Povodom objave znanstvene monografije Djevojkama bi bilo bolje da se bave nečim drugim, a ne sportom: stavovi prema sportašicama i (ne)ravnopravnost u sportskom okruženju, o ovoj smo temi porazgovarali s njezinom autoricom Zrinkom Greblo Jurakić, koja je živi dokaz da se određenim aspektima sporta nužno trebaju baviti psiholozi.
Zrinka je doktorirala psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a uz istraživački rad u području psihologije sporta i vježbanja, razvojne psihologije, socijalne psihologije i psihologije ličnosti, izvanredna je profesorica na Odsjeku za psihologiju Fakulteta hrvatskih studija i pri Katedri za kineziološku psihologiju, sociologiju i metodologiju Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. U sklopu obilježavanja 17. tjedna psihologije u Hrvatskoj dodijeljena joj je Psihologijska nagrada za osobiti doprinos društvenoj afirmaciji psihologije.
U nastavku članka donosimo odgovore na goruća pitanja o spolnoj (ne)ravnopravnosti u sportu, s posebnim naglaskom na mlade u Hrvatskoj.
Nedavno ste objavili znanstvenu monografiju „Djevojkama bi bilo bolje da se bave nečim drugim, a ne sportom“ u kojoj se bavite analizom stavova prema sportašicama i percepcijom rodne (ne)ravnopravnosti u sportskom okruženju. Što vas je motiviralo na provedbu istraživanja i pisanje znanstvene monografije na tu temu?
Poznato je da je redovita tjelesna aktivnost neophodna za pravilan rast i razvoj te je povezana s nizom pozitivnih učinaka na tjelesnom i psihosocijalnom planu djece i adolescenata. Unatoč tome, rezultati istraživanja pokazuju da većina mladih u Hrvatskoj ne zadovoljava kriterij minimalne razine tjelesne aktivnosti koja je nužna za ostvarenje zdravstvenih dobrobiti.
Prema aktualnim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, čak 87% djevojaka adolescentne dobi u Hrvatskoj nije dovoljno tjelesno aktivno. U svrhu boljeg razumijevanja činitelja koji doprinose slabijoj uključenosti djevojaka u sustav sporta, u suradnji s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova gospođom Višnjom Ljubičić i predstavnicom Hrvatskog rukometnog saveza doktoricom znanosti Lidijom Bojić-Ćaćić, na uzorku mladih rukometaša i rukometašica te rukometnih trenerica i trenera iz cijele Hrvatske provedeno je istraživanje čiji je cilj bio utvrditi zastupljenost i obilježja negativnih stavova prema sportašicama te ispitati doživljaj rodne (ne)ravnopravnosti u sportu.
Zbog čega se javljaju negativni stavovi prema sportašicama?
Postoji više činitelja koji doprinose pojavi negativnih stereotipa i predrasuda prema sportašicama i sportskim aktivnostima u kojima sudjeluju žene. Jedan od tih činitelja je i vjerovanje da je sport prvenstveno namijenjen muškom dijelu populacije, odnosno vjerovanje da ženama nedostaju specifične vještine i sposobnosti koje se smatraju nužnim preduvjetima za ostvarenje značajnih sportskih rezultata.
Unatoč tome što vještine sportašica u različitim sportovima, uključujući i tzv. tradicionalno „muške“ sportove, jasno opovrgavaju opravdanost spomenutih vjerovanja, izrazi kao što su „trčiš / bacaš / igraš kao djevojčica / djevojka / žena“ i dalje se koriste s ciljem vrijeđanja ili ismijavanja sudionika sportskih aktivnosti. S druge strane, ako se želi istaknuti da su sportašice bile izuzetno dobre na nekom natjecanju, nije neuobičajeno čuti da su „djevojke trčale / bacale / igrale - muški“.
Jedna od posljedica vjerovanja prema kojem je sport dominantno namijenjen mladićima je ta da roditelji dječake češće potiču na tjelesnu aktivnost te im pružaju veću podršku za bavljenje sportom, dok djevojčice češće usmjeravaju prema drugom tipu izvannastavnih aktivnosti.
Očituje li se ovo vjerovanje i u različitom pristupu prema sportašima i sportašicama? Kakav je status žena i muškaraca u sportu?
Djevojke koje sudjeluju u organiziranim sportskim aktivnostima nerijetko izvještavaju o tome da se treninzi za sportašice odvijaju u manje atraktivnim terminima, da se za njihovu opremu osigurava manje financijskih sredstava te da, u odnosu na muške kolege, imaju manje prilika za sudjelovanje na sportskim natjecanjima.
Neravnopravnom statusu sportašica i sportaša doprinose i mediji, koji značajno rjeđe izvještavaju o sportskim uspjesima i postignućima sportašicama. Pored navedenog, malobrojni medijski izvještaji o ženama u sportu često su opterećeni seksizmom te se u prvom planu, umjesto sportskog postignuća, ističu tjelesni atributi sportašica ili događaji iz njihovog privatnog života.
