Projekt Rast(anak) diplomski je projekt Laure Pribanić, studentice produkcije na Akademiji dramske umjetnosti. Riječ je o transmedijskom projektu o različitim vrstama i poimanjima životnih rastanaka koji objedinjuje dokumentarni web serijal, kratkometražni film, podcast intervjue i digitalnu zbirku anonimnih priča o rastancima.
Projekt je prošle godine od HRT-a osvojio usluge kolora slike i postprodukcije zvuka kao nagradu na Akademijinom natjecanju PitchADU, a na internacionalnom TV marketu NEM Zagreb 2022. našao se među TOP 3 najbolja projekta.
Sada je na redu izlazak web dokumentarnog serijala, sastavljenog od 7 epizoda i posvećenog jednom specifičnom životnom rastanku koji je protagonist epizode proživio. Inspiracija za broj 7 i vizualni aspekt projekta je teorija Elisabeth Kübler-Ross o 7 faza tugovanja: šok i nevjerica, poricanje, pregovaranje, krivnja, zaokret prema gore, rekonstrukcija i rad te prihvaćanje i nada.
Pretpremijera dokumentarnog serijala održat će se 9. listopada 2023. u kinu Kinoteka, a premijera 1. epizode serijala 16. listopada na web stranici projekta.
Što je zapravo Projekt Rast(anak)?
Kako smatramo da svaki projekt najbolje može predstaviti njegov tvorac, u nastavku donosimo intervju s autoricom projekta Laurom Pribanić.
Što te je inspiriralo da započneš projekt baš na ovu temu? Je li to bilo neko konkretno iskustvo iz vlastitog života, neka tuđa priča s kojom si se susrela...?
Rekla bih da se s rastancima susrećemo na dnevnoj bazi, a da toga zapravo nismo ni svjesni. Bilo da je u pitanju neki “banalni” rastanak kao što je prekinuti srednjoškolsku ljubavnu vezu, bilo da je riječ o “pravom” rastanku zbog iznenadne smrti bliske osobe… dolazimo do istoga – a to su emocije.
Emocije tuge, boli, bespomoćnosti i povrijeđenosti jer nas je osoba prerano napustila nekome mogu biti iste “jačine” kao za nekoga tko je prekinuo određeni ljubavni odnos. U svojoj blizini sam u vrijeme osmišljavanja projekta imala dvije bliske osobe koje su istovremeno doživjele navedene situacije te me je njihovo iskustvo inspiriralo i potaknulo na brojna razmišljanja. Čija je tuga veća? Koja ima “više” prava patiti? Čiji rastanak je teži?
Kako sam bila podrška objema, znala sam što svaka od njih doživljava. Vrlo brzo sam shvatila da je postavljanje ovakvih pitanja besmisleno. Tuga je tuga.
Vjerujem da je nekima ovakvo razmišljanje isprva možda neobično, no upravo to i je jedan od ciljeva projekta – normalizirati da pojam rastanka za svakog od nas ima različito značenje, različito ga proživljavamo, različito se nosimo s njime jer smo svi različiti i imamo različita iskustva. Neovisno o tome, svaka osoba ima pravo na svoju tugu, bez obzira na to koliko je ona mala ili velika, "banalna" ili "prava".
Zanimljivo je da je projekt transmedijski, tim više što je koncept rastanaka i rasta vrlo slojevit i višedimenzionalan. Pretpostavljamo da se upravo zbog toga nisi mogla odlučiti na jedan medij kroz koji bi ga prikazala. Kako je išao tvoj proces razmišljanja u tom pogledu?
Da, projekt zaista jest slojevit i višedimenzionalan, prvenstveno zato što se bavimo i takvim temama. Nije bilo lako pronaći način kako pristupiti tako nekom, usudila bih se reći, apstraktnom pojmu, posebice kad je u pitanju audiovizualna forma. Kako prikazati nešto čega više nema, od čega si se rastao/la? Popriličan izazov, ne samo za mene nego i za moj tim ljudi, redateljicu Belu Bračko-Milešević i direktora fotografije Luku Jazića, koji su osmislili nešto drugačiji pristup nego što se to u dokumentarizmu očekuje – kako u smislu koncepta i zanimljivih stilizacija koje su drugačije za svaku priču o rastanku, tako i u vizualnom prikazu.
Što sam više razmišljala o tom pojmu, shvatila sam da se iza svake teme odabranog rastanka krije cijeli niz zanimljivih podtema. O nekima se ne govori uopće, neke su i dalje tabu, neke neistražene… Stoga mi se audio format kojim se također koristimo učinio kao odlična “nadogradnja” na prethodno spomenuto. Uz to, istaknula bih da razlog za odabir transmedijskog projekta proizlazi i iz toga što sam ja kao osoba ponekad poprilično neodlučna i toliko toga bih htjela reći, odnosno pokazati, odjednom. Ali, s obzirom na pozitivne kritike koje već sada dobivamo, drago mi je da su neodlučnost i moje “previše” nadvladali strah od “preambiciozne i prekomplicirane ideje za jedan studentski projekt”.
Dakle, kroz različite vrste umjetnosti prikazuješ nešto vrlo životno. Što nam možeš podijeliti o svojoj zainteresiranosti za prikaz psiholoških aspekata kroz umjetnost?
