Prikaz kockanja u filmu "Toma"

Dotak'o sam dno života
I pakao i ponore

Pogledali smo "Tomu", film koji prikazuje život jednog od najpoznatijih pjevača "narodne glazbe" ovih prostora. Toma Zdravković, osim po svojim pjesmama, ostao je poznat i po svom životnom stilu te ga je javnost često nazivala pravim boemom. Kako to biva općenito, a Tomin slučaj nije iznimka, boemstvo označava nekonvencionalni životni stil (umjetnika) daleko od uobičajenih društvenih normi. Bilo je zanimljivo promatrati kako će u filmu prikazati život umjetnika za kojeg je opće poznato da je bio sklon zloupotrebi alkohola i kockanju, jer se ovakav način života često može romantizirati na filmskom platnu i slati poruku kako to nije toliko problematično ponašanje.

Nešto sitno o kockanju

Kockanje obuhvaća širok spektar ponašanja koja uključuju ulaganje novca, ili nekog drugog materijalnog dobra/vlasništva pojedinca u igru u kojoj očekuje da će vratiti uloženo ili više od toga. Važno je naglasiti da sposobnosti pojedinca najčešće nema veze s ishodom kockanja. Ishod kockanja ovisi prvenstveno o sreći. Prema Koiću (2009) o „patološkom kockanju“ govorimo kada pojedinac ne može kontrolirati svoju potrebu za kockanjem, a u isto vrijeme, zadovoljavajući je, čini štetu sebi (na materijalnoj i psihičkoj osnovi) i drugima oko sebe. Iako je dugo smatran poremećajem kontrole impulsa, u posljednjoj verziji dijagnostičkog priručnika (DSM V), patološko kockanje je klasificirano kao problem ovisnosti.

Koliko je ozbiljan bio problem Tome Zdravkovića? Najbliže što možemo doći odgovoru na ovo pitanje je intervju s njegovim bratom, Novicom Zdravkovićem. Novica tako priča:"... pokušavao sam Tomu da odviknem od toga, ali kasno. Već je bio neizlječivi ovisnik." Ovo  dobro ilustrira njihovim iskustvima:

„Sate smo provodili za ruletom, gubili smo pojam o danu i noći, i tako godinama. O zdravlju da ne pričam… I Toma i ja smo svoje zdravlje ostavili u kasinu. Nemam predstavu koliko sam novca ostavio na ruletu i tako godinama. Ponekad dobiješ, a skoro stalno gubiš..."

Nije teško zaključiti kako je, na temelju izjava Tominog brata, taj problem bio ozbiljan iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi kako bi izgledalo mišljenje kliničara da ga je Toma svojevremeno posjetio. Ono čime se ovdje bavimo jest ozbiljnost prikaza problema kockanja u novom filmu.

Prikaz Tominog kockanja u filmu

Prije svega, valja reći da se kockanje u filmu prikazuje često, od samih početaka Tomine karijere. Ovime nam postaje jasno da je kockanje bilo prisutno u životu pjevača od početka karijere do samog kraja njegova života. Novica u ranije spomenutom intervjuu prepričava kako bi mu Toma u bolnici pisao brojeve koje treba odigrati za njega u kasinu i javiti mu kako je prošao. U filmu također imamo Tomu koji narušenog zdravstvenog stanja odlazi u kasino i biva tamo nekoliko dana dok ga njegovi najbliži ne pokušaju izvući van. Ovime možemo reći da je film dobro prikazao koliko je Toma zapravo bio sklon odlascima u kasino.

Sljedeće pitanje koje moramo postaviti, prikazuje li se kockanje protagonista kao problematično ponašanje s posljedicama koje kocka inače prati? U filmu Toma jasno daje do znanja da je svjestan svog problema nakon montaže brzog uspjeha s početka '70-ih godina koja je ispunjena scenama kockanja, ispijanja čaša i usputnog seksa. Točnije, nakon nastupa u Beogradu kritizira svog menadžera zbog toga što mu je dao cijeli honorar za koncert prije odlaska u kasino (kojeg jutro kasnije naravno nema). Menadžer mu na to osvještava činjenicu da mu on nije "mama" i da je to problem s kojim se sam mora nositi.  

