Erektilna disfunkcija: je li sve "u glavi"?

"Desilo se samo jednom."

"Nije mi se do sada nikada desilo."

"Ne mogu vjerovati da mi se ovo događa."

Muškarci koji su bar jednom imali ovo iskustvo razumiju da problemi s erekcijom nisu samo u domeni kreveta. "Nose" ih sa sobom i izvan kreveta, razmišljajući o tom događaju i hoće li se ponoviti.

Penis u erekciji oduvijek je bio simbol muževnosti i muškog uspjeha. Muška sposobnost vođenja ljubavi ulazi u rodno očekivanje uloge muškarca – primjerice, muškarci se hvale s više spolnih partnerica (što ženama, zbog rodnih očekivanja, nije jednako "dopušteno", već bi s istom pohvalom od društva bile češće osuđene). Kada muškarac ne može (više) imati “uspješan” spolni život, to nije samo ta nemogućnost, nego suprotstavljanje zahtjevu koje društvo od njega očekuje. Najčešće se, naravno, radi o vlastitim unutarnjim očekivanjima od sebe koje smo internalizirali kroz bivanje u kulturi u kojoj jesmo (prvo nam društvo kaže da “nešto moramo”, a onda mi to isto očekujemo od sebe, nekad i do kraja života). Erektilna funkcija je jedna od tih stvari – ona se od muškarca očekuje. S druge strane, erektilna disfunkcija najčešća je muška seksualna teškoća. Njezina čestina se povećava iz godine u godinu. Definira se kao nemogućnost postizanja i/ili održavanja erekcije dovoljno za zadovoljavajući seksualni odnos, čije stanje traje dulje od tri mjeseca. Statistički podaci predviđaju da će 2025. godine od erektilne disfunkcije patiti 322 milijuna muškaraca na Zemlji. Više zahvaća starije muškarce – prevalencija je 44 % za dobnu skupinu muškaraca od 60 do 69 godina, dok je 14,8 % za dobnu skupinu 30-49, te 5,1 % do 30 godina starosti. U starijoj dobi češće se radi o organskoj erektilnoj disfunkciji (kada postoji tjelesni razlog koji sprečava erekciju, poput krvožilnog ili hormonalnog sustava, ponekad i živaca), a u mlađoj dobi o psihogenoj erekciji (kada se disfunkcija ipak događa, a s tijelom je "sve u redu").

Ipak, svaka erekcija ima dva glavna aspekta zbivanja – refleksna reakcija tijela i psihogena erekcija. Refleksna reakcija odnosi se na djelovanje perifernih živaca u tijelu penisa, često uoči dodira tijela penisa. To je “zadatak” donjeg dijela leđne moždine, važnog dijela našeg živčanog sustava. Psihogena erekcija se postiže emocionalnim i/ili seksualnim podražajem, što je zadatak limbičkog sustava u mozgu. Limbički sustav je dio donje mozgovne strukture, uobičajeno aktiviran u situacijama naboja emocija i preživljavanja. Ovo je vrlo važna činjenica u objašnjavanju psihogenih erektilnih disfunkcija.

Limbički sustav sastoji se od nekoliko primarnih struktura (amigdala, hipokampus, hipotalaus, talamus) koje su zadužene za važne funkcije, a jednu od njih ćemo opisati u nastavku jer nam je važna u kontekstu spomenutog poremećaja.

Jeste li ikada čuli za fight-or-flight (borba-ili-bijeg) odgovor? Ova struktura regulira taj odgovor preživljavanja, a radi se o tome da u trenutku ugroženosti limbički sustav stvara impuls brze reakcije, odnosno pali tzv. simpatičke puteve živčanog sustava. Aktivnošću ovog dijela mozga stignemo se brzo izmaknuti od udarca (npr. šaka koja "leti" prema nama), bez da uzmemo sekundu-dvije da razmislimo o tome što bi bilo najbolje napraviti. To su autonomne, brze reakcije čije je "gorivo" simpatikus - ubrzan rad srca, kratki dah, sužene zjenice oka, prokrvljenost ruku i nogu (priprema za borbu rukama, ili priprema za bijeg nogama), usporena probava i slično. U paleti simpatikusa je pripremiti tijelo na preživljavanje, zato se u takvim trenucima pale nabrojani tjelesni mehanizmi - da preživimo!

Suprotno od simpatikusa, kada je parasimpatički dio živčanog sustava "upaljen", s tijelom se događa sljedeće: usporeno i dublje disanje, spori ili normalni rad srca, široke zjenice, brža probava i slično. Npr. želju za mokrenjem ćemo najčešće osjetiti tijekom aktivnosti parasimpatikusa, a ne simpatikusa (kako bismo to birali raditi onda kada nismo životno ugroženi). Ova dva sustava ne pale se "na gumb", već su dio autonomnog živčanog sustava. To znači da nisu pod našom kontrolom. Na to će utjecati kontekst u kojem se nalazimo, odnosno naša percepcija tog konteksta koja se događa u milisekundama. S druge strane, ovdje je važna percepcija prijetnje, a ne objektivna prijetnja. Npr. ljudi koji imaju fobiju od zmija mogu osjećati aktivirani simpatikus čak i ako zmiju vide na televizijskom ekranu. Jasno je da nema realne opasnosti, no sam pogled na ekran je dovoljan da mozak pošalje potrebne resurse za borbu ili bijeg - sve to dok gledate TV u vlastitom dnevnom boravku. Neki ljudi mogu osjetiti ubrzani rad srca naprosto razmišljajući o objektu svoje fobije. Što mislite, koji dio živčanog sustava omogućuje postizanje erekcije?

