Je li posteurovizijska depresija stvarna?

Posteurovizijska depresija (engl. post Eurovision depression; PED) pojam je koji fanovi Eurovizije (engl. Eurovision song contest) često koriste kako bi opisali svoje sniženo raspoloženje po završetku ove manifestacije, odnosno, kada se povezane vijesti prorijede i prestanu, a komentari i rasprave o (ne)pravedno odnesenoj pobjedi zamru.

Pojedinci navode da se osjećaju praznije i tužnije i do nekoliko tjedana proteklih od finala Eurovizije, s čim se obično nose gledanjem sadržaja povezanih s Eurovizijom (npr. natjecanja prethodnih godina) ili usmjeravanjem na nadolazeće značajne događaje, bilo da se radi o onim osobnim (npr. rođendan) ili kolektivnim (npr. blagdan/praznik ili neki drugi medijski pokriven događaj).

Međutim, je li posteurovizijska depresija stvaran fenomen? U nastavku objašnjavamo odgovor, a on ukratko glasi...

Ni da ni ne

Za određene pojedince kojima Eurovizija predstavlja značajan događaj, takozvana posteurovizijska depresija itekako je stvarna. Međutim, upravo su subjektivna značajnost određenog događaja i (pre)okupacija njime, u vremenu koje mu prethodi i/ili tijekom samog događaja, uzrok osjećaju praznine nakon njegova prolaska.

Drugim riječima, ono što pojedinci nazivaju posteurovizijskom depresijom zapravo je fenomen koji se može generalizirati na sve subjektivno značajne događaje, a najsveobuhvatniji naziv za to jest post-event depression (PED), koji bismo najjednostavnije mogli prevesti kao postdogađajna depresija. Ovaj koncept definiran je kao emocionalna praznina koju osjećamo nakon događaja koji smo dugo planirali i/ili mu se radovali, a često se specifično navodi u kontekstu praznika i blagdana (post-vacation blues) te nakon izvedbe kojoj je prethodila duga i intenzivna priprema (npr. kod sportaša nakon velikog natjecanja) i značajnog postignuća – primjerice, završetka studija (u kojem slučaju često ide ruku pod ruku s fenomenom krize četvrtine života).

Treba istaknuti da PED nije službeno psihički poremećaj te ga nipošto ne bi trebalo izjednačavati s pojmom depresije, odnosno velikim depresivnim poremećajem, perzistentnim depresivnim poremećajem i ostalim depresivnim poremećajima. U ovom se slučaju riječ "depresija" koristi isključivo za opis sniženog raspoloženja i osjećaja praznine.

Taj osjećaj praznine, često praćen mišlju: "A što sad?", javlja se zbog privremenog gubitka osjećaja smisla nakon relativno dugotrajne i intenzivne usmjerenosti na određenu aktivnost, događaj ili postignuće, zbog čega možemo imati dojam da se ne osjećamo sretno što god radili te da nikad nismo zadovoljni postignutim.

Što sad smisao ima s tim?

"Boriti se je mnogo ljepše nego pobijediti, putovati je mnogo ljepše nego stići: kada stigneš ili pobijediš, imaš veliku prazninu. A, za prevladavanje te praznine trebaš se iznova otisnuti na put, stvoriti si nove ciljeve."
– Oriana Fallaci

U navedenom citatu talijanske novinarke i spisateljice Oriane Fallaci slikovito je sažeto rješenje za prevladavanje osjećaja praznine, tuge i razočaranja nakon značajnih događaja i postignuća – usmjeravanje na nove ciljeve i aktivnosti. Ono što psiholozi mogu dodati jest da, iako je važno imati ciljeve, osjećaj smisla primarno proizlazi iz življenja u skladu s vlastitim vrijednostima.

Psihoterapeut i ACT trener Russ Harris tako navodi da je destinacija na koju se uputimo cilj (npr. pronalazak posla), dok naše vrijednosti (npr. kreativnost) opisuju kakav putnik želimo biti. Dakle, ciljevi su važni za usmjeravanje aktivnosti i praćenje efikasnosti – međutim, njihovo ostvarenje donosi relativno kratkotrajnu sreću, zbog čega se ne bismo trebali usmjeravati isključivo na postizanje ciljeva. S druge strane, djelovanje u skladu s vlastitim vrijednostima nešto je što možemo raditi kontinuirano, dugoročno i svakodnevno.

Ako ovaj članak nije utažio vašu znatiželju u vezi sa subjektivnim osjećajem smisla i sreće ili, pak, nakon njegova čitanja osjećate prazninu, preporučujemo članke o potrazi za srećom, sposobnosti za samoću i životnim čežnjama.

Izvori: