Važnost rane intervencije u djetinjstvu - MURID

Rođenje djeteta velika je promjena koja mijenja dinamiku, odnose i način života roditelja djeteta te čitavih obitelji. Ovakve promjene su posebno naglašene kada se dijete pri svom razvoju susreće s poteškoćama ili njegov razvoj nije redovnog tijeka. Djeca s odstupanjima u razvoju djeca su kod kojih se primijeti manje ili veće odstupanje u odnosu na redovan razvojni tijek, a odstupanja se odnose na urođena i stečena stanja organizma koja zahtijevaju poseban stručni pristup kako bi se omogućio što kvalitetniji daljnji odgoj i razvoj sposobnosti potrebnih za život. Mogućnost suočavanja i omogućavanja najboljeg mogućeg tretmana djetetu s odstupanjima i pružanja pomoći koje će mu omogućiti optimalan daljnji razvoj ovise o nekoliko faktora - otpornosti roditelja na stres, strategijama nošenja sa stresom, dodatnim financijskim sredstvima, crtama ličnosti članova obitelji i djeteta i drugim.

Rana intervencija u MURID-u

Jedan od važnih faktora koji olakšava cijeli proces prilagodbe i ostvarenja djetetovih potencijala, kao i što uspješnijeg napretka, jest socijalna podrška. Više o temi socijalne podrške pisali smo nedavno na našem portalu, a ovaj puta usmjerit ćemo se konkretno na pružanje podrške djeci s odstupanjima i obiteljima djece s odstupanjima, to jest sustavu rane intervencije u Međimurskoj udruzi za ranu intervenciju u djetinjstvu (MURID). O ovoj temi razgovarali smo sa psihologinjom iz MURID-a, Anom Kolarić, koja nam je rekla nekoliko zanimljivih informacija o tome zašto je sustav podrške važan i kako se u njihovoj Udruzi cijeli tim stručnjaka brine o korisnicima rane intervencije.

Za početak, nešto više o MURID-u

MURID je udruga osnovana 2011. godine i glavni cilj joj je promicanje dobrobiti sve djece u Republici Hrvatskoj, osobito one s biološkim ili socijalnim rizikom za optimalan razvoj. Usluge rane intervencije u Udruzi pružaju se u direktnom radu s djetetom i obitelji, u poludnevnom boravku te kroz trening socijalnih vještina. Za vrijeme pandemije neke od aktivnosti prilagođene su te se odvijaju virtualnim putem. MURID trenutno broji 25 zaposlenih osoba - stručnjaka, stručnih suradnika i asistenata u pružanju usluga rane intervencije u djetinjstvu. Svi stručnjaci međusobno surađuju tijekom procesa procjene djeteta i obitelji, planiranja intervencija te planiranja individualnog obiteljskog plana za daljnji rad s obitelji.

Prema Aninim riječima: ''Stručnjaci zajedno s roditeljima čine tim koji radi u najboljem interesu djeteta.''

Ana je u MURID-u zaposlena kao psihologinja pripravnica, a u ovaj oblik posla zaljubila se još za vrijeme fakulteta dok je volontirala u Udruzi za ranu intervenciju u Zadru. Iz svog iskustva rekla nam je i nešto više o tome koju ulogu ima psiholog u sustavu rane intervencije.

Uloga psihologa

Posao psihologa u MURID-u podrazumijeva rad s roditeljima (grupe podrške, individualni razgovori, radionice za roditelje), a tijekom odlaska na teren zadatak psihologa je zajedno s drugim stručnjacima uočiti razvojna odstupanja djece, identificirati zabrinutost roditelja, uputiti ih na proces primanja podrške za svoju obitelj te, općenito, pružati psihosocijalnu podršku cijeloj obitelji. Što se tiče savjetodavnog rada, stručnjaci i stručni suradnici svakodnevno pružaju savjetodavne usluge u kontaktu s roditeljima te im tako pružaju informacijsku, emocionalnu i instrumentalu podršku kako bi se lakše nosili sa životnim izazovima pred sobom. Osim toga, u sklopu projekata bave se i pisanjem istraživačkog rada, a teže tome da pisanje istraživačkih radova postane i dio stalne prakse Udruge.

Ana naglašava da nijedan dan psihologa u Udruzi nije isti i da izgled radnog dana ovisi o više faktora - radu s djecom, radu u uredu ili terenskom radu u romskim naseljima. ''Posao je vrlo dinamičan i važno je biti otvoren za svakodnevno učenje od drugih.'' navodi Ana.

