Sjećate li se pred nešto više od mjesec dana kad smo trebali vratiti satove za jedan sat, barem one „nepametne“ koji se za to sami nisu pobrinuli? Kako ste se osjećali? Je li vam prva pomisao bila: „Ajme, super! Napokon malo više sunca“ ili: „Ajme, ne, kao da već ne spavam loše“. Neovisno kojoj grupi ljudi pripadate, ovo naizgled suptilno pomicanje sata predmet je ogromne rasprave stručnjaka i nestručnjaka, a u ovom članku iznijet ćemo neke spoznaje koje su nam iznjedrila istraživanja o njegovim potencijalnim efektima na naše fizičko i mentalno zdravlje.
Što je ljetno računanje vremena i odakle potječe?
Ljetno računanje vremena (engl. Daylight Savings Time ili DST) se odnosi na praksu prebacivanja sata jedan sat unaprijed u proljeće, odnosno sa standardnog vremena na ljetno vrijeme, te vraćanja sata unazad u jesen, odnosno vraćanja na standardno vrijeme s ljetnog. Ljetno vrijeme se uvelo u preko sedamdeset država u svijetu te utječe na preko 1.6 milijardi ljudi.
Ideja o pomicanju sata je nastala u vremenima kada su se koristile voštane svijeće te je ideja o većoj količini sunčeve svjetlosti tijekom radnog vremena bila iznimno privlačna, posebice poslodavcima. Uz to, time bi se uštedjela energija koja bi se koristila za večernje osvjetljenje. Njemačka je bila prva koja je uvela praksu ljetnog vremena 1916. godine zbog troškova energije tijekom rata. Međutim, Benjamin Franklin je bio prvi koji je već 1784. godine došao do zaključka da bi se uštedjelo na vosku kad bi tijekom ljeta društvo “uranilo” za jedan sat.
U odnosu na prije, danas se manji dio ukupne potrošnje električne energije troši na večernje i noćno osvjetljenje. Drugim riječima, preko četvrtine svjetske populacije je izložen promjeni sata koja je potencijalno štetna za zdravlje, dok teza o uštedi energije ostaje upitna. Danas, glavni argument u prilog korištenja ljetnog računanja vremena je povećanje razdoblja dnevnog svjetla tijekom dana, posebno za osobe koje rade uobičajeno radno vrijeme od osam do četiri, odnosno devet to pet sati. Uz to, smatra se da doprinosi sigurnosti, s obzirom da se većina kriminalnih aktivnosti odvija tijekom mraka. Konačno, ovaj dodatni sat sunčeve svjetlosti doprinosi i ekonomskom rastu, s obzirom da više ljudi ide u kupnju iza posla te se uključuju u razne rekreativne aktivnosti.
Iako nam se ljetno vrijeme može činiti kao praksa većine svijeta, važno je naglasiti da države koje ga prakticiraju su zapravo u manjini (Slika 1). Uz to, države bliže ekvatoru ga generalno ne prakticiraju zbog nedovoljne varijacije u vremenu u razdobljima zore i sutona.
Koliko se na kraju uštedjelo?
Iako se pomicanjem sata smanje troškovi osvjetljenja, generalna potrošnja u električnoj energiji značajno naraste zbog grijanja i hlađenja, posebno pri kraju godine. Specifično, Kotchen i Grant (2o11) navode da je ukupno povećanje troška u Indiani, SAD-u, u prosjeku 3.29 američkih dolara godišnje, što ukupno iznosi 9 milijuna dolara za cijelu državu. Uz to, društveni trošak u terminima okolišnog onečišćenja rangira između 1.7 i 5.5 milijuna dolara godišnje. Slično, Smith (2016) navodi da je prijelaz u ljetno vrijeme uzrokovao preko trideset smrti te društveni trošak od 275 milijuna američkih dolara godišnje, primarno zbog deprivacije sna.
Prije nego se upustimo u raspravu o efektima pomicanja sata, važno je utvrditi što znamo o našim cirkadijurnim ritmovima, čije narušenje se smatra uzrokom nekih zdravstvenih problema vezanih uz prijelaz na ljetno vrijeme.
Što je cirkadijurni ritam?