Psihološke teme i psihologija kao profesija zanimali su me i ranije, jedno vrijeme sam čak razmišljala o studiju psihologije. No, drago mi je da sam ipak na ovakav način ostvarila doticaj s tom znanošću. Koliko god se zadnjih godina nekako sve više spominju teme poput rada na sebi, osobnog rasta i razvoja (barem je to moj dojam), čini mi se da su psihoterapija i odlazak na razgovore sa stručnom osobom i dalje stigmatizirani, a pojedinci koji kažu: “Da, i ja idem na psihoterapiju.” smatraju se čudacima ili moraju imati zaista neki gadan problem kad ga ne mogu riješiti na kavi s frendovima ili uz pomoć nekog iz obitelji.
Zapravo mislim da bi odlazak na psihoterapiju mogao konačno postati nešto “normalno” i uobičajeno – kako je normalno otići na trening tijela, tako bi trebalo biti normalno i prakticirati trening emocija. Znam koliko je meni to pomoglo (a pomaže i dalje). Vjerujem da audiovizualnom umjetnošću, točnije web dokumentarnim serijalom od 7 epizoda, ono nešto životno, krhko i ranjivo, primarnoj ciljnoj publici – mladim generacijama od 19 godina naviše – možemo približiti takve “apstraktne” teme, posebice zato što nam je glavna distribucijska platforma cjelokupnog sadržaja projekta naša web stranica, a itekako smo aktivni i na društvenim mrežama, gdje je mlađa populacija i dalje najprisutnija.
Možeš li nam ukratko opisati teme radnje svake epizode dokumentarnog serijala?
U svakoj od spomenutih 7 epizoda serijala donosimo priču jednog protagonista i njegovog najznačajnijeg rastanka koji je doživio. Kako ne bih otkrila previše, reći ću samo da možete očekivati rastanke koji su karakteristični za svaki životni segment jedne osobe – ljubavni, obiteljski, poslovni, stambeni, zdravstveni te onaj s kojim se na nesvjesnoj razini suočavamo konstantno – rastanak od različitih verzija sebe.
Kako si birala protagoniste serijala?
Možda je način odabira protagonista malo neuobičajen za dokumentarističke forme, ali ako se stavimo u kontekst vremena u kojem danas živimo – mislim da je sasvim logičan i, rekla bih, prirodan. Naime, veći dio protagonista pronašli smo i odabrali prateći ih na društvenim mrežama. Zaintrigirali su nas i inspirirali pojedinim dijelovima svojeg života koje dijele s publikom. Nekoliko protagonista pronađeno je kontaktiranjem specifičnih udruga i pretraživanjem članaka vezanih uz temu koja nam je bila zanimljiva, a jedna od protagonistica je i moja prijateljica.
Ukratko, što bi istaknula o podcast intervjuima?
Najznačajnije vrijednosti grow! podcasta su svakako velika količina znanja i mnogobrojnost stručnjaka na jednom mjestu. U 24 intervjua dotaknuli smo se raznovrsnih tema i kroz polusatne razgovore samo “zagrebali” površinu te, vjerujem, zainteresirali slušatelje dovoljno da se odluče detaljnije informirati o tematikama koje su im nove i još neistražene. Ideja je bila da podcasti budu u razgovornom, neformalnom stilu, a da je pristup temama opet objektivan i stručan, što smo, s obzirom na popis sugovornika (psiholozi, psihoterapeuti, sociolozi i dr.) koji su dio projekta, nadam se, i uspjeli.
Jako je zanimljiv interaktivni dio projekta. Koji je cilj digitalne zbirke rastanaka i što bi poručila čitateljima da ih potakneš da anonimno objave svoju priču?
Uz iskustveni dio (serijal) i edukativni dio (podcasti), posljednji (treći) dio projekta okarakterizirala bih kao interaktivni. Digitalna zbirka Neispričani rast(anci) bit će sastavljena od anonimnih priča o životnim rastancima koje će biti ispisane, tj. poslane, od strane naše publike i svih onih koji se osjećaju dovoljno “okej” podijeliti svoju rastanak-priču s drugima.
Vjerujem da je makar malo lakše kada znaš da nisi sam u nečemu, pogotovo kad je u pitanju neko traumatično iskustvo, kad se možeš poistovjetiti s nekim/nečim i suosjećati. Zato će ovaj dio projekta biti pokrenut na našoj web stranici početkom 2024. godine, odnosno nakon što predstavimo svih 7 epizoda serijala. Sigurna sam da će one biti poticaj i inspiracija drugima te pokazatelj da se iza svakog rastanka kad-tad dogodi ono što se krije u korijenu te riječi – rast!
Za rast(anak)
Sve o projektu možete pratiti na njegovoj web stranici te Facebook i Instagram profilu, a pozivamo vas da nam se pridružite i na pretpremijeri dokumentarnog serijala u kinu Kinoteka!
Zainteresirani se mogu javiti na mail projekt.rastanak.adu@gmail.com s naslovom maila "Pretpremijera - Kinoteka, 9.10.2023., 20:00", gdje će dobiti povratnu informaciju o ulaznicama.
