Kada govorimo o postojanju nasilja u društvu, kategorija nasilja nad ženama uvijek zauzima pozamašni postotak i kontinuirano se provlači kao konstanta u društvu, povlačeći za sobom mnogobrojne psihosocijalne probleme žrtava i njima bliskih osoba. Svaki oblik nasilja osobama s obje strane u odnosu predstavlja prijetnju za budući razvoj, stoga je neophodno da upoznamo mehanizme u podlozi tipova neprilagođenih ponašanja koje krovna definicija nasilja nad ženama obuhvaća.
Definicija nasilja nad ženama
Termin „nasilje nad ženama“ obuhvaća brojne tipove nasilja usmjerene prema ženama i djevojkama kroz život. UN-ova Deklaracija uklanjanja nasilja nad ženama definira ga kao „bilo koji čin nasilja zasnovanog na spolnoj/rodnoj osnovi koje rezultira ili može rezultirati fizičkom, spolnom ili psihološkom povredom ili patnjom žene, uključujući i prijetnje takvim djelima, silu ili svojevoljno oduzimanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu.“ Prema ovoj definiciji, nasilje nad ženama u svojoj suštini uključuje nasilne radnje koje za cilj imaju nanošenje štete ženama (ili imaju taj potencijal), s naglaskom na spomenutoj rodnoj osnovi, kojom se naglašava pozicija temeljne nejednakosti među muškarcima i ženama. Primjerice, u odnosu na muškarce, ženski rad je karakteriziran osjetljivom rodnom participacijom na radnom mjestu, žene dobivaju manje plaće, rodno su segregirane, suočene s feminizacijom siromaštva, a istodobno se od njih očekuje ispunjavanje zahtjeva obiteljskog života u punom opsegu. Uz navedeno, stavljene su pred izbor oko svojih reproduktivnih odluka, što muškarci nisu, a to kao rezultat ima značajan učinak na njihove osobne živote i profesionalni aranžman.
Nasilje na rodnoj osnovi definiramo kao „radnje ili prijetnje radnjama počinjenima s namjerom da se žene povrijedi ili natjera na fizičku, seksualnu ili psihološku patnju, a koje su usmjerene prema ženama upravo zato što su žene ili se njih tiču u neproporcionalno većoj mjeri u odnosu na muškarce.“ Obje ove definicije ukazuju na to da spolna/rodna osnova u suštini znači „prema ženama“, što ne podrazumijeva da je rodno uvjetovano nasilje jedino ono počinjeno prema ženama, već da su žene u statistički značajno većem riziku da budu zlostavljane po rodnoj osnovi u odnosu na muškarce, zbog čega je naglasak na potrebi za univerzalnim sustavom zaštite žena specifično usmjeren na njih (a ne na sve ljude), što i obilježavamo ovim danom. Najsličnije ovoj analogiji su „Black lives matter“ pokreti u Americi koji u fokus dovode postojeću neproporcionalnost u nasilju prema rasnoj osnovi usmjerenom na pripadnike afroameričke rase, zbog čega protupokret „All lives matter“ zapravo gubi svoj smisao i ne prepoznaje inicijalnu potrebu za poduzimanjem akcije kojom bi se zaštitile osobe u većem riziku od nasilja, koji nije jednak za sve pripadnike populacije.
Tipologija i priroda nasilja nad ženama
Nasilne radnje – bilo da su izazvane vlastitim činom, interpersonalno ili kolektivno – kategoriziraju se najčešće kao fizičke, seksualne ili psihološke. Različiti oblici nasilja često su u međusobnoj interakciji i stvaraju složeni obrazac ponašanja u kojem psihološko nasilje bude često kombinirano s ostalim tipovima. Upravo psihološko nasilje često prolazi „ispod radara“, zbog čega su žrtve ovakvog nasilja u riziku i od složenijih oblika nasilja, a podrazumijeva radnje poput sprječavanja da osoba provodi vrijeme s obitelji ili prijateljima, bivanje izloženima sramoćenjima i omalovažavanju, ekonomskim restrikcijama, nasilju ili prijetnjama prema voljenim stavkama u životu i drugim oblicima kontrolirajućih ponašanja.