Seksualna uzbuđenost je psihofizički impuls (i tijelo i um su uključeni). Preduvjet za postizanje erekcije je, dakle, potpora živčanog sustava - i to parasimpatičkog dijela. Uzbuditi se možemo kada smatramo da nismo ugroženi. No, što se događa u konkretnoj seksualnoj situaciji kada dođe do "neposlušnosti"? To može biti okidač briga hoće li se i kad će se ponoviti. Nadalje, u svijetu muškaraca seksualnost se često gleda kroz termine sposobnosti pa se oni mogu samoetiketirati kao seksualno nesposobni. Tipične brige su pitanja poput: Hoću li moći dobiti erekciju kada dođemo u krevet? Što će ona/on misliti ako neću imati erekciju? Hoće li erekcija pasti negdje tijekom penetracije? Jesam li impotentan, koliko je tvrd?

Ove misli mogu omesti psihički aspekt uzbuđenosti. Umjesto fokusa na situaciju, odvajamo se od nje pretjeranim kognitivnim radom. Poput dolijevanja ulja na vatru, ovu situaciju otežavaju društveno internalizirana vjerovanja da muškarac mora biti seksualno uspješan - i to svaki put. Umjesto koncentriranja na partnericu ili partnera i na ugodu, fokusiramo se na taj strah, čime zauzvrat generiramo emocionalna stanja simpatičkog živčanog sustava (eng. fight-or-flight response). Jasno, situacija nije nimalo slična kao ranije spomenuti udarac koji leti prema nama, ali je slična gledanju zmije na TV-u: u obje situacije vizualiziramo objekt straha (zmija, seksualni neuspjeh) i razvijamo stres. Erekciju je zaista teško postići u takvoj situaciji, pogotovo jer ove brige imaju potencijal da se razviju u spiralu - češće brinemo, češće imamo "neuspjehe", u nekom trenutku počnemo izbjegavati seksualni kontakt jer je negativna evaluacija od strane partnera (najčešće naša vlastita intepretacija, a ne realna situacija) za nas prestrašna. Sami seksualni kontakt postaje prijeteća situacija koja može paliti taj dio sustava. Nekad se ovo stanje naziva eng. performance anxiety ili anksioznost od performansa.

Ima još nešto što može poduprijeti razvoj ovog stanja, a to su seksualna vjerovanja koja su toliko iracionalna da se u literaturi prepoznaju kao seksualni mitovi.

Seksualni mitovi su mišljenja o nama i drugima vezana za seks. Ustrajanje u njima nam neće pomoći da imamo zadovoljniji seksualni život. Zašto i bi? Najčešće nemaju nikakve veze s našom željom kakav seksualni život mi (odnosno, ja koji ovo čitam) želimo imati. Nabrojimo neke važne.

SEKS = PENETRACIJA.

Seks je zbir seksualnih aktivnosti koje biramo raditi s partnerom ili više njih s ciljem seksualnog zadovoljstva. Penetracija je jedna od tih aktivnosti. Ljudi koji vjeruju u mit "seks = penetracija" mogu se osjećati kao da su seksualno "neuspješni".

U LGBTQ+ glosariju zadnjih godina pojavila se nova riječ - side. O čemu se radi? Gej muškarci obično imaju preferenciju uloge u seksu (top, bottom, versatile). No, dio pripadnika ne voli ili ne prakticira penetrativni seks uopće te se nazivaju "side" (eng. = strana, sa strane). Na aplikacijama za upoznavanje nedavno se ova riječ pojavila kao identifikacijska oznaka na profilu. Time su prepoznati muškarci pripadnici LGBTQ+ zajednice koji se ne identificiraju s binarnim ulogama osobe koja je penetrirana i osobe u koju se penetrira, već preferiraju neke druge aktivnosti - predigru, maženje, oralni seks, zajedničku masturbaciju.

PORNOGRAFIJA REALISTIČNO POKAZUJE SEKS.

Pornografski uratci rezultat su jako skupe produkcije, višestrukih snimanja i puno pomoći. U konačni edit pornografskog filma vjerojatno neće ići kako se glumica pri promjeni poze spotaknula, nagli napadaj kašlja ili zvonjava mobitela. U realnosti su takve situacije normalne. Nikako ne bismo trebali očekivati seksualni život poput tog sceniranog niti ga uspoređivati s onime što vidimo na ekranu.

