Goruća tema seksualnih edukacija u današnje vrijeme je pristanak na spolni odnos, što je donijelo svojevrsnu revoluciju u komuniciranju osobnih granica, ali i potaknulo brojne kritičare na raspravu. Na primjer, neki kažu da razgovor o tome može narušiti seksualni užitak i "čaroliju". Ovim člankom ćemo pokušati približiti koncept pristanka, upozoriti na ono vrijedno pažnje i dotaknuti se kritika koncepta.

O pristanku prvenstveno razgovaramo kako bismo se zaštitili od neugodnih iskustava. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), ženu će, u dobnoj skupini od  15 do 44 godine, prije ubiti partner nego rak. Štoviše, bliske osobe glavni su uzrok smrti žena u ovoj dobnoj skupini. Skoro trećina djevojaka u dobnoj skupini od 15 do 19 godina doživjela je neki oblik seksualnog nasilja od strane svojeg partnera. Ovi zastrašujući podaci zahtijevaju sve moguće napore da se nasilje spriječi, a pristanak je jedan od tih alata. Razumijevanje i poštovanje pristanka znatno će smanjiti vjerojatnost da će ijedna uključena strana imati neugodno seksualno iskustvo. No, što je zapravo taj pristanak i kako on izgleda?

Pravi pristanak

Granice u seksu su većini nas vrlo ranjiva tema. Komuniciraju se kroz pristanak. Pravi pristanak je svjesno, verbalno i voljno "da" nekoj aktivnosti. Dajete pristanak za pojedinu aktivnost, a ne za "sve aktivnosti cijelo vrijeme", osim ako izričito tako želite i to kažete. Pristanak se u svakom trenutku može povući. Može se povući i tijekom čina. Svi imamo pravo promijeniti mišljenje, pa tako i u seksu. Može se dogoditi da nam je aktivnost, za koju smo mislili da će nam pasati, zapravo neugodna. Nikome ništa ne dugujete ako ste inicijalno rekli "da". Tada ste bili "za", sada više niste.

Pristanak treba postojati i unutar veze ili braka. Možda netko osjeća da je, samo zato što je u partnerskoj vezi ili braku s tom osobom, dužan dati pristanak na neke aktivnosti ili da nema pravo reći "ne", odnosno svoj pristanak povući. Vaše granice su vaše granice. One pripadaju samo vama, bez obzira na to tko se pred vama nalazi i što vam je rekao. Može se dogoditi da vas je netko uvjerio da vaše granice nisu jednako bitne kao njegove ili njezine, ili da ste se zbog dugotrajnog odnosa usmjerenog na onoga drugoga udaljili od vlastitih želja i potreba pa više ne znate ni što volite ni što vam paše ni što vam treba, te shodno tome onda ni ne znate postaviti pravila odnosa s vama. Zlatno je pravilo da DA znači DA, NE znači NE, a MOŽDA znači NE. Sve nijanse polupristanka, nejasnog pristanka ili odsustva bilo kakvog odgovora treba se tumačiti kao "ne". Osoba možda skuplja snagu postaviti granicu, možda ne zna kako, a možda je preplavljena količinom stresa.

Seks i stres

Ponekad je nemoguće pobjeći od stresa svakodnevnog života, ma što god napravili. Možete se, primjerice, udaljiti od nekih stresora (izvora stresa), ali ne svih – preskočit ćete druženje s neugodnim poznanikom, ali (uglavnom) ne možete preskočiti posjet liječniku ako vam treba. Ako ne možemo ukloniti izvore stresa, što onda možemo?

Stres je loš za zdravlje? I da i ne...