Prijem klijenata i proces pružanja usluga

Spektar teškoća djece čiji se roditelji javljaju u MURID kako bi dobili podršku je zaista velik - od govorno-jezičnih i komunikacijskih teškoća, poremećaja iz spektra autizma do problema sa socijalnim vještinama, samoregulacijom, brigom o sebi i slično. Usluge rane intervencije pružaju se obiteljima s djecom s teškoćama za dob 0-3 i 3-7 godina. Ponekad se roditelji javljaju u MURID jer su sami uočili razvojno odstupanje djeteta, a ponekad ih odgojitelji ili drugi stručnjaci (psiholozi, pedagozi, liječnici i drugi) upute u MURID zbog primijećenog odstupanja. Pri prijemu roditelj najprije ispunjava probirni upitnik koji zahvaća 5 razvojnih područja djeteta (gruba i fina motorika, komunikacija, osobno-socijalni razvoj i rješavanje problema) nakon čega slijedi bodovanje i interpretacija istog od strane stručnjaka. Na temelju interpretacije probirnog instrumenta i mišljenja roditelja, donosi se odluka o tome hoće li se dijete uključiti u sustav rane intervencije. Potom slijedi sveobuhvatna procjena djeteta te procjena rizičnih i zaštitnih faktora i resursa obitelji na temelju kojih se stvara individualni plan podrške obitelji.

Kada potražiti pomoć?

Proces traženja pomoći za roditelje djece s odstupanjima zna biti vrlo težak. Prema Aninom viđenju, roditelji odstupanja svoje djece uoče već vrlo rano, ali pomoć potraže tek kada teškoće djeteta postanu teret za obitelj s kojim se sami više ne znaju ili ne mogu nositi. Razlozi zbog kojih roditelji odgađaju potražiti pomoć najčešće su stavovi okoline (npr. ''on je dečko, dečki kasnije progovore'' i slično), neshvaćenost od strane stručnjaka (zbog nedostatka vremena i zatrpanosti poslom nemaju vremena napraviti detaljniju procjenu djeteta) ili osobnih razloga kao što su strah od dijagnoze. Ana naglašava kako je i mala sumnja na razvojno odstupanje dovoljno opravdan razlog za potražiti pomoć stručnjaka.

Pitanja i nedoumice roditelja

Prema Aninom iskustvu, roditelji se javljaju s raznim pitanjima koja su povezana sa samim razvojem djeteta i njegovim trenutnim sposobnostima te pitanjima koja se odnose na ponašanja koja jesu ili nisu uobičajena za djecu njihove dobi. Osim toga, roditelji često postavljaju pitanja vezana uz svoje roditeljske kompetencije: ''Jesam li ja negdje pogriješio/la?, ''Radim li nešto pogrešno?'', ''Što mogu napraviti da moje dijete bude bolje?'', kao i za budućnost djeteta i obitelji: ''Hoće li moje dijete moći ići u vrtić/školu?, ''Hoće li moje dijete jednoga dana moći samostalno živjeti?''. U pitanjima poput ovih očituje se koliko su sustav podrške i mjesto na kojem će roditelji moći pronaći pravovremene i točne informacije zaista važni.

Veliki problem s kojim se roditelji susreću kada uoče razvojno odstupanje djeteta su nepovezanost sustava i velike liste čekanja na pristup uslugama. Najveća pitanja s kojima se roditelji susreću su kome, gdje i kada se obratiti. Nepovezanost različitih sustava otežava im situaciju i odgađa pristup uslugama rane intervencije djeci. Zbog izrazite važnosti pravovremenog reagiranja za dobrobit djeteta, nadamo se da će se u budućnosti pronaći rješenja i odgovori na pitanja za sve roditelje koji trebaju pomoć i podršku.

I, za kraj, Ana naglašava:

''Poznato je da se najveće promjene događaju upravo u djetinjstvu. Također, poznato je i da je dječji mozak vrlo ''plastičan'', odnosno da ga je lakše ''oblikovati'' nego mozak odraslog pojedinca. Upravo iz tog razloga, ukoliko postoje biološki ili socijalni rizični faktori koji bi mogli utjecati na optimalan razvoj djeteta, važno je identificirati iste i započeti pružanje podrške roditeljima i djetetu čim ranije kako bi eventualna razvojna odstupanja bila manja, odnosno kako bi se dijete razvilo u čim samostalnijeg pojedinca. Samim time, veliki broj potencijalnih obiteljskih stresora se smanjuje, što povećava zadovoljstvo životom svih članova obitelji.''