„Piece of shit.
Stupid piece of shit.
You're a real stupid piece of shit.
But I know I'm a piece of shit.
That makes me better than all the pieces of shit who don't know they're pieces of shit.
Or is it worse? Breakfast.
Oh, I don't deserve breakfast.
Shut up.
Don't feel sorry for yourself.
Get breakfast, you stupid fat-ass.“
Izvor: transkript uvoda epizode serije BoJack Horseman (S4 x ep. 06 – „Stupid Piece Of Shit“).
Depresija je složena bolest koju karakteriziraju razni razorni biopsihosocijalni simptomi. Negativne misli predstavljaju osnovu oko koje orbitira sve u depresiji, posebno zato što se odvijaju automatskim putem i djeluju na svim životnim aspektima (dokle god su vlastite procjene osobe u pitanju). BoJack Horseman možda nije „živa“ osoba, ali kao animirani lik ponekad je bolji prikaz ljudskih problema osoba s depresijom nego što bi to bilo koji glumac dočarao, upravo zato što je naš jedini okvir razumijevanja BoJacka onaj koji nam serija pruža. Epizoda „Stupid Piece Of Shit“ samo je jedna od mnogih koje zorno prikazuju karakteristike života s depresijom, ali savršeni je primjer uloge koju misli imaju u održavanju depresivnog stanja.
Teorije uloge kognicija u depresiji
Osobe s depresijom sebe češće percipiraju u negativnom svjetlu, preuzimaju više vlastite odgovornosti za neuspjeh te su sklone pamtiti više negativnih nego pozitivnih informacija o sebi u odnosu na pojedince koji nemaju depresivnih simptoma. Zbog preokupiranosti mislima koje izazivaju nelagodu, vlastito emocionalno stanje pojedinca često je u središtu njegove pažnje i oduzima mu kapacitet za usredotočavanje na ostale stvari jer ova podla bolest zahtijeva trajnu energiju i resurse, što stvara daljnje probleme u funkcioniranju. Osobe s depresijom imaju više problema s radnim pamćenjem i emocionalnom regulacijom, kao i kognitivnom kontrolom upravo iz ovih razloga. U svojem poznatom modelu depresije Beck još 1967. navodi da su za održavanje negativnih kognicija zaslužne neadaptivne sheme, odnosno obrasci mišljenja koji se javljaju kod osoba s depresijom.
Općenito, ljudima je život pojednostavljen zahvaljujući kognitivnim shemama jer nove informacije automatski uklapamo u razumijevanje sebe i okoline na temelju prošlih saznanja i iskustava, organiziramo ih i sažimamo, a to je ono što kod osoba s depresijom „zapinje“. Osobe s depresijom selektivno interpretiraju informacije koje primaju iz okoline te se njihova priroda očituje u negativnim mislima o sebi, o svijetu i o budućnosti (tzv. kognitivna trijada). Prema Kuiperu i suradnicima ovi negativni obrasci primarno su stavovi prema sebi koji sadržavaju generalizacije o doživljaju (nedostatka) vlastite vrijednosti, sposobnosti ili kompetencija te su popraćeni nesretnim ili tužnim osjećajima. Oba pogleda na ulogu kognicija daju nam uvid u to da obrazac misli određuje koje informacije osoba percipira, kako ih interpretira te koliko lako ih može dozvati iz pamćenja, što je u slučaju pojedinaca s depresijom posebna priča zbog kognitivnih pristranosti koje naginju prema negativnom sadržaju.
Samoodržavajući mehanizam
Dodatna uloga kognicija sadržana je i u tome što putem svojih obrazaca mišljenja evaluiramo socijalne situacije u kojima se nalazimo, kao i vlastito ponašanje, što pojedincima s depresijom ponovo otežava život – negativne sheme doživljavanja dovode do ponašanja povlačenja iz društvenih konteksta te anksioznosti, a nadalje održavaju depresivno stanje. Ovaj okvir nam pojašnjava i to zašto osobe s depresijom mogu izbjegavati i pozitivne socijalne susrete - svoje ponašanje povlačenja doživljavaju kao prevenciju mogućih izvora negativnih kognicija, a time, nenamjerno, negativno potkrepljuju svoje sniženo raspoloženje. Drugim riječima, neovisno o procjeni socijalne situacije ili događaja kao ugodnog, osobama s depresijom svaka interakcija predstavlja izazov i zahtijeva ulaganje dodatnog napora i energije jer je potkovana negativnim uvjerenjima o sebi, zbog čega očekuju takve reakcije i od drugih, a što nastoje izbjeći. Naravno, nitko ne voli da se na njegove pozive odgovara odbijenicom, a temelj svakog odnosa je interakcija, što nerijetko dovodi do prekida ili narušavanja odnosa s pojedincima koji boluju od depresije. Zbog spomenutih obrazaca mišljenja osoba s depresijom, upravo su negativne interakcije s drugima one na koje su najosjetljiviji i koje su im u središtu pažnje pa nastavljaju začarani krug depresije jer ostvaruju svoja očekivanja kao posljedicu inicijalnih negativnih misli.
