Čovjek svakodnevno, od samog jutra do odlaska u krevet, donese jako veliki broj odluka. Neke od njih donosimo svjesno, neke nesvjesno, o nekima razmišljamo danima, a neke donesemo i prije nego smo razmislili o posljedicama. Bilo kako bilo, sve one uvelike utječu na naš život, razmišljanja i prosudbe pa bi bilo zgodno kada bi nas tim procesom vodili logika i razum. Nažalost, nije uvijek tako. Prilikom donošenja odluka ljudi su skloni raznim pogreškama koje ih mogu odvesti u potpuno drugom smjeru.
Postoji nekoliko teorija i modela koji objašnjavaju ovaj važan proces. Još Edwards (1954) u svom radu navodi da je jedan od tih modela takozvani 'ekonomski muškarac/žena'. On objašnjava da ekonomski donositelj odluka mora imati tri karakteristike:
1) da je u potpunosti informiran o tome što koja odluka za njega donosi i koje su posljedice bilo koje njegove odluke,
2) da je osjetljiv na bilo kakve i najmanje razlike između opcija koje mu se nude te
3) da je racionalan, odnosno da racionalno odlučuje što je za njega najbolje i što će mu maksimalizirati dobitke.
U stvarnom životu ne možemo očekivati ovako idealne uvjete kod donošenja svake odluke pa uzimamo u obzir i psihološke aspekte donositelja odluka. U obzir moramo uzeti subjektivnu vjerojatnost i subjektivnu vrijednost koju događaj ima za donositelja odluke. Prema teoriji subjektivne očekivane koristi, ljudi nastoje maksimalizirati ugodu i minimalizirati gubitke koje dobivaju opcijom koja im se nudi. Da bi si olakšali kognitivni napor, ljudi ne obrađuju mentalno sve atribute svih danih opcija, nego rabe strategiju eliminacije po obilježjima. Tim postupkom olakšavaju si, ali ujedno i povećavaju vjerojatnost pogreške prilikom donošenja odluka (Sternberg i Szabo, 2005).
Jedna od bitnih pogrešaka je pogreška reprezentativnosti. Najpoznatiji rad na ovu temu bio je takozvani 'Problem Linda' kojim su se još 1980-ih bavili Kahneman i Tversky. Autori 'problema' nalažu da je samo oko 12% ispitanika u stanju ispravno riješiti Linda problem. Naime, Lindu su opisali ovako:
Linda ima 31 godinu, neudata je, otvorena i vrlo pametna. Studirala je filozofiju. Kao studentica, ozbiljno se bavila pitanjima diskriminacije i društvene pravde i sudjelovala u protunuklearnim prosvjedima.
Zatim su pred ispitanika postavili pitanje izgleda li Linda više kao bankovna službenica ili feministkinja bankovna službenica. Ukoliko ste odgovorili da se Linda bolje uklapa u opis feministkinje bankovne službenice, žao mi je, pogriješili ste. Dodavanjem detalja i pojedinosti u opis Linde, priča postaje dosljedna. Upravo tu dolazi do pogreške - dodavanje detalja u priču čini je uvjerljivijom, ali manje vjerojatnom. Kada bismo to gledali na način da u skup žena koje su bankovne službenice pripadaju žene koje su bankovne službenice i feministkinje, onda je jasno da je vjerojatnost da je Linda i feministkinja i bankovna službenica manja nego vjerojatnost da je Linda bankovna službenica. Ukoliko se neki događaj specificira s više pojedinosti, vjerojatnost mu je manja.
Nadalje, procjene vjerojatnosti ispitanika u ovom problemu se podudaraju sa procjenom reprezentativnosti, odnosno sličnosti stereotipu. Što je reprezentativniji ponuđeni odgovor, ispitanik će smatrati da je i vjerojatniji - ovaj problem naziva se heuristika reprezentativnosti (Kahneman, 2013).
Ovim radom autori Kahneman i Tversky suprotstavili su logiku reprezentativnosti i reprezentativnost je pobijedila!
''Najusklađenije priče nisu nužno i najvjerojatnije, ali prihvatljive su, a pojmovi dosljednosti, prihvatljivosti i vjerojatnosti lako zbune neoprezne.'' -Daniel Kahneman
Izvori:
Edwards, W. (1954). The theory of decision making. Psychological Bulletin, 51(4), 380-417.
Kahneman, D. (2013). Misliti, brzo i sporo. Mozaik knjiga, Zagreb.
Sternberg, R. J. i Szabo, S. (2005). Kognitivnapsihologija. Naklada Slap.
