Iako je prisutan već neko vrijeme, neuro/biofeedback je i dalje nepoznanica javnosti. Prije svega, bitno je naglasiti da sve počinje od psihofiziologije. Psihofiziologija je područje biološke psihologije koje istražuje odnose fizioloških i psiholoških procesa unutar tijela, odnosno povezanost tijela i uma. Upravo zato je cilj primijenjenih tehnika psihofiziologije povećati svjesnost tog odnosa. Jedna od spomenutih važnih tehnika je biofeedback. Biofeedback radi na principu da precizni mjerni instrumenti mjere određene fiziološke aktivnosti poput krvnog tlaka, mišićne aktivnosti, disanja, moždanih valova i slično i korisniku instrumenta daju točnu povratnu informaciju. Dakle, možemo reći da je svaka povratna informacija o stanju u našem organizmu biološka povratna informacija - odnosno biofeedback. Na temelju tih povratnih informacija koje dobijemo možemo donositi odluke o svojim budućim ponašanjima kako bi promijenili neke od fizioloških mjera u korist našeg zdravlja (npr. malo manje posoliti ručak ukoliko tlakomjer pokazuje visoke brojke i slično).

Sada kada znamo kako biofeedback funkcionira, možemo si postaviti pitanje: "Kakve to veze ima s terapijom i treningom mozga?" Biofeedback terapeuti koriste ovaj princip kako bi klijentima preciznim povratnim informacijama o fiziološkim reakcijama njihova organizma objasnili kako opažati, kontrolirati i mijenjati slične fiziološke reakcije. Kontroliranjem i mijenjanjem fizioloških reakcija (provodljivosti kože, pulsa, ritma disanja, moždanih valova) indirektno mijenjamo i naše psihičko funkcioniranje (stanje budnosti/relaksacije, koncentraciju, fokus, reakciju na stresore i slično). Promjene reakcija događaju se na principu operantnog uvjetovanja - svaka pozitivna promjena nagrađuje se, a nagrada povećava vjerojatnost ponovnog pojavljivanja ponašanja i vodi do trajne promjene. Nagrade u tretmanu dobivaju se kroz igranje računalnih igara tako da klijent svojim 'umom', odnosno kontrolom svojih fizioloških reakcija pokreće igru ili skuplja dodatne bodove u njoj.

Zanimljivo je koliko osoba ima velik stupanj kontrole nad svojim tijelom, a da toga nije ni svjesna. Osobe koje imaju povišen krvni tlak mogu ga svojevoljno sniziti gledajući u skalu koja pokazuje mjeru krvnog tlaka. Opuštanjem tijela i sniženjem krvnog tlaka ispod zadane granice osoba dobiva potkrepljenje u vidu pozitivnog pomaka ili skupljanja bodova u računalnoj igri. Klijent tako uči trajno promijeniti loše obrasce, uči mozak da funkcionira bolje te time uklanja neželjene simptome. Promjenu u fiziološkoj reakciji postiže sam klijent i jednom naučena takva vrsta kontrole ostaje trajno usvojena. Neurofeedback je terapijska metoda koja funkcionira na istom principu kao biofeedback, ali prati električne aktivnosti mozga (EEG-a) i daje o njima povratne informacije. Na primjer ADHD poremećaj povezan je sa specifičnim obrascima moždane aktivnosti koje klijent uči kontrolirati i mijenjati. Neki od poremećaja kod kojih je istraživanjima pokazana najveća učinkovitost tretmana neurofeedbacka u liječenju su: anksiozni poremećaji, poremećaji pažnje, poremećaji spavanja, glavobolje, povišeni krvni tlak te inkontinencija kod žena i kod muškaraca.

O ovoj temi razgovarali smo s psihologinjom Anom Vodanović Kosić koja je prije 10-ak godina među prvima u Hrvatskoj počela primjenjivati metodu neurofeedbacka  u terapijskom radu s djecom i odraslima. Ana je podijelila s nama korisne informacije o edukaciji, valjanosti ove metode te svojim iskustvima iz prakse.

Kako se i gdje u Hrvatskoj educira za rad neurofeedback metodom? Mora li osoba imati završen studij psihologije da bi se bavila ovom metodom?
U Hrvatskoj bio/neurofeedback edukaciju zajednički organiziraju tvrtke Mens sana i Pamel. Osnovna edukacija traje 2-5 dana, održava se 3-4 puta godišnje te se iza toga preporuča rad uz superviziju. Edukacija je namijenjena psiholozima, defektolozima, liječnicima, medicinskim sestrama, fizioterapeutima, radnim terapeutima te ostalim stručnjacima zainteresiranima za primjenu biofeedback metode (a koji su u okviru svoje struke osposobljeni za rad s klijentima/pacijentima).