Ukratko, djeluju kao samoispunjavajuće proročanstvo duboko ukorijenjeno toksičnim uvjerenjem da je osoba zaslužila biti samom, da će uvijek biti tako, da je doživljeno odbijanje posljedica toga što drugi uviđaju da ne vrijedi i sl., a što može postati ozbiljniji problem ukoliko misli prerastu u one suicidalne. Naime, upravo su automatske negativne misli značajni medijator u povezanosti depresivnih simptoma sa suicidalnim ponašanjem i to s vjerojatnošću pogreške manjom od 1% kod rizičnih skupina.
Naravno, osobe koje nemaju depresiju također ponekad procjenjuju sebe i svoja iskustva na negativan način, ali one posjeduju široki spektar informacija koje su relevantne u procjeni, dok osobe s depresijom na svaku situaciju gledaju kroz, nazovimo to tako, dominantno depresivni „filter“. Ono što je pritom zanimljivo jest da osobe s depresijom ne provlače procjene o drugim ljudima kroz taj isti filter, što znači da su u stanju uzeti sve aspekte u razmatranje i procjenjivanje drugih ljudi. Pozitivna strana ove informacije jest što to znači da osobe s depresijom posjeduju tu adaptivnu vještinu te da im psihoterapijom možemo pomoći da promijene svoje obrasce razmišljanja u prilagođenije i/ili da uspostave nove adaptivne obrasce u razmišljanju o sebi.
Nije sve tako sivo
Detektiranje kognitivnog aspekta depresije kao dijela problema prvi je korak prema nalaženju rješenja! To što postoji toliko „ulaza“ za negativne misli, znači da postoji i jednaki broj izlaza na kraj s tim specifičnim dijelovima. Jedna struja istraživanja usredotočuje se na manipulaciju pažnjom kao načinom slabljenja veze negativnih kognicija i depresije te, posljedično, slabljenjem depresivnih simptoma zbog skretanja pažnje s negativnih misli (i uključivanja sa sadržajem koji ih potkrepljuje). Drugi način je trening interpretacija sadržaja na pozitivan način poticanjem prisjećanja pozitivnih događaja iz prošlosti kako bi se oslabili depresivni engrami (tzv. dobro uspostavljeni tragovi kojima putuju misli) i uspostavili novi putevi kojima misli mogu doprijeti u našu svijest, tako što osoba nauči skrenuti s utabanog depresivnog puta misli.
Ovo su samo neki od načina kojima se može pristupiti promjeni negativnih automatskih misli (uz druge učinkovite tehnike kognitivno-bihevioralne terapije i ostalih psihoterapijskih pravaca), no valja imati na umu da brzina kojom osoba mijenja svoje navike, kao i uvijek, ovisi o složenosti i trajnosti depresivnih simptoma, dobi osobe, sustavnosti odlaska na terapiju i drugim faktorima, ali uvijek postoji način da se negativne misli tretiraju i stanje pojedinca popravi.
Za kraj, ostavljamo vas s uratkom benda Audioslave i pjesmom u kojoj Chris Cornell - nenamjerno, ali svejedno zgodno - opisuje jedno od polazišta uspostave novih kognitivnih obrazaca razrađenih u ovom članku – kako ne bismo pridavali pažnju negativnom sadržaju, razmišljajmo više o stvarima koje nas ni na što ne podsjećaju, a možda nam se baš zato i sviđaju!
Izvori:
Baert, S., De Raedt, R., Schacht, R. i Koster, E. H. (2010). Attentional bias training in depression: therapeutic effects depend on depression severity. Journal of behavior therapy and experimental psychiatry, 41(3), 265-274.Choon, M. W., Abu Talib, M., Yaacob, S. N., Awang, H., Tan, J. P., Hassan, S. i Ismail, Z. (2015). Negative automatic thoughts as a mediator of the relationship between depression and suicidal behaviour in an at‐risk sample of Malaysian adolescents. Child and Adolescent Mental Health, 20(2), 89-93.
Holmes, E. A., Lang, T. J. i Shah, D. M. (2009). Developing interpretation bias modification as a "cognitive vaccine" for depressed mood: imagining positive events makes you feel better than thinking about them verbally. Journal of abnormal psychology, 118(1), 76.
Kircanski, K., Joormann, J. i Gotlib, I. H. (2012). Cognitive aspects of depression. Wiley Interdisciplinary Reviews: Cognitive Science, 3(3), 301-313.
Kuiper, N. A., Olinger, L. J., MacDonald, M. R. i Shaw, B. F. (1985). Self-schema processing of depressed and nondepressed content: The effects of vulnerability to depression. Social Cognition, 3(1), 77-93.
Pietromonaco, P. R. i Markus, H. (1985). The nature of negative thoughts in depression. Journal of Personality and Social Psychology, 48(3), 799.