SEKS JE SPOSOBNOST.

Navodni znaci u ovom članku za termin seksualnog "neuspjeha" nisu slučajni. Naime, seks nema veze s uspjehom ili neuspjehom. To je naprosto aspekt života. Ono što može biti uspješno u seksu je uspješno povezivanje s vlastitim željama i potrebama, a ne željama društva.

RAZGOVOR O SEKSU "UBIJA" UZBUĐENJE.

Kada partner odbija razgovarati o seksu, najčešće brine da taj razgovor ne naruši uzbuđenost trenutka. Partneri koji češće razgovaraju o seksu ujedno su i zadovoljniji svojim seksualnim životom. Prema Mallory i suradnicima (2019) češći razgovor o seksu predviđa veće zadovoljstvo i veću čestinu sljedećih aspekata seksa: seksualne želje, seksualne uzbuđenosti, lubriciranosti, postizanja orgazma, erektilne funkcije, manje tjelesne boli i cijelokupnog seksualnog zadovoljstva. Prakticirajte razgovor o seksu u neseksualnim situacijama. Strah od erektilne disfunkcije je prilično tabuiziran, odnosno smatramo da će to na nas navući sramotu. U tako ranjivoj poziciji još je važnije da seksualno iskustvo prakticirate s nekim od povjerenja tko vas neće ni slučajno ni namjerno posramiti. Jedino u razgovoru o seksu možete razgovarati koje aktivnosti želite i to vas može opustiti. Neki partneri mogu erektilnu disfunkciju protumačiti kao nešto negativno o njima, pa je razgovor tim više od pomoći. Ipak, na kraju dana, ne bi trebao postojati pritisak, jer stičemo spremnost na to različitom brzinom.

ORGAZAM JE NUŽNI DIO SEKSA.

Jeste li se uopće seksali ako nije došlo do orgazma? Naravno! Orgazam je poželjan, no nije dokaz o seksualnoj aktivnosti. Užitak postoji i u drugim dijelovima seksa, ne nužno u samom orgazmu. Neki ljudi navode da im je najdraža predigra, a neki samo predigru i prakticiraju. Možemo li reći da su seksualno neuspješni? Teško, jer žive u skladu s vlastitim željama.

Muškarci koji pate od erektilne disfunkcije često će sami potražiti stručnu pomoć kako bi otklonili ovaj problem. Razlog je taj što je ovaj problem izvor značajne osobne patnje. Uobičajeno, prvi korak je razgovarati s liječnikom/specijalistom urologom kako bi se otklonili ili uvidjeli organski uzroci ovog stanja. Uz nekoliko testova (npr. krvne pretrage, Color Doppler test penisa), specijalist vam može dati preporuku daljnjeg plana liječenja. Farmakoterapija je samo jedno od rješenja i nije za sve vrste erektilnih disfunkcija. Neki liječnici će savjetovati razgovor sa stručnjakom mentalnog zdravlja.

Stručnjak mentalnog zdravlja može višestruko pomoći. Detabuizirat će razgovor o erekciji, razgovarat ćete o seksualnim vjerovanjima koja održavaju to stanje i on vam može ponuditi tehnike od pomoći. Primjerice, kognitivno-bihevioralna terapija pokazala se uspješnom u tretmanu neorganskih erektilnih disfunkcija.

Ako ste bili s osobom kojoj se to dogodilo ili ćete biti kasnije u budućnosti, ne posramljujte tu osobu i ne zbijajte šale. Koristimo termine "desilo mi se", a ne "napravio sam to" s razlogom. Nitko to ne bira za sebe, već su posrijedi zakulisni mehanizmi našeg tijela do kojih možemo tek posredno doći i to vježbom. Ili budite uz osobu kao podrška, ili nemojte biti uopće jer možete napraviti samo štetu.

Ovo stanje može biti neorganski uzrokovano, a da nema prisutne brige, spirale briga i slično. Naime, nekad se disfunkcija može pojaviti kod depresivnih muškaraca ili kod nekih drugih psihičkih stanja. Teško je zato dati nekakav unificirani odgovor za rješenje ove teškoće, osim - ako vam stvara patnju, posjetite stručnjaka. U ovom članku pokrili smo tek površinu ove vrlo istraživane teškoće, ali, nadamo se, dovoljno da znate da riješiva i da kroz ovaj problem ne biste trebali prolaziti sami.

Bilal A. i Abbasi N. (2020). Cognitive Behavioral Sex Therapy: An Emerging Treatment Option for Nonorganic Erectile Dysfunction in Young Men: A Feasibility Pilot Study. Sex Med. 8(3), 396-407.
Mallory A.B., Stanton A.M., Handy A.B. (2019). Couples' Sexual Communication and Dimensions of Sexual Function: A Meta-Analysis. J Sex Res. 2019,56(7):882-898.
Pang K., Pan D., Xu H., Ma Y., Wang J., Xu P., Wang H., Zang G.(2023). Advances in physical diagnosis and treatment of male erectile dysfunction. Front Physiol. 9,13.