Teško da se do sada niste susreli s kraticama poput ENTP, INFP i sličnima. Mogu se naći na raznim mjestima: u "bio" prozorčiću na društvenim mrežama gdje se osobe nastoje predstaviti drugima, na aplikacijama za upoznavanje potencijalnih partnera/ica, no čak i kod poslodavaca u selekcijskom procesu kandidata. Prema dostupnim podacima ovaj test godišnje ispuni preko 2 milijuna ljudi i dio je multimilijunske industrije. Što ta četiri slova označavaju i kakav je stav psihologa o takvoj kategorizaciji? Zaronimo dublje u Myers-Briggs upitnik ličnosti kako bismo bolje shvatili o kakvom se upitniku točno radi.
Otkud Myers-Briggs kao upitnik ličnosti?
Autorice MBTI-a (Myers-Briggs Type Indicator) su Katharine Cook Briggs i njena kći Isabel Briggs Myers. Spomenute majka i kći nikada nisu prošle nekakav formalni oblik edukacije iz područja psihologije, ali su bile jako zainteresirane za ideje poznatog psihijatra Carla Junga. Na temelju njegovih ideja o polovima četiri osnovne psihologijske funkcije stvaraju svoju tipologiju koja svrstava ljude u jedan od 16 tipova ličnosti. Četiri kategorije, opisane na slici ispod teksta, temeljem kojih upitnik određuje Vaš tip ličnosti su: ekstraverzija/introverzija, raspoznavanje/intuicija, osjećanje/razmišljanje i opažanje/prosuđivanje. Prema teoriji svi pojedinci na ovim kategorijama preferiraju jedan od načina na koji percipiraju svijet i donose odluke te, spajanjem vaše četiri odgovarajuće kategorije, vaš rezultat dolazi u obliku skraćenice s početka teksta, npr. ENTP.
Kreiranje upitnika počelo je tijekom Drugog svjetskog rata s vjerovanjem da bi poznavanje preferencija ličnosti pomoglo ženama pri ulasku u svijet rada po prvi put, kako bi našle posao koji im najviše odgovora i u kojemu bi istovremeno bile najefikasnije. Danas je MBTI dio multimilijunske industrije, otkako je upitnik postao prisutan u korporacijama, vladinim i nevladinim organizacijama i pop kulturi općenito.
Znanstvena utemeljenost
Svaki psihologijski mjerni instrument (npr. određeni test inteligencije) ovisi o svojim psihometrijskim svojstvima (pregled vidjeti kod Milasa (2005)). Na službenim stranicama MBTI-a mogu se pronaći tvrdnje o valjanosti i pouzdanosti ovog testa, gdje se autori pozivaju na niz istraživanja koje je objavio upravo njihov institut. Ako odemo korak dalje, prema Lilienfeldu i suradnicima (2014) većina istraživanja koje potvrđuju valjanost Upitnika dolazi od Centra za primjenu psihologijskih tipova, organizacije koju vodi Myers-Briggs Fondacija, i objavljeni su opet u njihovom časopisu Psychological Type. Ovo, dakako, samo po sebi otvara pitanja nezavisnosti istraživanja, pristranosti i, u najmanju ruku, sukoba interesa. S druge strane, MBTI je nazivan "prilično besmislenim", "jednim od najgorih testova ličnosti koji postoje" i "trendom koji ne želi umrijeti", dok ga je Hogan (2015) okarakterizirao kao "malo više od kolačića sreće". Što kažu nezavisna istraživanja?
Govorimo li o pouzdanosti testa, odnosno vjerojatnosti da ćete ponovnim ispunjavanjem dobiti iste rezultate, slika ne izgleda najbolje. U najpoznatijem pristupu ispitivanja pouzdanosti, test-retest metodi, sudionici trebaju dva puta ispuniti test s vremenskim intervalom između testiranja, koji može varirati od nekoliko dana do nekoliko godina, nakon čega gledamo sličnost podataka, tj. njihovu korelaciju. Prema Pettingeru (1993) čak i kod kratkih intervala od nekoliko tjedana 50% sudionika bilo bi svrstano u drugi tip ličnosti! Nešto optimističniji pregled nude Capraro i Capraro (2002) koji tvrde da većina kategorija pokazuje prihvatljiv koeficijent korelacije, no istovremeno ističu i velike razlike u nalazima, kao i problem da većina istraživača koji koriste MBTI uopće ne mjeri njegovu pouzdanost. Ovo je ozbiljan propust u vremenu kada ta provjera zahtijeva nekoliko klikova u statističkom softveru i poznata je već na prvim godinama studija psihologije.
