U današnjem digitalnom dobu, društvene mreže postale su velik dio naših života, nudeći zabavu, povezanost s drugim ljudima i mnoštvo informacija. Društveni mediji drastično su promijenili način na koji komuniciramo, učimo, dijelimo i družimo se sa svijetom— također mijenjaju i način na koji naš mozak funkcionira. Istraživanja pokazuju da redovito korištenje društvenih mreža mijenja strukturu, funkciju i kognitivni razvoj našeg mozga u nekoliko ključnih područja: kapacitetu pažnje, pamćenju i procesiranju informacija te socijalnoj kogniciji.
Dopaminska zamka – zašto ne možemo prestati skrolati?
Društvene mreže aktiviraju sustav nagrade u mozgu, uključujući područja povezana s motivacijom i učenjem. Svaki put kad dobijemo notifikaciju, lajk ili komentar, naš mozak to percipira kao potkrepljenje, odnosno nagradu koja nas motivira da nastavimo skrolati. Istraživači u Kini su utvrdili da TikTok personalizirani videi aktiviraju ventralno tegmentalno područje – dio sustava za nagrade u mozgu, vjerojatno zbog toga što pogađaju naše specifične interese (Su i sur., 2021). U ovom dijelu mozga ispušta se dopamin – neurotransmiter često zvan kemikalijom sreće. Točnije je da dopamin potiče ponavljanje ponašanja koja su prethodno dovela do nagrade, povećavajući vjerojatnost da ćemo ih ponovno učiniti.
Skinnerova teorija operantnog uvjetovanja nudi objašnjenje zašto nas društvene mreže drže prikovanima za ekran: nagrade koje dobivamo su nepredvidive. Baš kao u kockanju, ne znamo hoće li sljedeći reel ili tiktok biti zanimljiv, što nas motivira da nastavimo tražiti „još“.
Kako društvene mreže postaju navika
Konstantno potkrepljenje (nagrade) koje dobivamo od društvenih mreža čine začarani krug kompulzivnog provjeravanja mreža i skrolanja. Eyal (2014) u svojoj knjizi Hooked: How to build habit-forming products predstavlja Hook model, koji mnoge tvrtke koriste za razvoj aplikacija kako bi nas zadržali na njihovim platformama. Hook model opisuje proces u nekoliko faza koji započinje okidačem radnje, koja proizvodi nagradu i na kraju stvara ulaganje. Autor kaže da su upravo okidači osnova navike te da oni mogu biti unutarnji (npr. misli i emocije poput dosade ili usamljenosti) i vanjski (npr. notifikacija da je stigla poruka). Nagrade koje dobivamo na društvenim mrežama tjeraju nas da se duže zadržavamo na nekoj platformi i ulažemo vrijednosti u obliku sadržaja, podataka i vremena. Što smo više uložili na nekoj platformi, to povećava vjerojatnost da ćemo se vratiti na tu platformu i tako se začarani krug nastavlja.
Primjeri elemenata dizajna popularnih društvenih mreža koji iskorištavaju spomenute principe i drže nas prikovanima za ekran su:
- Beskrajni feed (endless feed) – mogućnost da skrolamo bez prestanka
- Povuci za osvježavanje mehanizam (pull to refresh) – oponaša radnju automata i stvara iščekivanje novog sadržaja
- Notifikacije – obavijesti koje nas stalno podsjećaju da se vratimo na aplikaciju
- Lajkovi – pružaju instantnu socijalnu validaciju
- Personalizirani algoritam – prezentirani sadržaj je precizno prilagođen našim interesima na temelju prijašnje aktivnosti
Promjene u pažnji i kognitivno opterećenje
U zadnje vrijeme često se priča o utjecaju društvenih mreža na smanjenje kapaciteta pažnje ljudi. Korisnici se nerijetko žale kako se više ne mogu koncentrirati na neki duži video ili čitanje knjige. Zašto sve više ljudi primjećuje ove probleme?
Što nam govore istraživanja?
Obrada višestrukih i kontinuiranih dolaznih tokova informacija koje su prisutni na društvenim mrežama svakako je izazov za naš mozak. Istraživanje Ophir i suradnika (2009) pokazuje da prekomjerno multitaskanje na društvenim mrežama smanjuje našu sposobnost kontroliranja pažnje i obrade informacija. Multitaskanje na društvenim mrežama bi bilo, primjerice, odgovaranje na poruke dok gledate neki video. Jednostavnim riječima, neprestano prebacivanje pažnje na društvenim mrežama smanjuje fokus, vjerojatno zbog toga što otežava ignoriranje distrakcija.