"Tomo, ne možemo više ovako"

Posljedice na socijalne odnose su prikazane u scenama kada Tomini bližnji pokušavaju maknuti Tomu od stola i reći mu da je dosta, no Toma se ne da. Odguruje ih od sebe i nastavlja s kockanjem. No osim ovih kratkoročnih posljedica dugoročne ne vidimo (niti znamo kakve su bile u stvarnosti). Najznačajnija konfrontacija oko problema kocke je prikazana u dolasku supruge u kasino gdje Toma moli vlasnika za pozajmicu kako bi mogao nastaviti igrati i svađi koja slijedi. Toma odbija poslušati suprugu i odlazi iz verbalnog sukoba, sjeda u automobil iako je u očito alkoholiziranom stanju te doživljava automobilsku nesreću. Osim negativnih posljedica na bliske socijalne odnose, ovdje vidimo i prikaz visokog komorbiditeta, odnosno paralelnog postojanja, poremećaja zlouptrebe alkohola koja je kod osoba s problemom kockanja značajno češća nego u općoj populaciji, a  prema Koiću (2009) javlja se kod cca. polovice osoba s problemom kockanja.

Patološko kockanje je također prikazano kao bijeg od stvarnosti našeg protagonista. Kada se suočava s teškom situacijom u braku, Toma završava prvo za šankom, a potom za kartaškim stolom. Kockanje kao bijeg prepoznato je kao jedan od čimbenika razvijanja ovisnosti kako ističu Hudgens-Haney i suradnici (2013), a služi kao primjer negativnog potkrepljenja.

"Jeli bismo prazne sendviče"

Financijske i materijalne posljedice su u filmu slabo prikazane iako smo suptilno dobili prikaze istoga. U jednoj sceni Toma je potrošio više nego što može platiti i to završava premlaćivanjem ispred lokala. U drugoj situaciji Toma moli za igranje na dug, što prikazuje često gomilanje dugova osoba s problemom kockanja. U svom modelu faza patološkog kockanja, Custer i Milt (1985) ovakvo ponašanje vežu uz treću, očajničku fazu kockanja koja je obilježena gomilanjem gubitaka, zaduživanjem, pogoršavanjem socijalnih odnosa, a znaju se javiti i ideje te pokušaji suicida (20% kod liječenih ovisnika). Jedini ozbiljan prikaz financijskih posljedica u filmu možemo čuti od njegove supruge, koja na pitanje "Je li Toma stvarno toliki kockar", odgovara "Da ja ne krijem pare, jeli bismo praznih sendviča". Iako se dijalog ne zadržava na ovoj temi, ipak nam govori nešto o ozbiljnosti problema u filmu prikazanog Tome.

Zaključno, možemo reći da film Toma vjerno prikazuje neke od posljedica patološkog kockanja. Ono što najviše nedostaje jest ozbiljniji prikaz financijskih i materijalnih posljedica, te je prikaz posljedica na socijalne odnose prikazan samo kratko i djelomično. Ipak, načinom na koji je prikazano teško da možemo reći da potiče publiku na ovo ponašanje. Važno je napomenuti da kocka nije prikazana kao način brze zarade, ili da postoje načini da se "okrene sustav" u vlastitu korist, što zna biti slučaj u holivudskim filmovima. U filmu je kocka i predmet šale, ali i ozbiljnih konfrontacija, gdje promatramo laičko shvaćanje patološkog kockanja onih koji to vide kao problem, kao i onih koji na to gledaju kao bilo koji hobi. Općenito, Toma je svakako film vrijedan gledanja.

Izvori: