UPOZORENJE: Tekst sadrži spoilere!
Zašto je Totoro ubrzo nakon izlaska kultnog Miyazakijevoj filma postao neslužbenom maskotom Japana, a My Neighbor Totoro jedan od najpopularnijih crtića istoka, postaje vam jasno čim pogledate ovaj dugometražni animirani film. Još jasnije vam postaje kad pročitate rad koji film objašnjava kroz Jungovu teoriju.
Rieko Okuhara kao student psihologije u Japanu u svom je radu analizirao ovaj film kroz jungovske naočale. Jung opisuje arhetip djeteta kao nešto s čim se svatko može povezati na nesvjesnoj razini. My Neighbor Totoro napravljen je, kako Okuhara kaže, kao "fantazija bezličnog karaktera koja se ne može svesti na iskustva u prošlosti pojedinca" te ima elemente narodnih priča i običaja što po Jungu omogućava da se gledatelj poveže s likovima iz filma.
Glavna junakinja filma, djevojčica Mei prikazana je kao arhetip djeteta kroz razne karakteristike koje Jung opisuje. Ona je dijete koje živi odvojeno od bolesne majke, spoj je stvarnosti i mašte, ljudi i prirode, svjesnog i nesvjesnoga. Istovremeno je i ovisna o drugima (plače za sestrom kada se izgubi na putu prema mami), ali i kroz film razvija svoju neovisnost kada upozna Totora. Zanimljivo je kako arhetip djeteta u sebi sadržava još jedan kontrast: početak - kraj, odnosno rođenje - smrt koji se u filmu može vidjeti u sceni u kojoj mještani misle da je Mei poginula pronašavši njenu sandalu na putu na kojem se izgubila. Okuhara kaže kako arhetip djeteta kroz lik Mei rješava sve ove konflikte oprečnih karakteristika i stvara neki novi element.
Osim toga, film stvara nostalgiju među Japancima za 1950-im godinama kada je vladalo zajedništvo među sugrađanima, koje se s urbanizacijom i industrijalizacijom u Japanu znatno smanjilo. Između ostalog zato i danas mnogo odraslih Japanaca rado pogleda ovaj, na prvu, dječji film. Svima koji nisu iz Japana, film će moći približiti japansku kulturu, svjetonazore i vrijednosti koje cijene.
U filmu će odrasli osjetiti nostalgiju za djetinjstvom, bezbrižnosti, maštom i suludom dječjom hrabrosti koji su prikazani kroz avanture dvije djevojčice, a djeca koja u današnje vrijeme prebrzo odrastaju vidjet će koliko zabave ima u prirodi i svijetu mašte. Osim toga, moći će naučiti kako se nositi s neugodnim emocijama i nepredvidljivim životnim okolnostima.
Crtić koji govori o ljubavi, prirodi i maštanju pomoći će vam da bolje shvatite dječju percepciju svijeta i da probudite ono dijete koje i dalje čuči u vama!
Jeste već počeli pripremati kokice za movie night?
Izvor:
Okuhara, R. (2006). Walking along with nature: A psycholoycal interpretatin of My Neigbour Totoro. The Looking Glass: new perspectives on children's literature 10(2)
