Zdravstvena psihologija posebno je područje psihologije posvećeno otkrivanju poveznica između našeg ponašanja i psiholoških čimbenika te zdravstvenih ishoda. Danas su te spoznaje sve više popularizirane i raširene u javnosti. Jedan od najboljih primjera su sve češće rasprave vođene o štetnosti dugotrajnog stresa na naše tijelo. Zahvaljujući tome, sve se većem broju ljudi preporučuje da unesu određene promjene u svoje životne stilove kako bi prevenirali potencijalne negativne ishode. Ako vas zanimaju takve teme, možete se prisjetiti našeg članka o biopsihosocijalnom modelu zdravlja. U današnjem članku prikazat ćemo još jednu zanimljivu poveznicu između tipa osobnosti kojem pripadamo i našeg kardiovaskularnog zdravlja.
Malo o ličnosti
Psihologija ličnosti jedno je od najraširenijih područja istraživanja unutar psihologije. Ličnost kao konstrukt označava dinamičnu cjelinu koja uključuje međusobno povezane specifičnije "crte". Dakle, iako se po crtama ličnosti možemo uspoređivati s drugima te smatrati sličnijima ili drukčijima od drugih, naša cjelokupna ličnost smatra se jedinstvenom. Uz to, ona je dinamična jer je našim rastom, razvojem i životnim iskustvom podvrgnuta promjenama.
Pojedinačni modeli ličnosti mogu biti dimenzionalni i kategorični. Dimenzionalni modeli opisuju ličnosti u terminima pojedinih dimenzija ili crta koje mogu biti više ili manje izražene. Nasuprot tome, primjer za kategorički pristup bi bio Myers-Briggs test osobnosti (engl. Myers-Briggs Type Indicator) koji pojedinčev rezultat smješta u jednu od šesnaest kategorija osobnosti na temelju četiriju dihotomija. O tome koji je pristup najbolji možemo raspravljati, a više o valjanosti Myers-Briggs testa možete pročitati u našem ranijem članku.
Volimo kategorije
Pristup kategoriziranja je iznimno lak za voljeti zbog svoje jednostavnosti i primjenjivosti. No, kao i uvijek, s kategorijama moramo biti pažljivi zbog pretjeranog pojednostavljivanja stanja i generalizacije, posebno kada je riječ o ljudskim ličnostima i predviđanju određenih ishoda na temelju istih. Ljudi, kao i njihove ličnosti, jedinstvene su cjeline specifičnih međusobno povezanih čimbenika koji su plodovi genetike, urođenih karakteristika, rasta i razvoja te kompleksnih interakcija svega navedenog s vlastitim životnim iskustvom.
Uz to iznimno važno upozorenje, mora se priznati da smo oduvijek bili obožavatelji kategorija te opisivanja ljudskih ličnosti i ponašanja u njihovim terminima. Jedan od dokaza u prilog tome je široka rasprostranjenost astrologije i horoskopa - što kineskog, što onog klasičnog od dvanaest znakova. Ova sklonost datira već od antičke Grčke i Hipokrata, oca moderne medicine, koji je ljudsku ličnost podijelio na temelju četiri temperamenta, odnosno tekućina koje teku u našim tijelima – kolerik (žuta žuč), sangvinik (krv), melankolik (crna žuč) i flegmatik (sluz). Smatrao je da je bolest ishod nepravilnog miješanja i neravnoteže u ovim tekućinama.
A, B, C, D...
Dobre vijesti za obožavatelje kategoričkog pristupa: postoji još jedna rasprostranjena tipologija ličnosti, često korištena upravo u medicini – ABCD tipologija ličnosti. Njezino ime dolazi od četiriju kategorija koje pokriva, a kojima pripada jedno od četiriju slova. Zanimljiva je činjenica da je ova kategorizacija osmišljena od strane dvaju kardiologa - Meyera Friedmana i Raya Risenmana, te je u početku uključivala samo dva tipa - tip A i tip B ličnosti, dok su tipovi C i D tek kasnije dodani.
Za svrhe današnjeg članka, zadržat ćemo se na raspravi o prva dva tipa ličnosti, A i B – najistraženijim, ali i najpopularnijim.
Jesam li A ili B?
