Kako nam boravak u prirodi može pomoći?

U današnjem užurbanom svijetu koji nas svakodnevno preplavljuje raznim obvezama i zahtjevima, može se činiti teško naći vremena za neke od osnovnih oblika samozbrinjavanja, kao što su kvalitetna rutina spavanja, zdrava prehrana ili osobni hobiji. Posebice za osobe koje žive i rade u urbanim područjima, izdvajanje vremena u danu kako bi se posjetile zelene površine čini se nemogućim. Stoga, razumljivo je da je za mnoge ljude redovno provođenje vremena i bavljenje aktivnostima u prirodi palo na niže rangove prioriteta.

Izlaganje prirodi nesumnjivo pozitivno djeluje na naše tjelesno zdravlje na mnoge načine. Prvenstveno, udisanjem svježeg zraka možemo povećati razine kisika u mozgu, a time povećati i produkciju neurotransmitera poput serotonina. Uz to, ako naše izlaganje uparimo sa sunčanim danom, možemo popraviti i svoje razine vitamina D koji je ključan za mnoge funkcije u organizmu. Izlaganje prirodi je, također, dovedeno u vezu sa smanjenim rizikom od srčanih oboljenja, pogotovo ako je upareno s tjelovježbom.

Ako ste pročitali naš članak o biopsihosocijalnom modelu zdravlja, znate da naše zdravlje nije u potpunosti određeno tjelesnim čimbenicima, već i onim psihičkim te društvenim. Ovim člankom ćemo obuhvatiti neka zanimljiva istraživanja i spoznaje koje povezuju izloženost prirodi s nekim psihičkim benefitima koje možemo uživati zbog prirode. Ovo područje psihologije zove se ekološka psihologija (engl. environmental psychology), a mnoga njezina istraživanja fokusirana su na djelovanje okoliša i vanjskog svijeta na našu dobrobit.

Što kažu teorije?

Za početak, prirodi se možemo izložiti na više načina, a svaki od njih ima svoje jedinstvene dobrobiti različitih intenziteta. Načini na koji se možemo izložiti su namjerno, slučajno (kao „nusprodukt“ neke druge aktivnosti) ili indirektno (bez direktne fizičke izloženosti prirodi, kao što je virtualna stvarnost). Važno je napomenuti da su u ovom slučaju pozitivni efekti smanjeni u odnosu na stvarni prirodni okoliš.

U postavljanju teorija o pozitivnom utjecaju prirode, važno je istaknuti da je njezino djelovanje ostvareno i pomoću nekoliko medijatora. Medijatori su varijable kroz koje jedan čimbenik utječe na drugi. U ovom kontekstu, medijator je varijabla koja posreduje između izloženosti prirodi i dobrobiti. Neki od najistraženijih medijatora kojima ostvarujemo dobrobit izloženošću prirodi su oporavak od stresa, pospješivanje društvenog kontakta, optimiziranje razvoja kod djece te ostvarivanje prilika za osobni razvoj i osjećaj svrhovitosti. Kao što možemo primijetiti, već se i sami medijatori mogu smatrati pozitivnim ishodima prirode.

U istraživanjima i znanstvenim člancima o djelovanju prirode na čovjeka istaknuta je hipoteza o biofiliji (engl. biophilia hypothesis), prema kojoj čovjek ima urođenu želju i potrebu integrirati se s prirodom te s njom osjećati povezanost. Prema ovoj hipotezi, čovjek svojim izlaganjem prirodi zadovoljava navedenu urođenu potrebu te na taj način može ostvariti psihološke benefite.

Još jedna od hipoteza o zanimljivom mehanizmu djelovanja izloženosti prirodi jest i to da ona pruža pojedincu mogućnost povezivanja sa svijetom oko sebe te time može ublažiti čak i negativne efekte socijalne izolacije. To se potvrđuje podacima u kojima osobe koje pokazuju snižene razine socijalne integracije nemaju sniženu razinu dobrobiti ako imaju više razine izloženosti prirodi.

Postoji i tzv. teorija obnove pažnje (engl. attention restoration theory) koja nalaže da se naša pažnja može obnoviti ili „osvježiti“, a naš mentalni umor može umanjiti, izlaganjem prirodi. Dok su se prije istraživali periodi od nekoliko minuta pa do nekoliko sati, danas znamo da i mnogo kraći intervali izlaganja imaju pozitivne učinke.

Lee i suradnici (2015) su istraživali upravo efikasnost kratkih izlaganja prirodi i njihove pozitivne efekte na kognitivno funkcioniranje. Regrutirali su uzorak od 150 studenata psihologije na kojima su primijenili zadatke održavanja pažnje. Unutar vremena rješavanja tih zadataka, istraživači su uvrstili tzv. „mikropauze“ sudionicima u trajanju od 40 sekundi, pri čemu je jedna grupa promatrala sliku betoniranog krova zgrade, dok je druga grupa promatrala isti krov u „zelenoj varijanti“ – ispunjen zelenom travom i cvijećem. Eksperiment je pokazao kako su osobe izložene prirodnijem okolišu bolje održale pažnju u zadacima i imale manji ukupni broj grešaka u zadatku te sugeriraju kako ovakav tip pauze aktivira kortikalne regije u mozgu ključne za kognitivne procese poput održavanja pažnje.