Problem pouzdanosti zapravo je produžetak teorije strogih kategorija, zbog čega se različit rezultat kod iste osobe čini tako problematičnim. Naime, teorijski model MBTI pretpostavlja bimodalne distribucije podataka, dakle, ili ste ekstrovert ili introvert. No, ono što psihologija ličnosti opetovano nalazi jest da ljudi najčešće padaju između tih ekstrema, a primjer toga je distribucija velikih pet crta ličnosti (slika dolje). Valja naglasiti da je Jungov model, koji je inicijalno privukao autorice upitnika, također teorijski model, a ne model temeljen na empirijskim podacima i statističkim analizama.
Nastavno na teoriju strogih kategorija, dostupna faktorska analiza nije pokazala poklapanje podataka i teorije Myers-Briggs upitnika. Naime, Sipps i suradnici (1985) analizirali su podatke 1291 sudionika i dobili šest faktora. Osim toga, autori ističu veliku grešku mjerenja. Točnije, 83% razlika među sudionicima nije moglo biti objašnjeno MBTI modelom. Valja napomenuti da su u drugom istraživanju iz 80-ih (na nešto manjem uzorku; N=396) dobiveni optimističniji rezultati što se tiče validacije konstrukta. No, kako se MBTI našao u svijetu organizacija koje ga mahom koriste? Točnije, Adam Grant za Psychology Today navodi kako ga u nekom obliku koristi 89 od Fortunovih 100 kompanija. Istraživači vođenja u organizacijama, Gardner i Martinko u svojoj iscrpnoj analizi (1996) MBTI-a navode kako je nađeno "malo konzistentnih veza između MBTI tipa ličnosti i efikasnosti menadžmenta". Nastavno na to, Pettinger (1993) ističe kako "nema nalaza koji pokazuju vezu između MBTI tipa ličnosti i radne uspješnosti".
Kako bi rezimirali znanstveni pogled na MBTI, poslužit ćemo se citatom Merve Emre, profesorice na Oxfordu i autorice knjige "Brokeri ličnosti: Čudna povijest Myers-Briggsa i početak testiranja ličnosti". U zanimljivom intervjuu za Marketplace, na pitanje o točnosti i valjanosti upitnika, na temelju iscrpnog istraživanja zaključuje:
„Najnovija istraživanja pokazuju kako upitnik nije niti valjan niti pouzdan.“
Dodatan pokazatelj jasnog stava struke dao je i član Uprave tvrtke CPP koja stoji iza testa. Naime, jedan od psihologa koji sjedi u Upravi, Carl Thoresen, u intervjuu je priznao kako ga sam nikad ne koristi u svojim istraživanjima jer bi to bilo dovedeno u pitanje od strane njegovih kolega.
Zašto je MBTI i dalje tako popularan?
Unatoč stavovima struke, MBTI je i dalje veoma poznat i jako često korišten upitnik. Zašto? Kroz istraživanje ove teme javilo se više potencijalnih objašnjenja koja se mogu svrstati u nekoliko kategorija:
Marketing
Myers-Briggs dolazi iz ogromne industrije koja (kao i svaka) nastoji održati svoj profit, što rezultira snažnim marketingom upitnika. Samim pretraživanjem upitnika nudi se edukacija kroz koju možete iskušati "najbolji instrument za profiliranje osobnosti i iskoristiti ga za ostvarivanje boljih poslovnih rezultata". Osim toga nudi se i mogućnost poboljšavanja u raznim životnim poljima iz znanja koja ćete steći. Često se nudi tvrtkama kao selekcijski alat, čak i u Hrvatskoj, koje možda i nemaju tim koji je upoznat s evaluacijom psihometrijskih svojstava. No, nakon što čuju da ga koristi 89 od 100 Fortunovih tvrtki i 200 federalnih agencija, možemo li ih kriviti za odluku da idu u tom smjeru?