Rezultati istraživanja pokazuju da žene dobivaju niže novčane nagrade na sportskim natjecanjima, imaju manje unosne ugovore sa sponzorima te su manje plaćene i rjeđe prisutne na višim trenerskim, sudačkim i rukovodećim pozicijama u sportu.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Doživljavaju li djevojke u našoj zemlji podršku za bavljenje sportom?
Rezultati istraživanja u kojem je sudjelovalo više od 500 mladih sportaša i sportašica iz cijele Hrvatske pokazuju da su u našem društvu prilično zastupljeni različiti oblici negativnih stereotipa i predrasuda prema djevojkama koje se bave sportom.
Većina sportaša/ica susrela se sa stavovima koji podcjenjuju sportske vještine djevojaka, a 45% mladića i djevojaka čulo je komentare o tome da „ženski“ sport nije pravi sport. U kontekstu izrazito visoke razine tjelesne neaktivnosti djevojaka u Hrvatskoj, posebno zabrinjava podatak da se većina mladih sportaša/ica i trenera/ica koji su sudjelovali u istraživanju susrela sa stavovima koji upućuju na to da bi djevojkama bilo bolje da se bave nečim drugim, a ne sportom.
Dobiveni rezultati važni su jer otkrivaju da su djevojke u Hrvatskoj izložene oprečnim porukama u pogledu njihove tjelesne aktivnosti. S jedne strane, u kontekstu zdravstvenih rizika povezanih sa sedentarnim načinom života, djevojke se poziva da se u većoj mjeri uključe u organizirane sportske aktivnosti. No, istovremeno su djevojke izložene i stavovima temeljenima na uvjerenju da sport nije aktivnost namijenjena djevojkama, o čemu je potrebno voditi računa pri osmišljavanju nacionalnih kampanja namijenjenih povećanju tjelesne aktivnosti djevojaka.
Što smatrate važnim za suzbijanje negativnih stereotipa i rodne neravnopravnosti u sportu?
Prije svega, sport je potrebno promovirati kao aktivnost koja je podjednako namijenjena i mladićima i djevojkama. Osim što je potpuno neutemeljena, podjela na „muške“ i „ženske“ sportove nerijetko je i povod za rodno uvjetovano vršnjačko nasilje kojem su podjednako često izložene djevojke koje se bave tzv. „muškim“ sportovima, kao i mladići koji se bave tzv. „ženskim“ sportovima, odnosno sportovima s naglašenom estetskom komponentom.
Posebnu pažnju potrebno je posvetiti povećanju medijskih izvještaja o djevojkama i ženama u sportu te promociji sportašica kao pozitivnih modela. Pri tom je važno voditi računa da medijski izvještaji ne budu opterećeni seksizmom te da u medijima budu ravnomjerno zastupljene sportašice koje se bave različitim sportovima, a ne samo onima čija su obilježja usklađena s tradicionalnim rodnim stereotipima. Konačno, sportašicama i sportašima potrebno je osigurati jednake uvjete treniranja, jednake plaće, jednaku valorizaciju sportskih postignuća i jednake mogućnosti za napredovanje u sportskoj karijeri.
Vidite li u današnjem društvu ipak određeni napredak u ovom pogledu?
Iako u ovom području ima još puno prostora za napredovanje, u posljednje vrijeme učinjeni su značajni pomaci u smjeru uspostave ravnopravnijeg statusa sportaša i sportašica. U kontekstu pokretanja pozitivnih društvenih promjena posebno bih istaknula ulogu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova gđe Višnje Ljubičić koja poduzima niz aktivnosti i na ovom polju, kao i doprinos Hrvatskog rukometnog saveza na čiju je inicijativu provedeno prvo sveobuhvatno istraživanje i edukacija trenera/ica o obilježjima i posljedicama rodnih stereotipa i rodne neravnopravnosti u sportu.
Negativni stavovi prema ženama i neravnopravan položaj žena u sportu u značajnoj mjeri odražavaju položaj žena u suvremenom društvu. Međutim, važno je imati na umu da je sport aktivnost koja posjeduje velik potencijal za pokretanja pozitivnih društvenih promjena. Drugim riječima, putem mjera koje doprinose suzbijanju negativnih rodnih stereotipa i rodno uvjetovanog nasilja te promicanju rodne ravnopravnosti u sportu ne ostvaruje se samo neposredna dobrobit za sudionike/ce sportskih aktivnosti, već se potiče uspostava sustava vrijednosti koji doprinosi dobrobiti i napretku društva u cjelini.
Idemo dalje!
Za finale: svojim svakodnevnim djelovanjem svatko od nas može doprinijeti razvoju društva koje poštuje ravnopravnost u svemu, pa tako i u sportu – već samim time što neće govoriti djevojčicama da se okane boksa i dječacima da ples nije za njih niti će nekom uvredljivo reći da "igra k'o curica".
Svima, neovisno o dobi i profesionalnom usmjerenju, preporučujemo čitanje cjelokupnog teksta znanstvene knjige Djevojkama bi bilo bolje da se bave nečim drugim, a ne sportom: stavovi prema sportašicama i (ne)ravnopravnost u sportskom okruženju, koji je dostupan na poveznici.
