Kako bi izgledao pristup terapeuta različitih usmjerenja i škola mišljenja istom klijentu? Na to pitanje autori Frank Dumont i Raymond J. Corsini nastoje dati odgovor u  svojoj poznatoj knjizi koja je svoje hrvatsko izdanje našla na policama Naklade Slap. Premisa knjige "Šest terapeuta i jedan klijent" istovjetna je jednoj od poznatijih epizoda hit TV serije Community - "Remedial Chaos Theory". U epizodi glavni likovi bacaju kockicu s brojevima 1-6 kako bi odlučili tko će ići po pizzu koja je upravo stigla. Kroz epizodu promatramo što bi se dogodilo da je kocka pala na jedinicu, dvojku, trojku itd. kreirajući potpuno različite (i apsurdne) situacije. Istom logikom se vodimo i u knjizi gdje čitamo inicijalni intervju s klijentom Donaldom Greenom s općim informacijama o njemu nakon čega mu terapeut kaže da će mu preporučiti nekoga od svojih kolega. Tako gledamo što bi se dogodilo da je taj kolega bio hipnoterapeut, REB terapeut... Njih točno šest, baš kao kod bacanja kockice.

U uvodu upoznajemo Donalda Greena, sredovječnog muškarca s različitim poteškoćama u funkcioniranju (socijalna anksioznost, katastrofiranje, usamljenost...), no prvenstveno dolazi zbog svog upornog kašnjenja na posao unatoč svim mogućim mehanizmima da se probudi (čak ga i susjed ujutro zove). Nakon toga vidimo kako je hipnoterapeut Stephen Lakton radio s njim u obliku dijaloga uz povremeno objašnjenje tehnika koje primjenjuje. Ovaj pristup je zadržan kroz sva poglavlja. Zanimljivost ovog poglavlja leži u tome da se o hipnoterapiji ne priča mnogo unutar studija psihologije. Dapače, velik broj psihologa ima podvojeno mišljenje o istoj. Upravo zato je zanimljivo ući u način mišljenja tog pristupa (iako nećete naučiti sve mehanizme u podlozi iste). Nakon toga bacamo kockicu i u drugom scenariju nakon uvodnog razgovora naš klijent odlazi kod Alberta Ellisa, utemeljitelja racionalno-emocionalno-bihevioralne terapije. U meni osobno najzanimljivijem poglavlju knjige vidimo aktivnu ulogu terapeuta (ali i klijenta) i bitnu ulogu biblioterapije u radu s klijentom. Nadalje, jako je zanimljivo čitati uvod u poglavlje gdje imamo biografiju i opis pristupa od samog utemeljitelja s više no impresivinim životopisom.

Nakon toga, u trećem scenariju naš klijent odlazi na multimodalnu terapiju kod A.A. Lazarusa. U ovom se poglavlju jako dobro vidi primjena BASIC ID-a, odnosno kreiranje profila modaliteta te kako terapeut na temelju njega nastavlja s terapijom. Nakon toga upoznajemo scenarij odlaska kod terapeuta Corsinija koji je zapravo liječio klijenta Greena te je jedan od autora knjige, a bavi se adlerijanskom psihoterapijom. Zanimljivost ovog poglavlja definitvno je prikaz adlerijanske analize životnog stila koju nismo toliko spominjali na studiju. Poglavlje koje mi je produljilo čitanje je definitivno ono o terapiji usmjerenoj na osobu/klijenta kod terapeuta Freda Zimringa. Osim što je preskakao sesije u opisu, oko pristupa su ostale iste dvojbe koje sam imao kada sam poznavao pristup isključivo u teorijskom smislu. To je dakako jedna prednost ove knjige - uviđanje osobnih preferencija za različite vrste terapije i različite pristupe terapeuta. U zadnjem nas poglavlju (ili na šestici) čeka kognitivno-bihevioralni pristup terapiji uz Barbaru McCardy. U jednom od najpoznatijih pristupa danas (naročito na našem području) jako je dobro prikazana struktura takve terapije koja je ujedno i najpoznatija karakteristika takve terapije. Zanimljiv detalj definitivno je i dijagnoza prema osima DSM-IV priručnika.

Iako je ovo dobar pokušaj usporedbe različitih pristupa terapiji, vjerujem da će knjiga biti najzanimljivija onima koji već imaju određeni afinitet prema psihoterapiji. Unatoč tome što sam uživao u čitanju ove knjige, nedostajao mi je nešto precizniji opis samog kreiranja knjige. Ostaju nam otvorena pitanja poput onog jesu li terapeuti kreirali poglavlja na istim informacijama, koja je uloga u kreiranju poglavlja originalnog terapeuta te možda sinteza i ulazak u moguće razloge različitog liječenja istog pacijenta. Možemo reći da je osnovni nedostatak djela izostanak analize rada različitih terapeuta i pristupa (iako je na kraju svakog poglavlja stavljena kritika kolege iz istog usmjerenja). Zaključno, ukoliko Vas zanima psihoterapija bilo u praksi ili isključivo teorijski, vjerujem da nećete požaliti s čitanjem "Šest terapeuta i jedan klijent" bez obzira na spomenute nedostatke.