Poznato nam je da ljudi imaju ograničenu sposobnost procesiranja informacija. U svijetu društvenih mreža, korisnici se često susreću s preplavljujućom količinom informacija koja rezultira kognitivnim preopterećenjem. To je situacija u kojoj količina informacija koju pojedinac prima jednostavno premašuje njegov kapacitet za obradu. Istraživanje Qin i suradnika (2024) ilustrira kako čimbenici poput preopterećenosti informacijama i kompulzivnog korištenja društvenih medija dovode do kognitivne iscrpljenosti i umora od aktivnosti na društveni mrežama (social media fatigue).
Promjene u pamćenju
Koliko puta vam se dogodilo da ste tijekom nekog koncerta ili događaja stalno snimali i fotografirali, potom to okačili na Instagram da biste naposljetku zaboravili detalje događaja, s kim ste sve bili i što ste vidjeli? Dok milijuni ljudi koriste društvene mreže kako bi sačuvali i dijelili svoja iskustva i uspomene, nova istraživanja poput onog od Firtha i suradnika (2019) pokazuju da korištenje društvenih mreža za dokumentiranje iskustva zapravo može umanjiti sjećanje tih trenutaka. To se događa vjerojatno zato što se korištenjem društvenih mreža previše oslanjamo na vanjske izvore (kao što su fotografije) umjesto na vlastito pamćenje. Također, u eksperimentalnom istraživanju Nelsona i Millera (2020), utvrđeno je da korištenje društvenih mreža negativno utječe na kratkotrajno pamćenje tinejdžera.
Društveni mozak online – kako lajkovi i komentari djeluju na naše emocije?
Iz socijalne psihologije i Festingerove teorije socijalne usporedbe, poznato nam je da ljudi često procjenjuju vlastitu vrijednost uspoređujući se s drugim ljudima. Dok smo se prije svijeta društvenih mreža uspoređivali s užim krugom ljudi oko sebe i mještanima naših zajednica, danas se uspoređujemo s milijunima ljudi online. Taj prikaz često uključuje idealizirane živote i slike uređene tako da skrivaju sve „nesavršenosti“. Društvene mreže olakšavaju izloženost ovim drastično uzlaznim društvenim usporedbama (s pojedincima "boljima od nas" u nekoj domeni), koje bi se rijetko susrele u svakodnevnom životu. Zbog toga mogu proizvesti nerealna očekivanja – što može dovesti do loše slike o tijelu i negativnog samopoimanja. Osim toga, društvene mreže poput Instagrama i TikToka mogu pojačati osjećaj da se svi zabavljaju više od nas, vode zanimljivije živote i uživaju više – stvarajući strah od propuštanja (FOMO).
Jesu li lajkovi pokazatelji naše vrijednosti?
Još jedan aspekt društvenih mreža koji mijenja socijalnu dinamiku naših života je to što pružaju direktno mjerljive pokazatelje „socijalne uspješnosti“ putem količine lajkova, prijatelja i pratitelja koje imamo. Adolescenti i mladi ljudi su posebno osjetljivi na ovaj oblik validacije, budući da je to razdoblje u kojem su društveni odnosi i prihvaćanje iznimno bitni. Sherman i suradnici (2018) su istražili neuralne odgovore dobivanja lajkova na vlastite slike te davanja lajkova (tj. pozitivne socijalne informacije) drugima. Njihovi nalazi sugeriraju da socijalne pozitivne povratne informacije koje dobivamo, ali i dajemo, aktiviraju iste neuralne puteve kao i drugi nagrađujući podražaji –poput ukusne hrane ili seksa. Osim toga, njihova ranija studija iz 2016. ističe jedinstven način na koji se vršnjački utjecaj pojavljuje na društvenim mrežama: kroz mjerljivu društvenu podršku. Pokazalo se da je vjerojatnije da će adolescenti lajkati fotografiju, čak i onu koja pokazuje rizična ponašanja (npr. pušenje marihuane), ako je ta fotografija dobila više lajkova od vršnjaka.
Što učiniti kad primijetimo da smo previše na društvenim mrežama?