Cirkadijurni ritam se odnosi na naš dnevni biološki sat, odnosno unutarnji signal o tome kada je vrijeme za spavanje, budnost, hranjenje, itd. Cirkadijurni ritam utječe i na naš metabolizam te na regulaciju tjelesne temperature tijekom dana. Općenito, postoje više regulatora našeg cirkadijurnog ritma, a središnji se nalazi u suprahijazmičkoj jezgri unutar našeg hipotalamusa te broji oko 20000 živčanih stanica. Uz to, naš cirkadijurni ritam je pod utjecajem okolišnih čimbenika, poput sunčeve svjetlosti. Kako funkcioniramo u uvjetima bez takvih signala, možete pročitati u našem članku o "Deep Time Projectu".
Kronobiologija je znanost koja proučava biološki ritam živih organizama, dok se kronotip odnosi na preferenciju koju pojedinac ima za izvršavanje određenih aktivnosti u određeno doba dana. Jedan kronotip predstavlja jutarnji, a odnosi se na pojedince koje svoje aktivnosti vole izvršavati u jutarnjem dijelu dana, dok večernji tipovi preferiraju spavati duže ujutro, a aktivnosti izvršavati tijekom popodneva i večeri. No, zbog načina na koje društvo funkcionira, večernji tipovi su pod rizikom za smanjenu kvalitetu i trajanje sna, ali su također skloniji preskakanju doručka, smanjenoj fizičkoj aktivnosti, nezdravijim obrascima prehrane, simptomima metaboličkog sindroma, itd. Smatra se da je njihove prilagodba na ljetno vrijeme teža.
Utvrđeno je da je ovo narušavanje cirkadijurnog ritma rizični čimbenik za neke zdravstvene probleme, među kojima su najizraženiji kardiovaskularni problemi. No, problemi se često javljaju i u obliku kognitivnih i psihičkih poteškoća.
Što istraživanja kažu...
Premda mnogi smatraju gubitak od jednog sata sna nije značajan, mnogi istraživači navode kako prijelaz na ljetno vrijeme vodi ka deprivaciji sna čiji se kumulativni efekti vide tijekom cijelog idućeg tjedna, ali potencijalno i mjesecima. Već u 70-ima, utvrđeno je da pomak sata utječe na izvedbu, efikasnost i percipiranu budnost ljudi te da prilagodba traje duže od samo jednog dana.
Prats-Uribe i suradnici (2018) su proučavali prometnu statistiku u Španjolskoj tijekom razdoblja od 1990. do 2014. godine. Analizom tih podataka, utvrdili su značajno povećanje smrtonosnih prometnih nesreća u razdoblju nakon prelaska sa standardnog na ljetno vrijeme. Uz to, na sam dan pomicanja sata unaprijed se rizik od kobne prometne nesreće povećao za čak 30% te se postupno smanjivao tijekom sljedeća tri dana. Slično su utvrdili i za vraćanje sata na standardno vrijeme, ali s manjim rizikom. Nadalje, navode da se gotovo 40 smrti iz razdoblja studije može atribuirati pomicanju sata, kako unaprijed tako i unazad. Iako se čini kako bi dodatan sat sna pomogao u vožnji, smatraju da iznenadan gubitak jednog sata sunčeve svjetlosti doprinosi riziku.
Barnes i Wagner (2009) analizirali su bazu podataka u području rudarstva u razdoblju između 1983. i 2006. godine i utvrdili vezu između prelaska na ljetno vrijeme i ozljedama na radu. Osim što su utvrdili da se nakon pomicanja sata povećala i frekvencija ozljeda, one su bile i ozbiljnije. Specifičnije, u usporedbi s uobičajenim danima, na dane pomaknutog sata bilo je u prosjeku dodatnih 3,6 ozljeda na poslu te preko 2600 dodatnih dana odsustva s posla (povezanih s ozljedama) godišnje. Ove ishode autori atribuiraju nedostatku sna za kojeg procjenjuju da je 40 minuti manje u odnosu na uobičajene dane. U slučaju pomicanja sata unazad na jesen, nisu utvrđeni efekti na ozljede na poslu.
