Što rade seksualni terapeuti i koji je njihov opis posla za neke je ljude još uvijek neistražena tema. Seksualnost kao skup osjećaja, ponašanja i vrijednosti vezanih uz seksualnu želju i identitet sastavni je dio života svakog ljudskog bića. Veliki broj ljudi u Hrvatskoj susreće se sa seksualnim smetnjama koje mogu uvelike utjecati na fiziološku, psihološku i društvenu komponentu koju seksualnost uključuje, ali i na cjelokupno zadovoljstvo životom. Iz tog razloga jako je bitno razgovarati o temama poput ove i informirati ljude o tome gdje i na koji način mogu potražiti pomoć ukoliko se problem pojavi. Spremnost na razgovor o seksualnosti može biti ključna za uspostavu zdravog i ugodnog partnerskog odnosa. Zato razgovarajte, dijelite i što je najvažnije – cijenite sebe!

Na ovu temu razgovarali smo s psihologinjom Marinom Nekić koja je, osim raznih drugih postignuća, trenutno u procesu završetka edukacije iz seksualne terapije. Marina nam je rekla više o ciljevima, procesu same terapije i najčešćim problemima s kojima se klijenti javljaju.

Možete li za početak reći nekoliko rečenica o sebi i svom dosadašnjem obrazovanju?

Najteža pitanja su ona koja uključuju da nešto kažem o sebi. Međutim, ako moram, moram :-) Dakle, psihologinja sam već 21 godinu, točnije diplomirala sam 1998. godine tada na Filozofskom fakultetu u Zadru. U međuvremenu sam magistrirala i doktorirala, a prije godinu dana postala izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru. Kako sam oduvijek smatrala da psihologija kao znanstvena disciplina pokriva širok spektar, za mene značajnih i zanimljivih područja ljudskog ponašanja i doživljavanja, tako se nisam zaustavila samo na znanstveno-nastavnom radu. Naime, moj interes za psihoterapijski rad počeo je nakon diplome kada sam imala priliku sudjelovati u radionicama prvog i drugog stupnja kognitivno-bihevioralne terapije, zatim je slijedila edukacija iz geštalt psihoterapije koju sam službeno završila 2009. To se uvijek dogodi kada se krenete educirati nakon formalnog obrazovanja, da želite još i više proširiti svoja znanja i vještine, pa sam tako sudjelovala u radionicama iz sistemskih konstelacija i upisala edukaciju iz seksualne terapije. Sada sam seksualni terapeut pod supervizijom što znači da još imam jedan dio za odraditi prije završetka.

Kako se postaje seksualni terapeut?

Ja ću vam pojasniti kako je to bilo kada sam ja krenula na edukaciju, ali ipak za detaljnije informacije najbolje da se obratite Hrvatskom društvu za seksualnu terapiju, jer oni su društvo koje organizira edukaciju upravo iz seksualne terapije. Dakle, da biste postali seksualni terapeut, trebate prvo imati završenu edukaciju iz nekog terapijskog pravca (npr. KBT, transakcijska analiza, realitetna, geštalt i sl.) jer vam ipak treba poznavanje vještina terapijskog rada, tehnika i razumijevanje psihoterapijskog procesa. Edukacija seksualne terapije je nadogradnja kao vid subspecijalizacije. Edukacija se temelji na biopsihosocijalnom pristupu razumijevanju ljudske seksualnosti, seksualnih smetnji i proučavanja seksualnosti kao važnog aspekta ljudskog ponašanja i doživljavanja. Ako pak nemate završeni neki od prihvaćenih psihoterapijskih pravaca, u tom slučaju možete upisati edukaciju te pri završetku postajete savjetnik za seksualno zdravlje.

Koji su glavni ciljevi seksualne terapije?

Možda je najbolje ciljeve seksualne terapije pojasniti kroz samu definiciju seksualne terapije. ST je niz postupaka koji imaju za cilj uspostaviti/unaprijediti individualno seksualno zdravlje i/ili seksualno zdravu vezu, odnosno ublažiti posljedice poremećaja seksualnog zdravlja i omogućiti lakše nošenje s njima. Ovdje bih htjela naglasiti da seksualno zdravi odnos ima nekoliko značajki koje su važne da se zadovolje kako bi se taj odnos mogao nazvati zdravim. To su: da osobe svjesno i dogovorno pristaju na seksualni odnos, da nema nasilja i iskorištavanja, da je uzajamno zadovoljavajući i iskren te da uključuje uključuje zaštitu od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti. Dakle, ako uzmemo sve u obzir, ciljevi seksualne terapije uključuju:

-        pomoć u prihvaćanju vlastite seksualnosti (razvijanje pozitivnog stava, odbacivanje mitova…),

-        pomoć u ostvarivanju međusobnog povjerenja i emocionalne povezanosti potrebnih za ostvarivanje seksualno zdrave veze,

-        pomoć u ostvarivanju i/ili unaprjeđivanju seksualne komunikacije,

-        pomoć u traženju načina za ublažavanje/rješavanje seksualnog problema i

-        pomoć u prilagodbi situaciji izazvanoj seksualnim problemom.

Kako izgleda jedan terapeutski sat u seksualnoj terapiji?

Jedan sat seksualne terapije je kao i bilo koji sat na nekoj drugoj vrsti psihoterapije. Ovo možda nije nešto što bi ljudi htjeli čuti jer svatko ima neke svoje projekcije o tome kako izgleda seksualna terapija. Ona nije ništa tajanstvenija niti egzotičnija u odnosu na ostale vrste terapija. Na seksualnoj terapiji klijent i terapeut kroz razgovor i domaće zadatke istražuju psihološku stranu klijentove seksualnosti i problema zbog kojeg je došao. Nekada je potrebno možda dovesti i partnera/icu da bi ishodi terapije bili učinkovitiji. Dakle, ne morate brinuti - na seksualnoj terapiji ste obučeni.