Prvi i najočitiji savjet jest smanjiti vrijeme koje provodimo na društvenim mrežama. Istraživanje Hunt i suradnika (2018) pokazalo je da smanjenje vremena provedenog na društvenim mrežama na maksimalno 30 minuta dnevno doprinosi smanjenju anksioznosti, depresije i FOMO-a. No, istraživanje je također pokazalo da povećanje svjesnosti i mindful korištenja mreža može imati povoljan učinak na raspoloženje i fokus. Ako vam se 30 minuta dnevno čini kao nerealističan cilj, imajte na umu da smanjenje korištenja društvenih mreža u mjeri koja vam je realistična svejedno može imati pozitivne učinke. No, kako to učiniti? Kako se oduprijeti raljama personaliziranih algoritama i konstantne validacije? Nekoliko praktičnih savjeta uključuje:
- Stavite limit na društvenim mrežama (primjerice maksimalno 45 min dnevno)
- Isključite notifikacije
- Odredite vrijeme u danu kad želite biti na društvenim mrežama i držite se tog okvira
- Probajte ukloniti aplikacije društvenih mreža s mobitela (barem na neko vrijeme)
- Uvedite „zone“ bez društvenih medija – poput spavaće sobe, kad ste na kavi s prijateljima, na predavanjima i slično
Društvene mreže oblikuju naše ponašanje, pažnju i društvene odnose – ali nisu nužno neprijatelj. Ključ nije u potpunom odricanju, već u svjesnom korištenju. Kad im pristupamo s namjerom, one mogu biti izvor znanja, kreativne inspiracije i društvene povezanosti. Prvi korak je postavljanje jasnih granica – od ograničavanja vremena provedenog na mrežama do filtriranja sadržaja kojeg konzumiramo. Na kraju dana, društvene mreže su poput alata – njihova korist ili šteta ovise o tome kako se njima koristimo. Hoće li one služiti nama ili mi njima?
Izvori:
Eyal, N. (2014). Hooked: How to build habit-forming products. Penguin Uk.Firth, J., Torous, J., Stubbs, B., Firth, J. A., Steiner, G. Z., Smith, L., ... i Sarris, J. (2019). The “online brain”: how the Internet may be changing our cognition. World Psychiatry, 18(2), 119-129.
Hunt, M. G., Marx, R., Lipson, C. i Young, J. (2018). No more FOMO: Limiting social media decreases loneliness and depression. Journal of Social and Clinical Psychology, 37(10), 751-768.
Moisala, M., Salmela, V., Hietajärvi, L., Salo, E., Carlson, S., Salonen, O., ... i Alho, K. (2016). Media multitasking is associated with distractibility and increased prefrontal activity in adolescents and young adults. NeuroImage, 134, 113-121.
Montag, C., Yang, H. i Elhai, J. D. (2021). On the psychology of TikTok use: A first glimpse from empirical findings. Frontiers in Public Health, 9, 641673.
Nelson, K. i Miller, P. (2020). The impact of social media on the short-term memory of teenagers. Scientia, 28-34. Ophir, E., Nass, C. i Wagner, A. D. (2009). Cognitive control in media multitaskers. Proceedings of the National Academy of Sciences, 106(37), 15583-15587.
Qin, C., Li, Y., Wang, T., Zhao, J., Tong, L., Yang, J. i Liu, Y. (2024). Too much social media? Unveiling the effects of determinants in social media fatigue. Frontiers in Psychology, 15, 1277846.
Sherman, L. E., Hernandez, L. M., Greenfield, P. M. i Dapretto, M. (2018). What the brain ‘Likes’: neural correlates of providing feedback on social media. Social cognitive and affective neuroscience, 13(7), 699-707.
Sherman, L. E., Payton, A. A., Hernandez, L. M., Greenfield, P. M. i Dapretto, M. (2016). The power of the like in adolescence: Effects of peer influence on neural and behavioral responses to social media. Psychological Science, 27(7), 1027-1035.
Su, C., Zhou, H., Gong, L., Teng, B., Geng, F. i Hu, Y. (2021). Viewing personalized video clips recommended by TikTok activates default mode network and ventral tegmental area. NeuroImage, 237, 118136.
Sweller, J. (2023). The development of cognitive load theory: Replication crises and incorporation of other theories can lead to theory expansion. Educational Psychology Review, 35(4), 95.
Tamir, D. I., Templeton, E. M., Ward, A. F. i Zaki, J. (2018). Media usage diminishes memory for experiences. Journal of Experimental Social Psychology, 76, 161-168.