Janszky i suradnici (2012) su proučavali bazu podataka iz državnog registra jedinica intenzivne njege za srčana oboljenja u Švedskoj i utvrdili povećanu incidenciju srčanog udara, i to tijekom cijelog tjedna nakon tranzicije u ljetno vrijeme. Štoviše, rizik je bio veći za osobe koje su uzimale srčanu terapiju. Uzrokom ovoga smatra se nesklad u cirkadijurnom ritmu kojeg stvara pomak sata. Manfredini i sur. (2018) argumentiraju da bi dodatno kardiovaskularno opterećenje idući ponedjeljak nakon prebacivanja sata mogao biti iznenadni porast u količini provedenog vremena vani.
Psihički aspekt
Već smo pisali o poveznici između gladi suca i strože kazne u našem članku "Strogost kazne ovisi o tome je li sudac upravo ručao?", ali jeste li znali da neispavanost suca također može utjecati na to da daje strožu kaznu? To su istražili Cho i suradnici (2016) u svom kvazi-eksperimentu te utvrdili da u vrijeme pomicanja sata unaprijed, snom deprivirani suci su imali tendenciju davati duže kazne. Slično, Kountouris i Remoundou (2014) su utvrdili da se zadovoljstvo životom i raspoloženje snizilo prelaskom na ljetno vrijeme, a to se posebice odnosilo na one zaposlene na puno radno vrijeme. Wagner i suradnici (2012) su utvrdili u svom istraživanju kako je prijelaz u ljetno računanje vremena popraćen porastu u „cyberloafingu“, odnosno neproduktivnim korištenjem interneta na poslu, i to na državnoj razini.
Nadalje, sezonski afektivni poremećaj smatra se vrstom poremećaja raspoloženja čiji se simptomi manifestiraju u isto vrijeme svake godine, premda osoba zadržava normalnu razinu funkcioniranja i mentalnog zdravlja tijekom ostatka godine. Ovi simptomi su često nalik na depresivne simptome, kao što je pretjerana količina sna, nedostatak energije, prekomjerno jedenje, itd. Zbog veće učestalosti slučajeva tijekom zime povezuje se sa smanjenom količinom dnevnog svjetla, premda se za neke javlja u ljetno vrijeme kada uključuje simptome anksioznosti. Smatra se kako pomicanje sata, neispavanost i nagle promjene u trajanju dana mogu imati dodatne negativne utjecaje na raspoloženje i intenzivirati postojeće psihičke poteškoće. Hansen i suradnici (2017) su utvrdili porast od 11% u frekvenciji posjeta bolnici zbog depresivne epizode tijekom razdoblja prilagodbe na povrat na standardno računanje vremena.
Smatra se da su posebno rizične za pogoršanje simptoma osoba s bipolarnim poremećajem jer imaju veću vjerojatnost doživljavanja manične epizode pomakom sata unaprijed u proljeće te depresivne epizode pomakom sata unazad, u jesen. Sličan obrazac je vidljiv kad osobe s bipolarnim poremećajem putuju kroz vremenske zone.
Zaključno, disrupcije u cirkadijurnom ritmu koje nastaju povodom pomicanja sata mogu utjecati na razvoj psihičkih poteškoća i poremećaja, posebno onim vezanim uz raspoloženje, te intenzivirati postojeće simptome kod osobe koje već pate.
Kako si olakšati razdoblje pomicanja sata?
Postoji li način kako da si rizične skupine pomognu tijekom ovih prijelaza? Znanstvenici sugeriraju da je najbolja strategija za lagan prelazak na ljetno vrijeme pomaknuti vrijeme za spavanje nekoliko dana prije pomicanja sata.
Varughese i Allen (2001) sugeriraju da je ključna i edukacija javnosti o rizicima pomicanja sata i gubljenja sna te savjetovanje o načinima kako si javnost može pomoći, npr. kao već spomenuta tehnika “mentalnog” pomicanja vremena prije samog prelaska. Mnogi ljudi nisu ni svjesni koliko je gubitak sna u kombinaciji s nekim drugim faktorima potencijalno štetan. Ta edukacija bi također trebala sadržavati i upozorenja o ranijem sutonu kao važnom čimbeniku u mnogim prometnim nesrećama tijekom jesenskog povrata na standardno računanje vremena.