Gdje se neurofeedback može primjenjivati (trenutno u Hrvatskoj?) i što nam je za to potrebno?
Kod nas se unazad nekoliko godina dosta proširila primjena bio/neurofeedbacka te je trenutno osim u privatnim psihološkim i zdravstvenim ustanovama dostupna i preko zdravstvenog osiguranja ("na uputnicu") u nekim bolnicama i poliklinikama. Također, postoje i udruge koje provode neurofeedback tretmane za svoje korisnike. Ono što je potrebno jest bio/neurofeedback sustav, educirani terapeut te adekvatan prostor.


Gdje ste u praksi vidjeli najveće prednosti neurofeedbacka i poklapa li se to s istraživanjima?  
Neurofeedback je jedna od najučinkovitih metoda poboljšanja pažnje, što pokazuju i istraživanja. U našoj praksi najviše pozitivnih promjena postigli smo upravo kod djece s poteškoćama u pažnji i hiperaktivne djece. Također smo imali puno dobrih rezultata u primjeni ove metode kod osoba s poteškoćama spavanja i osobama koje pate od depresije.


Kakvu budućnost ove metode predviđate na ovim prostorima?  
Prije 15 godina, kada smo počeli s primjenom ove metode u Hrvatskoj, niti šira niti stručna javnost zapravo nije bila informirana o čemu se radi te kada i kako se primjenjuje ova metoda. No dobri rezultati su govorili u prilog metodi te smo ih vrlo brzo mogli podijeliti na raznim stručnim skupovima što je pobudilo interes. Tako smo 2009. počeli s edukacijama i može se reći da je danas ta metoda zaista dobro zastupljena i vrlo je čest izbor u tretmanu djece s ADHD-om, ali i ostalim razvojnim poremećajima. Vjerujem da će se u budućnosti povećati dostupnost ove metode jer trenutno su dosta velike liste čekanja u zdravstvenim ustanovama.


Kako se testira valjanost ove metode?  
Utvrđivanje učinkovitosti ove metode uglavnom je usmjereno  na kontrolne studije:
- eksperimentalna skupina dobiva neurofeedback trening
- kontrolna skupina dobiva medikamente, grupnu psihoterapiju ili grupni program vježbanja vještina ili su na listi čekanja za neurofeedback

Efekti koji se promatraju i mjere: različite skale procjene simptoma, neuropsihološka testiranja, analiza promjena u kvantitativnom EEG-u prije, nakon istraživanja i follow-up nakon tri i više mjeseci.
U novije vrijeme mjerenje efekata NFB-a pomoću fMRI i MRI pokazalo je značajne promjene u aktivaciji područja mozga koje je trenirano u odnosu na kontrolnu skupinu koja nije dobivala takav tretman (Beauregard i Lévesque, 2006).
Vrlo je značajan rad grupe autora u kojem je dokazano da NFB može dovesti do mikrostrukturalnih promjena u bijeloj i sivoj tvari mozga (Ghaziri i sur., 2013).

Možete li nam reći neka svoja najbolja ili najteža iskustva u radu s neurofeedback metodom?  
Svakako je najljepše kad vam nakon desetak tretmana klijent uđe ozarena lica jer se npr. napokon pošteno naspavao ili kad uleti klinac presretan zbog petice i pohvale učitelja jer ga već tjedan dana niti jednom nije opomenuo za vrijeme nastave. Najteže mi pada kada moram reći klijentu da neurofeedback nije metoda izbora za njegov problem, a on je sve nade polagao baš u to. Srećom, ovih lijepih iskustava je puno više.

Izvori:

Beauregard, M. i Lévesque, J. (2006). Functional magnetic resonance imaging investigation of the effects of neurofeedback training on the neural bases of selective attention and response inhibition in children with attention-deficit/hyperactivity disorder. Applied psychophysiology and biofeedback, 31(1), 3-20.

Ghaziri, J., Tucholka, A., Larue, V., Blanchette-Sylvestre, M., Reyburn, G., Gilbert, G., ... i Beauregard, M. (2013). Neurofeedback training induces changes in white and gray matter. Clinical EEG and Neuroscience, 44(4), 265-272.

Materijali s radionice: Uvod u biofeedback i neurofeedback metodu – teorija i praksa. Hrvatska udruga za biofeedback i primjenjenu psihofiziologiju (HUBIPP) i MENS SANA d.o.o

mensana.hr