Sljedeće nam godine u kina stiže novi nastavak filma Joker. Po mnogima remek-djelo Todda Phillipsa, u kojem Joaquin Phoenix igra ulogu Jokera, ostavilo je publiku pod velikim dojmom. U ovoj ekranizaciji Jokera dobili smo jedan mračan pogled na pojedinca i njegovu psihopatologiju. No, što je bilo posebno zanimljivo, jest odnos društva prema pojedincu koji je "ostavljen na cjedilu" i dodatno gurnut u svoju problematičnu ličnost.
Po prvi smo put imali priliku gledati na ekranima kako Arthur Fleck postaje Joker (ako izuzmemo animiranu ekranizaciju stripa "The Killing Joke"). Priča je to koja nas je ostavila s promišljanjem o tome što mi kao društvo možemo napraviti za pojedince, među nama koji su i oni "na rubu". Dodatno je osvijestila dobro poznatu racionalu da nikada ne znamo što bilo koja osoba prolazi s kojim se, nama nevidljive, bitkama bori. Tema koja je također zanimljivo prikazana jest i uloga masovnih medija u spomenutom odnosu prema pojedincu.
Što se krije iza naslova?
Sada je došao trenutak za nastavak ove priče - i to s Lady Gagom u ulozi poznate Harley Quinn, a naslov filma otkriva više nego što mislimo. Bez obzira na to što mislili o odabiru glumice za ovu ulogu, naročito nakon što je Margot Robbie ostavila velik trag na prikaz Harley na velikom platnu, vjerujemo da nas čeka odličan film i još jedna priča početka.
Film nosi naslov "folie à deux", što je ujedno i zanimljiv klinički pojam. "Folie à deux", poznat i kao "ludilo u dvoje" ili "paranoja u dvoje", predstavlja rijedak, ali intrigantan, fenomen u području psihijatrije i psihopatologije. Ovaj se fenomen odnosi na zajednički paranoidni ili sumanuti poremećaj koji se javlja kod bliskih osoba, obično članova obitelji, ljubavnih partnera ili prijatelja. Iako je folie à deux rijedak, slučajevi koji su dokumentirani pružaju uvid u kompleksnost ljudskog uma i međuljudskih odnosa.
Zašto baš folie à deux?
Prvi puta opisan u 19. stoljeću od strane francuskih psihijatara Charlesa Lasèguea i Julesa Falreta, folie à deux doslovno možemo prevesti kao "ludilo u dvoje". Ključna karakteristika je da obje osobe dijele iste ili slične sumanute ideje. Osim toga, jako je važno istaknuti da se kod ovog fenomena deluzije ili sumanutosti jedne osobe prenose na jednu ili više drugih osoba.
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja (DSM-IV), folie à deux se klasificira kao dijeljeni psihotični poremećaj. U najnovijoj (DSM-V) klasifikaciji, poremećaj je naveden kao "sumanuti simptomi u partnera ili pojedinca sa sumanutim poremećajem". Međunarodna klasifikacija bolesti (ICD-10- F24) ga definira kao "inducirano sumanuto stanje".
Deluzije ili sumanosti najlakše možemo opisati kao čvrsta, iskrivljena uvjerenja koja nisu u skladu s realnošću i često se održavaju unatoč uvjerljivim suprotnim dokazima. Osobe koje pate od deluzija obično ih doživljavaju kao istinite i ne podliježu racionalnom argumentiranju. Deluzije također mogu biti dio kliničke slike kod osoba sa shizofrenijom, parafrenijom ili drugim psihotičnim poremećajima te osoba s bipolarnim poremećajem. Postoji velik broj različitih sumanutih ideja koje se mogu javiti, a neki primjeri su:
- Deluzije proganjanja: Osoba vjeruje da je stalno praćena, prisluškivana ili da je meta zavjere. Ovakve ideje su zanimljivo prikazane u filmu "Beautiful Mind" koji također preporučujemo.
- Grandiozne deluzije: Osoba vjeruje da ima posebne moći, status ili povezanost s poznatim osobama, iako nema stvarne osnove za takva uvjerenja.
- Deluzije krivnje: Osoba može vjerovati da je odgovorna za nešto što se nije dogodilo u stvarnosti ili da nosi teret krivnje za nešto što je izvan njezine kontrole.
- Deluzije ljubomore: Osoba može vjerovati da ju partner vara, iako nema stvarnih dokaza ni razloga za takvo uvjerenje.
- Religijske deluzije: Osoba može vjerovati da je bog, religijska figura ili da je božji izaslanik.
Deluzije mogu varirati u intenzitetu i sadržaju, gdje u nekim slučajevima osoba može postati opasna za sebe i/ili druge.
Ludilo u praksi
U svojem su preglednom radu psihijatar Danilo Arnone i suradnici (2006) analizirali velik broj zabilježenih slučajeva kako bi dobili bolji uvid u ovo intrigantno stanje. Zanimljivo je da se gotovo svi zabilježeni slučajevi (njih preko 90 %) odnose na članove iste obitelji, iako su postojali i slučajevi u prijateljskim odnosima. Kod obiteljskih se slučajeva više od polovice njih odnosi na supružnike, kod kojih su se podjednako rasporedili slučajevi kada deluzije prijeđu s muža na ženu i sa žene na muža. Osim supružnika, unutar iste obitelji su najčešće dijade (dinamika odnosa dviju osoba) one između sestara te između roditelja i djeteta - gdje je u 70 % slučajeva roditelj taj koji prenosi deluzije.
Jedan od najvažnijih prediktora za razvoj ovog stanja jest socijalna izolacija. Izolacija je bila prisutna u značajnoj većini analiziranih slučajeva koji sežu od 1942. godine. Čini se kako je izolacija od okoline plodno tlo za prijenos iskrivljenih ideja u koje onda i druga osoba počinje vjerovati. Osim toga, pokazalo se i da je "sekundarna" osoba ponekad submisivnija, smanjenih kognitinivih kapaciteta i sugestibilnija, što može doprinijeti razvoju ovog stanja.
Očekivano, autori su našli da kod folie à deux poremećaja "primarna" osoba (koja prenosi deluzije) često ima i druge poremećaje poput shizofrenije, sumanutog poremećaja, bipolarnog poremećaja ili depresije. S druge strane, zanimljivo je kako je trećina "sekundarnih" osoba također imala komorbiditet sa sličnim poremećajima. Stručnjaci još raspravljaju o tome i nastoje zaključiti koliki bi postotak sekundarnih razvilo sličan poremećaj da se nije dogodila dugoročna (izolirana) interakcija s primarnom osobom. Ono što iz analize slučajeva znamo jest da je trećina sekundarnih imala neki od prediktora razvoja poremećaja, poput sličnih oboljenja u obitelji.
Što očekivati?
Kako će se ovaj naslov odraziti na radnju nadolazećeg filma? Čini se vjerojatnim da ćemo gledati kako psihijatrica Harleen Frances Quinzel, kroz interakciju s Jokerom, postaje Harely Quinn. Bit će zanimljivo vidjeti hoćemo li dobiti prikaz specifične vrste deluzija te hoćemo li ih kao publika promatrati kao istinite - i time svi skupa privremeno postati "sekundarni" u ludilu ovog poznatog dvojca.
Izvori:
Arnone, D., Patel, A., & Tan, G. M. Y. (2006). The nosological significance of Folie à Deux: a review of the literature. Annals of general psychiatry, 5(1), 1-8.Rončević-Gržeta, I., Kovačko, K. (2022). Psihotični poremećaji. Neobjavljeni diplomski rad. Medicinski fakultet u Rijeci.