Uzimajući sve navedeno u obzir, iz perspektive zdravlja čini se kao bolja opcija ukinuti praksu pomicanja sata. Uz to, štednja energije kao glavni argument „za“ je također izgubio svoj smisao u raspravi u suvremenom svijetu. No, nezanemariva je činjenica što nam ipak pruža više prilika za užitkom u sunčevoj svjetlosti te da doprinosi osjećaju sigurnosti. Ono što se zasigurno može reći je da nam je potrebno još istraživanja, ali i edukacije za javnost.
Izvori:
Abreu, T. i Bragança, M. (2015). The bipolarity of light and dark: A review on Bipolar Disorder and circadian cycles. Journal of Affective Disorders, 185, 219–229.Barnes, C. M. i Wagner, D. T. (2009). Changing to daylight saving time cuts into sleep and increases workplace injuries. Journal of Applied Psychology, 94(5), 1305–1317.
Barnes, C. M. i Wagner, D. T. (2009). Changing to daylight saving time cuts into sleep and increases workplace injuries. Journal of Applied Psychology, 94(5), 1305–1317.
Cho, K., Barnes, C. M. i Guanara, C. L. (2016). Sleepy Punishers Are Harsh Punishers. Psychological Science, 28(2), 242–247.
Hansen, B. T., Sønderskov, K. M., Hageman, I., Dinesen, P. T. i Østergaard, S. D. (2017). Daylight Savings Time Transitions and the Incidence Rate of Unipolar Depressive Episodes. Epidemiology, 28(3), 346–353.
Janszky, I. i Ljung, R. (2008). Shifts to and from daylight saving time and incidence of myocardial infarction. The New England Journal of Medicine, 359, 1966–1968.
Kantermann, T., Juda, M., Merrow, M. i Roenneberg, T. (2007). The human circadian clock's seasonal adjustment is disrupted by daylight saving time. Current Biology, 17(22), 1996-2000.
Kountouris, Y. i Remoundou, K. (2014). About time: Daylight Saving Time transition and individual well-being. Economics Letters, 122(1), 100–103.
Manfredini, R., Fabbian, F., Cappadona, R. i Modesti, P. A. (2018). Daylight saving time, circadian rhythms, and cardiovascular health. Internal and Emergency Medicine, 13(5), 641–646. doi:10.1007/s11739-018-1900-4
Mikkelson, D. (2016). Daylight Saving Time. Snopes.
Monk, T. H. i Folkard, S. (1976). Adjusting to the changes to and from Daylight Saving Time. Nature, 261(5562), 688–689.
Prats-Uribe, A., Tobías, A. i Prieto-Alhambra, D. (2018). Excess Risk of Fatal Road Traffic Accidents on the Day of Daylight Saving Time Change. Epidemiology, 29(5), e44–e45.
Roenneberg, T., Wirz-Justice, A., Skene, D. J., Ancoli-Israel, S., Wright, K. P., Dijk, D. J. i Klerman, E. B. (2019). Why should we abolish daylight saving time? Journal of biological rhythms, 34(3), 227-230.
Smith, A. C. (2016). Spring Forward at Your Own Risk: Daylight Saving Time and Fatal Vehicle Crashes. American Economic Journal: Applied Economics, 8(2), 65–91.
Varughese, J. i Allen, R. P. (2001). Fatal accidents following changes in daylight savings time: the American experience. Sleep medicine, 2(1), 31-36.
Wagner, D. T., Barnes, C. M., Lim, V. K. i Ferris, D. L. (2012). Lost sleep and cyberloafing: Evidence from the laboratory and a daylight saving time quasi-experiment. Journal of Applied psychology, 97(5), 1068.
Walker, W. H., Walton, J. C., DeVries, A. C. i Nelson, R. J. (2020). Circadian rhythm disruption and mental health. Translational psychiatry, 10(1), 28.
Zhang, H., Dahlén, T., Khan, A., Edgren, G. i Rzhetsky, A. (2020). Measurable health effects associated with the daylight saving time shift. PLoS computational biology, 16(6), e1007927.