Nasilje nad ženama razlikuje se ovisno o dobnoj skupini žena te varira u učestalosti pojedinog tipa. Djevojčice i adolescentice izložene su nasilju nad djecom te zanemarivanju, najčešće od strane bliskih osoba, što je pojava koju možemo uočiti svugdje u svijetu. U nekim zemljama (Kina, Indija, Pakistan, Južna Koreja i Tajvan, subsaharna Afrika) postoji socijalna preferencija dječaka koja dovodi do zanemarivanja ženske djece kao rezultat uvriježenih kulturalnih tradicija koje favoriziraju dječake. Iz ovog razloga veća je vjerojatnost da po identifikaciji u trudnoći dolazi do selektivnih pobačaja fetusa ženskog spola, da se ženska djeca neprimjereno tretiraju i zanemaruju, kao i do infanticida, odnosno namjernog umorstva ženske djece odmah po rođenju. U tim zemljama omjer žena naspram muškaraca je značajno niži u odnosu na prosjek, što nam ukazuje na kršenje prirodnog poretka u odnosu na raspodjelu udjela po spolu u drugim zemljama. Tu su također i zabrinjavajuće prakse ženskog genitalnog sakaćenja, koje se definira kao djelomično ili potpuno otklanjanje vanjskog dijela genitalija ili nanošenje drugih ozljeda ženskim spolnim organima iz kulturalnih, religioznih ili drugih neterapeutskih razloga, kao i bacanje kiseline kao oblici ekstremnih činova nasilja usmjerenih selektivno na žene, iz kojeg god temeljnog razloga. Uz sve navedeno, intimno partnersko nasilje jedno je od najčešćih oblika nasilja nad ženama generalno, bilo da je riječ o trenutnim ili bivšim partnerima, koje je nama kulturalno najbliže i najpoznatije od svih spomenutih tipova.
Nasilje nad ženama u Hrvatskoj
Prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, od 2003. godine, kada je donesen Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, svake je godine prijavljeno između 11.500 i 17.500 počinitelja, a u 70-80% slučajeva žrtve su žene. Godišnje smrtno strada 22 do 45 žena, najčešće od strane sadašnjih ili bivših partnera, a ovaj broj je, nažalost, u porastu unatoč manjem broju podnesenih prijava. Ovoj statistici pandemijski uvjeti su pogodovali na negativan način, zbog čega je još važnije podržati žene da istupe iz razornih odnosa i zatraže pomoć iz nekog od izvora koji su im na raspolaganju (primjerice Sigurno mjesto). Žrtvama nasilja možemo pomoći različitim načinima i potaknuti pozitivnu promjenu u društvu, primarno otvorenom komunikacijom i destigmatizacijom koje će podržati osobe da istupe i zaštite sebe i druge osobe u riziku od potencijalnog nasilja, kao i da integriraju vlastito proživljeno iskustvo nasilja u svoj identitet, koji je daleko veći i značajniji od samog nasilja nametnutog osobi. Ovim putem podsjećamo i na naš raniji članak usmjeren na destigmatizaciju osoba koje prijavljuju doživljeno iskustvo seksualnog zlostavljanja u odmaklom periodu vremena od samog čina, čime se ne umanjuje značaj traume koju su proživjeli, kao ni vjerodostojnost istog.
Za sve žene koje doživljavaju ili su doživjele neki od oblika nasilja postoji opcija prijave nasilja putem ranije spomenute stranice Sigurno mjesto, kao i Ženska pomoć sada SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja sa SOS linijom koja je dostupna 0-24h, savjetovalištem koje nudi psihološku, pravnu i savjetodavnu pomoć, kao i prihvatnim centrom za smještaj na tajnoj adresi.
Dodatne informacije o statistici nasilja nad ženama te kontakte možete pronaći i na stranicama Udruge za podršku žrtvama i svjedocima te na stranicama udruge B.A.B.E.
Postoji više kanala pomoći kojima se može pristupiti svakoj osobi, zbog čega zagovaramo i potičemo osobe u potrebi da se obrate za pomoć kada se budu osjećale spremnima, a mi ćemo i dalje nastojati omogućiti da zajednica učini sve u svojoj moći da se svaka osoba u tom procesu osjeća maksimalno sigurno i zaštićeno.
Izvori:
Galić, B. (2011). Žene i rad u suvremenom društvu–značaj “orodnjenog” rada. Sociologija i prostor: časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja, 49(1 (189)), 25-48.Garcia-Moreno, C., Heise, L., Jansen, H. A., Ellsberg, M. i Watts, C. (2005). Violence against women. Science, 310(5752), 1282-1283.
Krug, E. G., Mercy, J. A., Dahlberg, L. L. i Zwi, A. B. (2002). The world report on violence and health. The lancet, 360(9339), 1083-1088.
Richters, J. A. (1994). Women, culture and violence: A development, health and human rights issue. Women and Autonomy Centre (VENA), Leiden University.