Za početak, naše reakcije na stres amortizirane su nevjerojatnim dodatkom tzv. autonomnog živčanog sustava. Limbički sustav, koji se nalazi u "podnožju" mozga, inače tipičan za sisavce, pali impuls preživljavanja posve izvan naše kontrole. Naše tijelo može postati napunjeno energijom u sekundi ako smo osjetili prijetnju sigurnosti. Kroz ubrzani dah, prokrvljene ruke i noge, sužene zjenice i usporene druge sustave (poput probavnog), spremni smo na borbu ili bijeg. Skup ovih simptoma, zvanih simpatikus, omogućuje našem tijelu da se snađe u neposrednoj opasnosti brže od naših misli. Mi zapravo i ne stignemo pomisliti "Medvjed je ispred mene, što da radim!?", ali naše tijelo itekako zna što napraviti. Usprkos tome što nam baš nije ugodno u tom stanju, ovom mehanizmu trebamo biti zahvalni jer nam je pomogao puno puta da u sekundi izbjegnemo opasnost - primjerice, da se izmaknemo lopti koja leti prema našoj glavi na igralištu. Ponekad se ovaj mehanizam preživljavanja pali i kada nema objektivne opasnosti jer naš mozak ne procjenjuje savršeno. Možete, recimo, to osjetiti prije spoja ili prije ispita. U toj situaciji će vam slabo ili nikako pomoći usporena probava i kratkoća daha.

Nekad nas stres "prestimulira" i tada se događa treća akutna stresna reakcija, a to je – smrzavanje (engl. freeze). Radi se o nemogućnosti ili znatno smanjenoj mogućnosti kretanja tijela i drugog postupanja poput govora. Mozak "isključuje" tijelo kako bi se pravilo mrtvo i time si povećalo šanse za preživljavanjem. Premise kojima se tada mozak koristi su: nema smisla boriti se (objekt je jači) i nema smisla bježati (objekt je brži). Ove reakcije nisu pod našom kontrolom, ali ako ih razumijemo, možemo se udaljiti i "uzemljiti" kada opasnost nije realno procijenjena ili prihvatiti stanje u kojem smo i biti strpljivi sa svojim tijelom koje pokušava shvatiti što se događa i pomoći nam svojim mehanizmima.

Šutnja znači NE

Stresne reakcije mogu biti prisutne i u onome što bi trebalo biti ugodno – seksu. Puno je toga što osoba može doživjeti stresnim, a što može utjecati na zadovoljstvo seksom. Primjerice, o ovim mehanizmima smo već pisali u kontekstu erektilne disfunkcije. Akutne stresne reakcije nisu "prijatelj" zadovoljavajućeg spolnog života. "Borba ili bijeg" reakcije onemogućuju opuštenost tijela, a do paralize tijela i/ili nemogućnosti govora dovest će smrzavanje. Ove reakcije nisu rijetke kod prisilnog spolnog odnosa, a posebna je opasnost kod odnosa koji imaju prividnu suglasnost, odnosno tumačenje šutnje kao pristanka. Osoba može šutiti svojim voljnim izborom, ali može šutiti i jer proživljava akutnu stresnu reakciju smrzavanja. Stresne reakcije u tijelu mogu potaknuti i manji postupci, poput toga da vam netko stavi ruku na nogu bez pitanja.

Događa se da budemo razočarani u sebe jer ništa nismo rekli/napravili, ali možda to nismo ni mogli. Prefrontalni korteks, dio mozga za donošenje odluka i racionalno razmišljanje, postaje manje aktivan kako bi se posve mobilizirali resursi za preživljavanje, a glavnu ulogu u tome ima limbički sustav, već spomenuti dio mozga čiji se mehanizmi odvijaju bez naše svijesti. Razgovor o pristanku i ponašanju s pristankom, bilo da se radi o davanju ili traženju/primanju pristanka, osiguravaju razinu poštovanja granica i znatno smanjuju rizik neugodnog iskustva.

Iako možda ne možete u svakom trenutku biti posve sigurni da ne prelazite neku granicu druge osobe, puno činite samim time što pokazujete da vam je stalo do toga da ju ne pređete. Svi se volimo osjećati poštovano. Jedan od najčešćih mitova na seksualnim edukacijama je da će pristanak na spolni odnos, ili sam razgovor o njemu, narušiti užitak iskustva. To ne može biti dalje od istine. Istraživanja pokazuju da što ljudi više razgovaraju o seksu, to su zadovoljniji svojim seksualnim životom. Ako vam je seksualni užitak narušen, to nije zato što o njemu razgovarate, dapače, možda bi postao bolji kada biste o njemu počeli razgovarati.

