Ipak, neki izrazito znanstveno orijentirani pojedinci mogli bi mu zamjeriti što pribjegava transcedentalnim opisima iskustava i time ih ne drži strogo znanstvenima. No, kako ćemo vidjeti u intervjuima sa sudionicima istraživanja efekata visokih doza psihodelika, ona jesu takva da su teško opisiva "postojećim verbalnim alatom", a teme poput "smrti ega" se često ponavljaju. U svakom slučaju, Pollan je napravio velik korak u približavanju ove kompleksne i nepopularne teme široj javnosti na jasan, pregledan, humorističan, stručan i istovremeno osoban način. Svakako preporučamo knjigu koja je od nedavno dostupna i na hrvatskom jeziku u izdanju Školske knjige.
