Relaps „U zoni tabua“: Potpuni oporavak od ovisnosti je dostižan cilj koji iziskuje društvenu odgovornost

U sklopu Međunarodnog mjeseca borbe protiv ovisnosti, Relaps je 9. prosinca 2023. održao simpozij naziva „U zoni tabua“. Kao što smo pisali u najavi događaja, Relaps je projekt studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu usmjeren na preventivno-edukacijsko djelovanje u kontekstu problematike ovisnosti, u čemu im pomaže kvalitetan sadržaj i jedinstveni vizualni identitet na društvenim mrežama. Simpozijem su prikladno obilježili kraj godine, a, kako smo se i sami našli u publici, donosimo vam uvid u to što se tamo događalo.

Ozana Brkić i Ivan Petrik - osnivači Relapsa

Na događaju se predstavilo šest stručnjaka različitih zanimanja i iskustava iz prakse, koji su time pokrili različite aspekte ovisnosti. Iako se može činiti da je nekoliko sati, koliko su imali na raspolaganju, nedovoljno za predstavljanje problematike, ekipa iz Relapsa je vrlo uspješno ostvarila naum da na alternativan i zanimljiv način približi sudionicima temu ovisnosti. Vjerujemo da nitko iz publike nije otišao bez jasnoće kako ovisnosti treba pristupati interdisciplinarno i s razumijevanjem širih okolnosti, koji taj problem čvrsto održavaju i podržavaju. Također, osnivač Relapsa Ivan Petrik pojasnio nam je zašto simpozij nosi ime "U zoni tabua" i zašto su ovisnosti tabu:

Ovisnost je u velikoj mjeri rasprostranjen javnozdravstveni problem, no unatoč tome ovisnost i dalje "stavljamo pod tepih". Dojma sam da većina ljudi ovisnosti percipira kao neko "nevidljivo zlo" za koje se pojedinac sam opredjeljuje. Ako uzmemo u obzir da riječ "tabu" označava društveno ili kulturološko izbjegavanje govora o nekoj temi, imali smo osjećaj da se ovo odnosi i na ovisnosti. Nerijetko se orijentiramo na brojke, prevalencije, statističke podatke, a izgubimo doticaj s onim "ljudskim" ili, kako ja kažem, sirovim aspektom ovisnosti. Ovisnosti nisu problem pojedinca, nego rezultat kolopleta čimbenika - ako kao društveno ne postavljamo pitanja, ne razmišljamo i ostajemo u svojoj tajnoj zoni komfora, možda se ipak nalazimo u zoni tabua.

Psi, zakoni, bolnice, osobne priče...

Simpozij je veselo otvorio Snoopy - pas tragač u pratnji Vanje Ratkovića iz MUP-a, čime smo odmah ušli u jednu praktičnu stranu priče. Ratković je objasnio na koje načine psi i inspektori surađuju u potrazi za drogama s obzirom na to da psi droge mogu brzo nanjušiti, čak i na teže dostupnim lokacijama, te skratiti vrijeme i napor potreban čovjeku za isto. Otkrio je izazove s kojima se susreću, ali i to da je Hrvatska od početaka razvijala inovativne modele u treningu pasa o kojima su educirali stručnjake u drugim europskim zemljama. Počastili su nas i demonstracijom traganja tako što je Snoopy, neumorno mašući repom, po predavaonici tražio skrivenu drogu te uspješno obavio posao!

Snoopy (u potrazi za drogom) i Vanja Ratković

Dalje je doktor Slavko Sakoman ponudio društveno-politički kontekst problema ovisnosti, upozoravajući na drastičan porast korištenja droga u Hrvatskoj od 2013. godine do danas (od 400 % do 1300 %, ovisno o vrsti droge). Dotaknuo se i društvene realnosti u kojoj politika može olakšavati kriminalno djelovanje i dostupnost droga, dok istovremeno nedostaje prevencije i zdravstvenog odgoja unutar zastarjele javnozdravstvene paradigme. Općenita poremetnja društva za posljedicu ima narušeno mentalno zdravlje, a praznina iz koje ljudi traže izlaz vodi posezanju za sredstvima ovisnosti. Tvrdi da je ovisnost normalizirana u društvu i da ljudi na krivim mjestima traže sreću. Zato je prisutne pozvao na aktivno i kreativno kreiranje vlastitog života, što ističe kao ključ izbjegavanja ovisnosti.

