Osjećate li kao da nekada nosite masku? Ovaj osjećaj češći je nego što možda mislite. Iako je ljudski nastojati da budemo što iskreniji prema drugima i sebi, također je ljudski upravljati dojmovima i osjećati društvene pritiske.

Zamislite da idete na razgovor za posao. Stalo vam je do toga da se što bolje predstavite kako biste si povećali šanse za zapošljavanjem. Možete se odjenuti formalnije nego inače i pripremiti se za neka pitanja.  Prije tog istog razgovora prijatelj vam je možda uputio riječi podrške: "Samo budi svoj!". Što vam je time rekao?

Znači li "budi svoj" isto što i "ponašaj se u skladu sa svojom ličnosti"? Svatko ima određeni set karakteristika koje su relativno trajne kroz život – neki ljudi su jednostavno više društveni, a neki manje, neki vole istraživati nove stvari, a nekima je savršeno dobro u "starima". Očekivano je da će se većina ljudi bolje osjećati i funkcionirati kada se nalaze u okolini koja je u skladu s njihovom ličnosti (npr. slabije organizirani pojedinci će biti skloniji radnim mjestima s manje pravila, rokova, itd.) No, znači li to da ćete, ako vas je nešto naljutilo na razgovoru za posao, odmah reagirati? Možda ćete i "prešutjeti" jer se nalazite u situaciji u kojoj je upravljanje dojmom važno. Slične situacije bi bile spojevi ili, primjerice, upoznavanje roditelja partnera. Svjesno ćete odabrati ponašati se na određen način kako biste nešto postigli, odnosno nekome se svidjeli.

No, postoje neki drugi faktori koji nisu podložni našem izboru. Radi se o društvenim procesima, a nabrojat ćemo neke od njih.

Zašto "nismo svoji"?

Jeste li skloni konformiranju? Bez panike, to je posve normalan mehanizam ljudske prirode i može nam biti koristan u brojnim okolnostima.

Invazija vanzemaljaca ili radio emisija?

Zamislite da čekate nekoga na trgu i primjetite da desetak ljudi na ulici gleda prema krovu iznad vas. Zanimat će vas što gledaju i pogledat ćete i sami prema gore. Ovdje se radi o tzv. informacijskom društvenom utjecaju. U situacijama nesigurnosti (kada ne znamo točno što se zbiva oko nas), drugi ljudi će nam biti izvori informacija. Desetak ljudi sigurno posvećuje pažnju krovu s nekim razlogom. Poznatiji primjer ove vrste konformizma datira još iz 1938. godine, kada je glumac Orson Welles emitirao dramu o izvanzemaljcima (Rat svijetova, eng. The War of the Worlds) na radiju u SAD-u. Strastveno čitanje naratora i generalno nepoznavanje tehnologije građana uzrokovalo je egzodus tisuća Amerikanaca koji su (pogrešno) zaključili da izvanzemaljci slijeću na Zemlju. U kasnijim intervjuima građani su izjavili da su napuštali kuće jer su vidjeli zakrčene ceste pune automobila koji negdje idu. Ova vrsta društvenog utjecaja češće se javlja kod dvosmislenih situacija.

Preuzeto s wstam.com

Ne možeš sjediti s nama!

Druga vrsta konformizma je normativni socijalni utjecaj, što je puno bliže onome što u jeziku poznajemo kao "konformizam". Ovaj utjecaj javlja se kako bismo se drugima svidjeli. U određenoj grupi ljudi postoje pravila, odnosno određene implicitne ili eksplicitne socijalne norme kojih se članovi grupe pridržavaju. Oni koji se ne konformiraju mogu biti doživljeni kao problematični, postati predmet ismijavanja ili biti izbačeni iz grupe. Primjerice, navijač jednog kluba bit će doživljen negativno ako se na utakmici pojavi u bojama protivničkog kluba (jer je to norma, odnosno pravilo navijačke grupe). Međutim, da se u tim bojama prošeta do tribine drugog kluba, bio bi prihvaćen, što je dokaz o tome da su norme relativne i predstavljaju "društveni dogovor". Prosječna osoba poštuje većinu društvenih pravila jer u protivnom nailazi na neodobravanje ili kaznu. Poštovanje normi jača doživljaj pripadnosti grupi, koheziju ili bliskost grupe. Norme dolaze u paru s ulogama. Roditelj, dijete, prijatelj, partner, student, zaposlenik, šef, susjed - samo su neke od brojnih socijalnih uloga - a svaka ima svoj set ponašanja koja se očekuju od osobe u toj ulozi.

Ovi društveni procesi utječu na ljudsko ponašanje i kompliciraju priču o potrazi za time tko smo mi zaista.

Što za vas znači "biti svoj"?

Za svakog od nas "biti svoj" znači nešto drugo. No, izgleda da je također važno koliko smatramo da smo "svoji". Prema istraživanjima, što su ljudi za sebe više procijenili da se ponašaju autentično u životu, imali su niz pozitivnijih ishoda (više nade, samopoštovanja i ugodnih emocionalnih stanja). Potraga za "biti svojim" treba uključivati pitanje: Tko sam ja i što trebam napraviti da se osjećam više svojim/svojom?

U potrazi za "pravim ja"

Self-koncept (self - ja, jastvo, poimanje sebe) često je proučavan konstrukt u psihologiji. Unutar struke postoje različiti teorijski koncepti self-a. Neki bi rekli "pravo ja", a možda najbliži koncept njegovom ostvarenju je – autentičnost. Autentičnost uključuje: svijest o vlastitim potrebama, samoprihvaćanje, bivanje u kontaktu sa svojom prirodom, manifestacije spontanoga "ja", razumijevanje emocija – zaista mnogo toga. Svi imamo različit doživljaj toga koliko smo autentični i koliko smo trenutno "u potrazi" za time. Osim svakodnevnog života, koji je odlično mjesto za pronalazak vlastitog "ja", u pronalasku i osnaživanju autentičnosti može pomoći i psihoterapija. Potreba za autentičnošću je, prema Gaboru Mateu, poznatom kanadskom liječniku, jedna je o temeljnih potreba, a uslijed traumatskog iskustva može doći do "odvajanja od sebe".

Svatko od nas zaviri u neku svoju "ladicu" u glavi kada čujemo rečenicu "Samo budi svoj/a". Svatko je imao neki svoj put razvoja identiteta i svakoga od nas čekaju brojni uvidi koji će nas približiti autentičnosti. Upravo zato je rečenica "samo budi svoj/a" paradoks. Implicira da se radi o nečem jako laganom i sasvim prirodnom, a u stvarnosti predstavlja iznimno težak pothvat i mnogi od nas nisu u potpunosti osvijestili što to točno za nas znači. Autentičnost je vjerovanje da smo cijelo biće - biće usklađenih uvjerenja, emocija i akcija. Jedna od najvažnijih stavki autentičnosti jest sposobnost da budemo iskreni prema sebi i drugima, što otvara prostor za istinsku bliskost, povjerenje i razumijevanje.

Izvori

Aronson, E., Wilson, T.D. i Akert, R.M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate d.o.o.