Je li ti okej da večeras...

Neki će smatrati da je razgovor o pristanku na spolni odnos preoprezan pristup spolnosti. Iako će razgovor o seksu povećati seksualno zadovoljstvo, a osoba se osjećati poštovanije, neki ljudi ne znaju kako bi prirodno ubacili razgovor o pristanku u odnos. Ako ste navikli na misteriozna iskustva bez puno riječi, ili takva iskustva seksualizirate, sigurno će vam biti teško odjednom postavljati pitanja, slušati i poštovati odgovor. U nastavku su prijedlozi riječi-pristanka koje biste mogli integrirati u svoj svakodnevni govor, naravno, ne nužno u identičnom obliku:

  • Je li ti ovo u redu?
  • Želiš li ovo probati?
  • Mogu li te poljubiti?
  • Paše li ti ovo?
  • Što nikako ne želiš?
  • Je li ti u redu da napravim ovo?
  • Je li ti u redu da večeras radimo ovo, ovo i ovo?

...pričamo o svojim granicama?

Kritike "kulture pristanka" su da u nekim situacijama previše pojednostavljuje pitanje ispravnog i pogrešnog. Kršenje nečije granice je u ovoj kulturi predstavljeno kao najveći problem pa zaboravljamo da je kršenje ponekad dio normalnog ljudskog iskustva. U svakom odnosu se očekuje da će netko nekome u nekom trenutku preći neku granicu. Bogatstvo odnosa je u tome da, ako se i dogodi takvo kršenje, svatko preuzme svoju odgovornost. To jača odnos, a ujedno i uči sve uključene da su sposobni rješavati svoje probleme u odnosu. S jedne strane, osoba koja je doživjela štetu može se zauzeti za sebe i postaviti granicu, a s druge strane, osoba koja je prešla granicu to može prepoznati i preuzeti odgovornost kroz, primjerice, ispriku, ispravljanje trenutne situacije i korekciju budućeg ponašanja. Za to nam služe konflikti – da unutar nekog odnosa razjasne tko smo.

Međutim, granice u seksu su ipak nešto drugačija priča. Preranjiv je to aspekt ljudske prirode da bismo njegove granice prepustili slobodnoj interpretaciji. One zahtijevaju pojačan oprez, ali u smjeru sticanja trajne vještine poštivanja partnera, a ne u smjeru razvoja iracionalne bojazni hoćete li "napraviti nešto pogrešno". Ako ste primijetili da pretjerano brinete, to je vrijedno razgovora s partnerom, a možda i sa stručnjakom. Razgovor s partnerom je dobar savjet za većinu izvora nezadovoljstava seksualnog života.

Idealna solucija je imati trajno razvijene vještine međusobnog prihvaćanja u spolnosti (i izvan nje), te biti osjetljivi na potrebe onog drugog. To znači da vam je intuitivno ugodno raditi one seksualne aktivnosti za koje znate da smijete jer ste prethodno provjerili, odnosno druga osoba vam je sama tako rekla. Ako baš nikako ne želite razgovarati o seksu i u ovom trenutku to ne želite promijeniti, preporučujemo barem da razgovarate o tome što napraviti ako se dogodi nešto što vam ne paše. Iako, uvjeravamo vas, u seksu se uvijek daleko manje stvari podrazumijeva nego što mislimo. Većina stvari za većinu ljudi ipak ostaje - neizgovorena.

Mallory A.B., Stanton A.M., Handy A.B. (2019). Couples' Sexual Communication and Dimensions of Sexual Function: A Meta-Analysis. J Sex Res. 2019,56(7):882-898.
World Health Organisation (2014). Violence Against Women. Switzerland. WHO Press