Provodi li se seksualna terapija češće u paru ili individualno? O čemu to ovisi?

Seksualna terapija je zapravo na neki način partnerska terapija iako jedan od partnera može imati seksualnu smetnju, ali ta smetnja se događa u partnerskom odnosu. Osim toga ST uključuje i domaće zadatke tako da je važno da se provode u paru i da su oba partnera suglasna s njihovom provedbom. Međutim, seksualna terapija se može provoditi i individualno te može biti jednako uspješna kao i kada dolazi par. Hoće li terapija biti u paru ili individualna najviše ovisi o klijentima. U slučaju da drugi partner ne želi doći, ili klijent nije u vezi, ili ako je drugi partner odsutan na duže vrijeme i sl., tada provodimo individualnu terapiju. Međutim, kada govorimo o paru učinkovitije da su oba partnera na terapijskoj seansi jer nastojimo pomoći paru i pritom posljedično to može dovesti i do produbljivanja odnosa na emocionalnoj razini gdje partneri zajedno rade na nečemu što ih tišti te se u tom procesu međusobno mogu podržavati. S druge strane, dolazak na seksualnu terapiju može potaknuti samootkrivanje partnera i to ne samo stvari vezanih za seksualnost nego i općenito, što opet posredno može imati pozitivne efekte na odnos sam po sebi, ali i na seksualno zadovoljstvo. Naime, seksualno zdravlje uključuje ne samo odsustvo smetnji nego i zadovoljavajući seksualni život. Seksualno zdravlje u cijelosti je povezano s pozitivnim stavovima o seksualnosti i vlastitom tijelu, poznavanjem “tehnologije” užitka, sposobnošću za ostvarivanje odnosa koji uključuje povjerenje, komunikaciju, intimnost, informiranost o rizicima i educiranost o tome kako ih svesti na najmanju moguću mjeru te “seksualno pozitivnom” društvenom okolinom.

Koji su najčešći problemi s kojima se klijenti javljaju?

Najčešći problemi s kojima se klijenti javljaju su erektilna disfunkcija, prijevremena ejakulacija, smanjenje seksualne želje i orgazmički poremećaj. Pritom valja istaknuti da uz postojanje smetnje mora postojati subjektivni osjećaj uznemirenosti da bi to za klijenta postao problem. Primjerice, možda netko po dijagnostičkom kriteriju ima prijevremenu ejakulaciju, ali osoba procjenjuje da je to uopće ne uznemirava, stoga neće ni doći na terapiju. Problem je ako osoba ima seksualni problem koji procjenjuje jako stresnim, a ne potraži pomoć. Često klijenti ne dođu samo sa seksualnim problemom na terapiju nego taj problem otkriju tek tijekom procesa terapije, dok opet jedan dio njih dođe prvenstveno zbog seksualne smetnje tako da je nekada teško razdvojiti psihološki problem od seksualnog. Stoga smatram da bi svatko tko se bavi psihoterapijom trebao imati bar osnovna znanja o seksualnom zdravlju.

Kolika je prevalencija seksualnih problema u Hrvatskoj?

I dalje nemamo neke reprezentativne statističke podatke o prevalenciji seksualnih problema, ali postoje neke studije koje daju naslutiti da je između 40 i 45 % odraslih žena barem jednom u životu imalo neku seksualnu poteškoću, dok kada je riječ o muškarcima raširenost seksualnih smetnji varira u rasponu 10-50%.

Koliko u prosjeku traje cijeli proces terapije?

Seksualna terapija u prosjeku uključuje 8 do 16 seansi, najčešće 12, koje se provode tijekom 3-6 mjeseci. Jedna seansa traje od 60 do 90 minuta i o tome se unaprijed daje informacija. Osim toga, kao i u svakoj terapiji važno je na početku uspostaviti terapijski radni odnos s ciljem da par zna kako vi radite, što može očekivati i kako teče proces terapije. Također nam je važna naknadna evaluacija – tzv. followup, pri čemu kontaktiramo par 3 mjeseca i godinu dana nakon okončanja tretmana.

Što je za Vas kao seksualnog terapeuta najljepši/najstresniji dio Vašeg posla?

Teško pitanje jer je teško razdvojiti najljepše i najstresnije, nekad idu ruku pod ruku. Naime, općenito gledajući psihoterapijski rad je zahtjevan i delikatan, a s druge strane i nagrađujući. Najljepši je dio upravo onaj kada sa svojim znanjem, vještinama i iskustvom pomognete klijentu da si sam pomogne, bilo da prihvati neke stvari u svom životu ili da ga/ju podržite da nešto promijeni i preuzme odgovornost za taj proces. Onda možete pretpostaviti da je najstresniji onaj kada to ne ide tako glatko; iako u tom slučaju imamo rješenje, a to je supervizija. Kroz superviziju onda najstresniji dio postane dobra lekcija iz koje nešto naučite i tako se nadogradite profesionalno.

Dodatni komentari, poruka?

Na Danima seksualnosti 2016. godine sam imala predavanje na temu Gola istina. Što radi seksualni terapeut?, pa ću ponoviti ono što sam tada rekla.  Postoje stručnjaci educirani da svojim znanjem i iskustvom pomognu drugima. Šteta bi bila da pojedinci i parovi pate u tišini svog doma kada postoji alternativa koja im može pomoći da riješe problem ili da ga bar umanje. Briga za sebe uključuje nekada da potražimo stručnu pomoć. Pa onda pitanje za sve, koliko ste si važni da brinete o sebi?