Važno je naglasiti da ovi kognitivni benefiti izloženosti prirodi nisu samo zamijećeni u jednostavnim kognitivnim funkcijama poput pažnje, već su se potvrdili i u složenijim kognitivnim procesima kao što su poboljšana radna memorija, kognitivna fleksibilnost, itd. Uz to, smatra se da se ove pozitivne kognitivne promjene ne mogu objasniti pukim poboljšanjem raspoloženja zbog izloženosti prirodi, iz razloga što opažena poboljšanja raspoloženja ne koreliraju s opaženim poboljšanjima u kognitivnim funkcijama.

Mentalno zdravlje

Osim kognitivnih benefita, mnoga su istraživanja potvrdila pozitivne utjecaje izloženosti prirodi na subjektivnu dobrobit i mentalno zdravlje.
Danas znamo da osobe koje u prosjeku više borave u prirodi imaju:

· smanjenje stope dijagnosticirane depresije;
· manje depresivnih simptoma;
· smanjene stope propisanih antidepresiva;
· smanjene razine stresa;
· smanjene stope anksioznosti;
· smanjene razine ruminacije (neproduktivnog depresivnog razmišljanja);
· smanjene razine boli;
· poboljšano raspoloženje i pozitivne emocije;
· smanjene razine ljutnje i agresije;
· povećano samopouzdanje;
· povećan osjećaj povezanosti s prirodom;
· povećano zadovoljstvo životom (Capaldi i sur., 2015; Cartwright i sur., 2018).

Zbog prednosti u kognitivnom i emocionalnom funkcioniranju koje nam pruža priroda, pretpostavlja se da je njezino djelovanje primjenjivo i na širem socioemocionalnom planu. Jedan od procesa uključen u ovom području je refleksija, odnosno mogućnost produktivnog razmišljanja i stjecanja šire perspektive o osobnim problemima. Uz to, podaci pokazuju da ljudi preferiraju prirodni okoliš za upuštanje u refleksiju te da su u tim procesima efikasniji kad su okruženi prirodom. Dakle, ako se nalazite u nekom turbulentnom razdoblju života, znanost sugerira da biste mogli bolje razmišljati o njemu okruženi stablima i grmljem nego u vlastita četiri zida ili u uredu na poslu. Pri tome, ne bi bilo loše da taj izlet organizirate negdje u prisustvu ptičjeg pjeva, a o njegovom smirujućem efektu možete pročitati u jednom od naših članaka.

Međutim, Schertz i Berman (2019) navode kako je zaključak o tome da su sve urbane sredine nužno loše, a sav prirodan okoliš nužno dobar, ishitren i nedostatan. Ne mogu se zanemariti sve prednosti koje grad donosi na razini pojedinca, ali i na široj društvenoj razini, zbog čega smo uopće i razvili takve sustave. No, neophodno je osvrnuti se na sve veći broj istraživanja i nalaza ekološke psihologije koja nam potvrđuju koliko je povremeno izlaganje prirodi važno za naše sveukupno zdravlje i dobrobit. Stoga, kada se nalazite u nepovoljnoj situaciji, bilo da je riječ o obavezama na faksu ili poslu, svađi s bliskim osobama ili, pak, imate sniženo raspoloženje (naizgled bez razloga), možda se isplati poći u onu „glupu dnevnu šetnju“, koliko god nam se ona u trenutku činila beznačajnom.

Izvori:

Capaldi, C., Passmore, H.-A., Nisbet, E., Zelenski, J. i Dopko, R. (2015). Flourishing in nature: A review of the benefits of connecting with nature and its application as a wellbeing intervention. International Journal of Wellbeing, 5(4), 1–16. 
Cartwright, B., White, M. i Clitherow, T. (2018). Nearby Nature “Buffers” the Effect of Low Social Connectedness on Adult Subjective Wellbeing over the Last 7 Days. International Journal of Environmental Research and Public Health, 15(6), 1238.
Herzog, T. R., Black, M. A., Fountaine, K. A. i Knotts, D. J. (1997). Reflection and attention recovery as distinctive benefits of restorative environments. Journal of Environmental Psychology, 17, 165-170.
Lee, K. E., Williams, K. J. H., Sargent, L. D., Williams, N. S. G. i Johnson, K. A. (2015). 40-second green roof views sustain attention: The role of micro-breaks in attention restoration. Journal of Environmental Psychology, 42, 182–189.
Mayer, F. S., Frantz, C. M., Bruehlman-Senecal, E. i Dolliver, K. (2008). Why Is Nature Beneficial? Environment and Behavior, 41(5), 607–643.
Schertz, K. E. i Berman, M. G. (2019). Understanding Nature and Its Cognitive Benefits. Current Directions in Psychological Science, 096372141985410.