Krenimo s prvim slovom abecede – tip A ličnosti. Sigurni smo da ste imali iskustva s osobama ovog tipa. One su ambiciozni, perfekcionisti, često užurbani i agresivni u svojem djelovanju, a nije im strana ni hostilnost u međuljudskim odnosima. Imaju mnogo pozitivnih osobina, poput ustrajnosti u radu i želje za uspjehom i napretkom, koje uglavnom uistinu i ostvaruju. No, u tom procesu ispoljavaju i neke manje poželjne osobine kao što su manjak strpljenja s drugim ljudima koja mogu eskalirati u neprijateljstvo. U skladu s tim, tip A ličnost smatra se iznimno kompetitivnom te se ovakve osobe lako upuštaju u natjecanja s drugima. Zamislite iritabilnog šefa koji dijeli zadatke svojim podređenima u uredskom prostoru ili, pak, samopouzdanog odvjetnika koji užurbano kroči u sudnicu s ogromnom mapom papira i dokumenata.
Iza slova A dolazi tip ličnosti B – svojevrsna suprotnost tipu A. Obično se smatra da su ljudi s tipom B ličnosti opušteni i ležerni te da puno više uživaju u životu. Uz to, smatra se da su iznimno kreativni i često biraju zanimanja u skladu s tim. Također, za razliku od tipa A osoba, osobe tipa B ličnosti su strpljive i empatične u međuljudskim odnosima. Općenito su puno manje opterećene rokovima, uspjesima i napretkom u poslovnom smislu te su više „slobodnjaci“, zbog čega mogu upasti u rizik prokrastiniranja. Sigurno ste se i s takvom vrstom ljudi upoznali. To su one osobe iz škole koje su znale cijeniti sunčan dan, iako su imali tri ispita oko kojih je ostatak razreda ludio.
Naravno, pretjerano ozbiljno shvaćanje ove tipologije može nas navesti na vjerovanje u potencijalno štetne stereotipe koji imaju malo veze sa stvarnim ljudima. Kao što smo naveli ranije, naše ličnosti su kompleksne i dinamične cjeline većeg broja specifičnih odrednica koje se jednostavno ne mogu svrstati u jednu od dviju ili četiriju mogućih ladica. Međutim, određena istraživanja ipak ukazuju na to da nas neke konstelacije osobina potencijalno mogu suočiti s određenim zdravstvenim poteškoćama.
A ili B – što li je srcu drago?
Mnogi udžbenici i publikacije koje se fokusiraju na zdravstvenu psihologiju nerijetko će spomenuti pozitivnu povezanost između obrasca ponašanja tipa A ličnosti (engl. TABP ili Type A Behavior Pattern) i kardiovaskularnog oboljenja. Ova spoznaja osvanula je u pedesetim godinama prošlog stoljeća upravo prilikom objave Friedmana i Rosenmana u kojoj objašnjavaju otkriće spomenute povezanosti. Vrlo brzo provela su se neka veća istraživanja i objave članaka koje potvrđuju ovu vezu, poput Framinghamove studije iz 80-ih - implikacije o tome kako ličnost može potencijalno nepovoljno djelovati na naš krvožilni sustav, i u konačnici rezultirati infarktom, bile su značajne za znanstvenu zajednicu, ali i opću populaciju. U objašnjavanju ove povezanosti često su se izdvajale ljutnja i hostilnost kao glavni krivci unutar zbira osobina tipa A ličnosti.
No, kako stvari stoje danas: ova veza se ne potvrđuje u potpunosti u suvremenim znanstvenim istraživanjima. Neka istraživanja navode značajne povezanosti*, ali mnoštvo individualnih istraživanja te metaanaliza navodi da je teško dati nedvosmislen zaključak.
*Naravno, i kod istraživanja s potvrđenim statistički značajnim povezanostima ne možemo govoriti o kauzalnosti, odnosno uzročno-posljedičnoj vezi. To je jedna od prvih statističkih lekcija – samo zato što su tip A i incidencija infarkta u korelaciji, ne znači da je tip A isključivi uzrok srčanim infarktima.
Tip A kao uzrok srčanih bolesti ili, pak, lekcija o kritičkom razmišljanju?
Petticrew, Lee i McKee (2012) u svojem radu argumentiraju da dio odgovora leži u tzv. publikacijskoj pristranosti (engl. publication bias), odnosno pristranosti koju autori imaju prema određenoj teoriji prilikom njezinog istraživanja i interpretacije rezultata. Nije iznenađujuće da su znanstveni časopisi svojevrsni “biznis” iza kojih je česti pokretač upravo novac. Stoga, često određene industrije financiraju znanstvena istraživanja čiji nalazi pogoduju njihovim interesima. Petticrew i suradnici (2012) argumentiraju da je u ovom slučaju veliki dio odgovornosti upravo na duhanskoj industriji i kompanijama poput “Phillipa Morrisa” koji su sudjelovali u financiranju popularizacije ovih nalaza.