Na pitanje povezanosti osobne sreće i ovisnosti se nadovezala Željka Jakopčević, koja je otvoreno podijelila priču o vlastitoj ovisnosti i putu izliječenja. Danas je socijalna radnica i više od 20 godina aktivno djeluje u području prevencije i psihosocijalne skrbi vezane za ovisnost. Govori o praznini koju je osjećala kao djevojka, a koju je pokušala ispuniti drogom te kaže kako su droge "jedna užasna prevara". Pričala je o usponima i padovima tijekom liječenja, pri čemu oporavak zahvaljuje podršci drugih, točnije, njihovoj vjeri da se može oporaviti. Ističe koliko je bitno i prihvaćanje društva, govoreći o sustavu koji koči bivše ovisnike, dajući primjer da je zbog osobne povijesti teško našla trenutni posao. Naglašava razliku između apstinencije i slobode - apstinencija je suzdržavanje i mučenje, dok oslobođenje od toga znači i potpuni oporavak, a potpuni oporavak je moguć! Svaka, i najsitnija, akcija pojedinaca u tom smjeru se broji - to je timski rad.

Željka Jakopčević i Paula Hranilović (moderatorica razgovora)

Zatim su socijalne pedagoginje Andreja Žagar i Mirta Vranko pričale o mentalnom zdravlju mladih povezanim s konzumacijom psihoaktivnih tvari. Ukazuju na to da korištenje psihoaktivnih sredstava povećava rizik od javljanja psihoze, posebno uz prisutnost čimbenika kao što su genetska predispozicija, raniji početak i učestalost korištenja sredstava, a, nažalost, psihoaktivne tvari nerijetko su oblik "samoliječenja" mentalnih teškoća. Prikazale su tko dolazi u dnevnu bolnicu za mlade oboljele od prve psihoze u Klinici za psihijatriju "Vrapče" - pokazalo se da je 90 % njihovih pacijenata imalo iskustvo emocionalnog/fizičkog zlostavljanja i osjećaja nevoljenosti te nevažnosti u obitelji. Primjećuju da su to mladi koji se teže povezuju s drugima i slabije su uključeni u svoju zajednicu, a mnogo im znači podrška koju mogu dobiti od obitelji, prijatelja i značajnih drugih. Vranko tu stavlja naglasak na ogromnu odgovornost stručnjaka: "Mladi nam vjeruju".

Posljednje predavanje održala je Dijana Jerković, profesorica na Odsjeku za kriminologiju na ERF-u, a govorila je o pojavi i specifičnostima novih droga. Nove droge oponašaju djelovanje klasičnih droga, no s nepredvidivim učincima, i često nisu pod zakonskom kontrolom. Problem se time povećao i po pitanju klasičnih droga koje imaju nižu čistoću zbog miješanja s nepoznatim supstancama. Ističe da pričom o novim drogama nije cilj zastrašivati, ali da je važno razumjeti kako je najčešće nemoguće znati što se konzumira i nepredvidivo je kako će na nekoga djelovati, a samim time je i liječenje posljedica teško. Nema dokaza o tome što je učinkovito za prevenciju zlouporabe novih droga, ali zaključuje da fokus treba na staviti pojedinca, a ne na sredstvo ovisnosti (jednako kao kod klasičnih droga).

Ovisnost kao (izlječiva) bolest društva

Stekli smo dojam da je iz svih izlaganja proizašla činjenica kako ovisnost jest problem društva (ne samo pojedinca) u koji su uključeni svi članovi, a da jednako tako postoje rješenja oko kojih se kao društvo možemo angažirati. Relaps se u tom smislu itekako angažirao i pohvaljujemo činjenicu da su ovako kvalitetan i raznolik događaj ostvarili studenti. Ivan Petrik nam je rekao kako Relaps čini interdisciplinarni tim s različitim interesima, no da ih sve povezuje "zajednička ljudska crta, doza senzibiliteta prema osobama u problematici ovisnosti, a to je srž i pokretačka snaga kada je riječ o borbi protiv ovisnosti. Možda smo prenaivni i optimistični - no dalje idemo istim putem".

Vjerujemo kako ovaj optimizam nije nerealan ili naivan. Poslali su poruku da postoje put, podrška i resursi da se počnemo odlučnije i efikasnije suočavati s kompleksnom slikom ovisnosti, a mi ih podržavamo u nastojanjima da njihova pokretačka snaga dobije još veći zamah. Čestitamo im na uspješnom prvom simpoziju i veselimo se sljedećem!