Još jedan pokazatelj snažnog marketinga jest da su, upravo zbog ovog naglaska na marketingu, autoru ovog članka društvene mreže ispunjene reklamama za ovaj upitnik zbog istraživanja za potrebe članka.
Jednostavnost
Kategorije su jednostavne te je interpretacija rezultata u terminima preferencija ponašanja jednostavna jer omogućuje laku usporedbu između tipova (kandidata za poziciju). Jezik koji upitnik koristi je, također, većinski svakodnevan i razumljiv. Svi koristimo termine ekstraverzija, introverzija, mišljenje, osjećanje... Ne zahtijeva učenje kompleksnih teorija i pojmova od osoba koje nemaju edukaciju iz područja psihologije. Na ovu temu autorica Emre ističe kako u vremenu kada nam je sve uzburkano u životu trebamo bilo kakvo sidro u svojoj kompleksnosti ili zbunjenosti, a jezik koji se ovdje koristi može značajno razjasniti te stvari. Kritičari ovaj jednostavan i nejasan jezik pripisuju iskorištavanju Forer efekta, odnosno korištenja općenitih rečenica u kojima se velika većina ljudi može pronaći, npr. "Imate puno neiskorištenog potencijala".
Samo pozitiva
Tko je upoznat s rezultatima testa, primijetit će da im nikad nije rečeno da su neurotični ili rigidnog pogleda na svijet. Rezultati su uvijek pozitivni i ohrabrujući bez obzira na kategoriju. Autorica Emre ističe kako upravo tu leži njegova privlačnost. Točnije, u korištenju jednostavnog i neosuđujućeg jezika prema selfu; u intervjuu navodi kako nam upitnik: "nudi vokabular da govorimo o tome tko smo i oko čega smo strastveni, bez osjećaja da se moramo ispričati zbog toga". S druge strane, Eysenck to vidi kao najveću manu upitnika jer zbog izostanka neuroticizma iz strukture ličnosti taj dio se djelomično pretače u introvertni tip.
Postoje li neke pozitivne strane korištenja ovog upitnika? Kroz istraživanje možemo zaključiti da je možda najveći benefit ovoga instrumenta osvještavanje da naš pogled i doživljaj svijeta nije jedini mogući. Nadalje, ovo može potaknuti neke ljude da uvažavaju druge, koji stvarnost doživljavaju drugačije, i možda ne odbacuju njihove ideje tako olako samo zato što su im na prvu neintuitivne. Na ovu temu autorica Emre kaže: "Iako sam skeptična oko valjanosti upitnika, njegovih društvenih upotreba, pa čak i jezika koji koristi, nisam skeptična oko individualnih iskustava s upitnikom koja mogu biti jako oslobađajuća". No, u organizacijske svrhe potičemo naše kolege da promiču (kao i laike da koriste) pristup temeljen na dokazima i podacima.
Izvori
Capraro, R. M., Capraro, M. M. (2002). Myers-briggs type indicator score reliability across: Studies a meta-analytic reliability generalization study. Educational and Psychological Measurement, 62(4), 590-602.Centellegher, S., López, E., Saramäki, J., Lepri, B. (2017). Personality traits and ego-network dynamics. PloS one, 12(3), e0173110.
Eysenck, H. J. (1995). Genius: The natural history of creativity (No. 12). Cambridge University Press.
Gardner, W. L., & Martinko, M. J. (1996). Using the Myers-Briggs Type Indicator to Study Managers: A Literature Review and Research Agenda. Journal of Management, 22(1), 45–83.
Hogan, R. (2015). Personality and the Fate of Organizations. New York, NY: Psychology Press.
Lilienfeld, S. O., Lynn, S. J., Lohr. J. M. (2014). Science and pseudoscience in clinical psychology. Guilford Publications.
Pittenger, D. J. (1993). Measuring the MBTI… and coming up short. Journal of Career Planning and Employment, 54(1), 48-52.
Thompson, B., & Borrello, G. M. (1986). Construct Validity of the Myers-Briggs Type Indicator. Educational and Psychological Measurement, 46(3), 745–752.
Sipps, G. J., R. A. Alexander, and L. Friedt. (1985) “Item Analysis of the Myers-Briggs Type Indicator.” Educational and Psychological Measurement, 45 (4) , 789-796.