No, zašto bi duhanska industrija gurala propagandu o vezi između tipa A i srčanih oboljenja? Autori smatraju da je to bio pokušaj smanjivanja veze između pušenja i srčanih oboljenja, na način da su se srčane bolesti pretvorile u višefaktorski konstrukt sa psihološkim i ponašajnim odrednicama. Petticrew i suradnici (2012) su toliko protiv ovog narativa da uspoređuju istraživanja posvećena tip A obrascu ponašanja s tzv. „zombi znanošću“ – znanstvenim radovima koji se nastavljaju objavljivati unatoč tome što su im nalazi prethodno mnogobrojno puta osporeni.
Koji je onda zaključak?
Iako je publikacijska pristranost stvarna pojava u znanstvenoj zajednici, naše je zdravlje i bez nje nevjerojatno kompleksno te pod utjecajem mnoštva čimbenika: tjelesnih, psihičkih i društvenih - i to otkad smo zametci pa do kraja naših života. U tom svjetlu, nije iznenađujuće da izražene sklonosti ljutnji ili pretjeranim izljevima bijesa mogu imati nepovoljne učinke na naše zdravlje, kratkoročno i dugoročno. Ipak, ljutnja je emocija koja djeluje slično kao stres, ona energizira naše tijelo i opskrbljuje nas resursima kako bismo se suočavali s preprekama, što se kroz evoluciju pokazalo korisnim. No, slično kao i sa stresom, dugotrajno i nepotrebno izlaganje takvom stanju postaje neadaptivno i štetno cjelokupnom organizmu, pa tako i krvožilnom sustavu.
Dakle, je li svako istraživanje koje je pronašlo poveznicu između tipa A ličnosti kao cjeline ili njezinih karakteristika i kardiovaskularnih oboljenja nužno proizvod megalomanske zavjere od strane duhanske industrije, kako bismo "lakše duše" kupili kutiju cigareta? Vrlo vjerojatno ne. Znači li to, ako smo kao pojedinci nešto skloniji ljutnji, visoko-ambiciozni ili jednostavno težimo višem standardu organiziranosti od drugih, da ćemo automatski završiti na listi čekanja za ugradnju stenta kasnije u životu? Ponovo, vjerojatno ne. Kao što je rečeno, zdravlje je kompleksno i teško predvidljivo na razini pojedinca. Iako su zdravstveni razlozi legitimni motivi za poraditi na sebi uz pomoć, podršku i vodstvo psihologa ili psihoterapeuta u kontekstu kontrole bijesa ili promjene nepoželjnih ponašanja, možda je još veći razlog upravo povećanje naše kvalitete i zadovoljstva životom. Uz pomoć relaksacijskih tehnika i tehnika usredotočene svijesti ili mindfulnessa, možemo se, između ostalog, naučiti vratiti u sadašnji trenutak i povratiti kontrolu nad vlastitim emocijama. Možda tada shvatimo da je život prekratak za „gubljenje živaca“ oko snopa papira koji nam već sutradan više neće biti važan...
...a ne bi bilo loše ni da pritom kupimo još malo vremena do prvog posjeta kardiologu.
Literatura:
Chida, Y. i Steptoe, A. (2009). The association of anger and hostility with future coronary heart disease: a meta-analytic review of prospective evidence. Journal of the American college of cardiology, 53(11), 936-946.Friedman, M. i Ulmer, D. (1985). Treating Type A Behaviour and Your Heart. Michael Joseph.
Friedman, H. S. i Schustack, M. W. (1999). Personality: Classic theories and modern research. Boston, MA: Allyn and Bacon.
Haynes, S., Feinleib, M. i Kannel, W. (1980). The relationship of psychosocial factors to coronary heart disease in the Framingham Study, III: eight-year incidence of coronary heart disease. American Journal of Epidemiology. 111(1), 37–58.
Kalachanis, K. i Michailidis, I. E. (2015). The Hippocratic view on humors and human temperament. European Journal of Social Behaviour, 2(2), 1-5.
Matthews, K. A. (1988). Coronary heart disease and Type A behaviors: Update on and alternative to the Booth-Kewley and Friedman (1987) quantitative review. Psychological Bulletin, 104(3), 373–380.
Petticrew, M. P., Lee, K. i McKee, M. (2012). Type A behavior pattern and coronary heart disease: Philip Morris's "crown jewel". American journal of public health, 102(11), 2018–2025.
Phares, E. J. (1988). Introduction to personality. Scott, Foresman & Co.
Smith, T. W., Glazer, K., Ruiz, J. M. i Gallo, L. C. (2004). Hostility, anger, aggressiveness, and coronary heart disease: An interpersonal perspective on personality, emotion, and health. Journal of personality, 72(6), 1217-1270.
