Sindrom crnih pasa - biramo li pse prema boji dlake?

Nažalost, i dalje postoji jako puno napuštenih, zlostavljanih i zanemarenih pasa koji lutaju našim gradovima. Srećom, među nama su volonteri koji svoje slobodno vrijeme posvećuju njima i kroz rad u svojim udrugama pomažu spojiti pse i njihove nove vlasnike.

Prateći udruge, može se primijetiti kako volonteri često govore o suočavanju s problemom težeg udomljavanja određenih skupina pasa. To su najčešće psi sa zdravstvenim problemima ili oni starije dobi, no ovdje nailazimo na još jednu specifičnu skupinu - crne pse. Ovaj fenomen u literaturi ćete pronaći pod nazivom sindrom crnih pasa. Zašto crni psi teže nalaze svoje zauvijek domove, objasnit ćemo u nastavku teksta.

Sindrom crnih pasa

Sindrom crnih pasa označava manju stopu udomljavanja pasa crne dlake, neovisno o njihovom temperamentu, već zbog obilježja njihove dlake, u skladu sa zapadnjačkim stereotipima o crnoj boji.

Istraživanja o ovom sindromu pokazuju nekonkluzivne rezultate. Dok neke studije ne pokazuju efekt manjeg udomljavanja crnih pasa u odnosu na pse druge vrste dlake, neka istraživanja pokazuju da se crni psi uistinu manje udomljavaju i da se češće napuštaju. Primjerice, u analizi procesa udomljenja 7500 pasa iz jednog američkog azila iz 2016. godine, uz kontrolu utjecaja pasmine, dobiveno je da su crni psi u odnosu na ostale tipove pasa imali 24% manju šansu za udomljavanjem. Ipak, znanstvenici se i dalje nisu složili mogu li se ovi rezultati generalizirati.

Zašto baš crni psi?

Kao što ne postoji konsenzus o manjoj stopi udomljavanja crnih pasa, tako je i pitanje razloga (ne)udomljavanja crnih pasa i dalje nedovoljno istraženo. Većina znanstvenih radova navodi teorijska objašnjenja, dok empirijskih dokaza tih objašnjenja nedostaje ili, pak, pokazuju nepostojanje ovog sindroma. Ipak, treba uzeti u obzir i težinu kontrole različitih faktora koji ograničavaju valjanost takvih studija, poput različitih socijalnih konteksta u kojima su provedene. Ono što svakako znamo jest da za sindrom crnih pasa postoji isključivo jedan krivac - čovjek, a neka od objašnjenja manjeg udomljavanja crnih pasa koji se ističu u dosadašnjoj literaturi navedeni su u nastavku.

Stereotipi o crnom

Jedno od objašnjenja su stereotipi koje povezujemo s crnom bojom. U pop-kulturi veliki crni psi često su prikazivani kao opasni, što je stvorilo generalni stereotip da su crni psi opasniji od onih druge boje dlake. Osim toga, kao što je poznato praznovjerje o tome da crne mačke donose nesreću, slična uvjerenja vežu se i uz crne pse.

Također, crna boja je česta simbolika depresije te je tako i Winston Churchill, referirajući se na stare mitove o crnim psima, svoje depresivne epizode u javnosti povezivao sa simbolikom crnih pasa. Danas tako jedna od vodećih britanskih udruga za mentalno zdravlje SANE koristi upravo crne pse za kampanju kojom promiču svjesnost o depresiji. Iako vjerujemo da su imali dobru namjeru pri pokretanju ove kampanje, ona zapravo širi mitove i stereotipe o crnim psima te potencijalno otežava udomljavanje pasa crne dlake.

Lice i pogled koji spaja

Drugo objašnjenje sindroma crnih pasa možemo pronaći u percepciji i načinu zbližavanja sa psima.

Često navođen razlog manjeg udomljavanja crnih pasa je otežano prepoznavanje njihove facijalne ekspresije, a time i prepoznavanje emocija tamnih pasa, što dovodi do sporijeg povezivanja sa psom. U istraživanju provedenom 2021. godine nije potvrđeno ovo objašnjenje, odnosno nije postojala razlika u prepoznavanju emocija kod pasa tamne i svijetle dlake.

Kao što smo ranije pisali, na naše emocionalno vezanje sa psima najviše djeluje pogled sa psom. U istraživanju objašnjenom u navedenom članku, vlasnici koji su dulje dijelili pogled sa svojim psima, imali su i veću koncentraciju oksitocina, hormona ljubavi, dok igra i maženje sa psom nisu povećali razine ovog hormona. Na tragu spomenutog, bilo bi zanimljivo empirijski provjeriti povezujemo li se teže sa psima crne dlake pogledom zbog manjeg kontrasta između tamnih očiju i crne dlake.

Udruge i crni psi

Zadnje objašnjenje veže se uz rad samih udruga i azila za napuštene životinje. Većinom se psi udomljavaju putem oglašavanja, a potencijalni udomitelji ih upoznavaju na temelju kratkog opisa i slike. Kako udruge i azili djeluju volonterski, a financijski su im izvori pretežno donacijski, često nemaju dobre uvjete za fotografiranje crnih pasa. Kada slike nisu kvalitetne, a psi se na njima ne vide dovoljno jasno, smanjuje se šansa i da će se udomiti. Iz tog razloga, pozivamo fotografe koji su voljni dati svoje vrijeme za pse, da svojim fotografskim iskustvom pomognu udrugama u misiji udomljavanja pasa, poglavito onih crnih.

Udomi crnog psa

Ako razmišljate o udomljavanju psa kao novog člana obitelji, voljni ste brinuti o novom kućnom ljubimcu i radujete se novom četveronožnom prijatelju, javite se jednoj od udruga za dobrobit i zaštitu životinja ili lokalnom azilu. Umjesto da donosite odluku o udomljenju isključivo na temelju slike i opisa psa, posjetite ih uživo, upoznajte njihov karakter pa, svjesni stereotipa koje smo ranije opisali, sjetite se da karakter psa ne određuje njegova boja dlake.

Ako niste spremni na udomljavanje pasa, psu možete pomoći i pružajući privremeni smještaj do udomljenja (osim ako se na privremencu ne rodi prava ljubav), a možete pomoći i donacijama ili šetnjom pasa!

Na slikama u ovom članku možete vidjeti neke od crnih njuškica koje trenutno traže svoje zauvijek ljude, a ako mislite da ste upravo vi njihovi ljudi - javite se udrugama u opisu slika.

Izvori: