Za većinu nas slušanje glazbe predstavlja svakodnevnu aktivnost - bilo da je koristimo za opuštanje, zabavu ili, pak, pozadinsku podršku pri učenju ili radu. Poznata uzrečica "o ukusima se ne raspravlja" često se koristi upravo u kontekstu preferencija određenih glazbenih stilova. S kolegicom Nikolinom Levak ipak smo odlučili raspraviti upravo o tome - a ona nam je zauzvrat donijela odgovor na pitanje kako i zašto odabiremo glazbu koju slušamo.
Razvoj MUSIC modela
Istraživanja glazbenih preferencija dugo su se vremena temeljila na procjeni sviđanja određenog glazbenog stila (npr. rocka), pri čemu je "čistoću" rezultata narušavalo veliko zasićenje dodatnim faktorima, kao što je istaknutost određenih izvođača i naš subjektivni stav o njima kao asocijacija na određeni glazbeni stil (npr. disco asociramo s bendom ABBA, metal s Metallicom i sl.).
Rentfrow i Gosling (2003) zbog toga su se odlučili za drukčiji pristup. Kako bi otklonili utjecaj intervenirajućih varijabli, u istraživanju su koristili glazbene isječke nepoznatih autora koji najbolje reprezentiraju određene glazbene stilove, prema različitim specifičnim značajkama (npr. tempo, glasnoća, ritam). Na ovaj su način sudionici mogli procijeniti preferenciju određenog glazbenog stila potpuno objektivno te neovisno o tome jesu li se ranije susreli s njime i znaju li ga imenovati.
Autori su na temelju nalaza izdvojili 5 faktora glazbenih preferencija, odnosno preferencije prema glazbi koja je:
1) blaga (engl. mellow);
2) nepretenciozna (engl. unpretentious);
3) sofisticirana (engl. sophisticated);
4) intenzivna (engl. intense);
5) suvremena (engl. contemporary)
Navedeni faktori tvore MUSIC model, kasnije dodatno istraživan i razvijan u suradnji s kognitivnim psihologom, neuroznanstvenikom, glazbenikom i autorom Danielom Levitinom, čiju knjigu This Is Your Brain on Music preporučamo svima zainteresiranima za neuroznanost i psihologiju glazbe.
U blagu glazbu spadaju romantični, opuštajući i spori stilovi poput soula ili R'n'B-ja, u nepretencioznu oni autentični i kantautorski poput countryja i rockabillyja, u sofisticiranu složeniji, izraženije umjetnički pravci poput jazza i bluesa, u intenzivnu napeti, glasni i energični, ponekad i agresivniji stilovi poput punka i heavy metala, dok u suvremenu ubrajamo većinom recentnije, ritmične stilove poput funka, elektroničke glazbe, rapa ili reggaea.
Istraživanje Levak i Žauhar
Nikolina Levak je s kolegicom Valneom Žauhar na hrvatskom uzorku mladih provela istraživanje povezanosti glazbenih preferencija prema MUSIC modelu s motivima slušanja glazbe i osobinama ličnosti. Istraživanje, u kojem je sudjelovalo 457 ispitanika prosječne dobi 20 godina, pokazalo je da se MUSIC model replicira na hrvatskom uzorku mladih, a nalazi povezanosti osobina ličnosti s glazbenim preferencijama u skladu su s prethodnim istraživanjima na stranim uzorcima.
Glazbene preferencije i osobine ličnosti
Pokazalo se da ekstroverti pokazuju veće preferencije prema suvremenoj glazbi, koja podržava zabavu i druženje, a manje prema intenzivnoj glazbi, koja često može predstavljati komunikacijsku prepreku (npr. na druženju u kafiću). Osobe s izraženom otvorenošću iskustvima preferiraju i blagu i intenzivnu i nepretencioznu i sofisticiranu glazbu, odnosno otvorene su istraživanju različitih stilova.
S druge strane, savjesne osobe pokazale su niže preferencije prema intenzivnoj i suvremenoj glazbi, što se potencijalno može objasniti nedostatkom strukture i raznim improvizacijama koje te žanrove obilježavaju. Osobe visoko na dimenziji ugodnosti očekivano su pokazale preferenciju prema blagoj glazbi, što vrijedi i za one visoko na dimenziji emocionalne stabilnosti, koje specifično preferiraju opuštajuću i jednostavnu glazbu, kojom podržavaju i reguliraju svoje emocije.
Motivi slušanja glazbe
Motivi slušanja glazbe odnose se na pitanje zašto biramo određenu glazbu. Levak i Žauhar su u svojem istraživanju izdvojile 3 glavna motiva slušanja glazbe:
1) kognitivno slušanje glazbe, pri kojem usmjeravamo svoju pažnju na strukturu glazbenog djela, odnosno pristupamo mu analitički;
2) emocionalno slušanje glazbe, kojim podržavamo i reguliramo svoje emocije te uživamo u emocijama koje nam glazba donosi (zato preferiramo tužnu glazbu kad smo tužni, a sretnu kad smo sretni);
3) pozadinsko slušanje glazbe, koje je ujedno i najčešće, a odnosi se na slušanje glazbe pri istovremenoj izvedbi neke druge (centralne) aktivnosti (npr. učenja).
Tako se pokazalo da osobe koje glazbu slušaju većinom emocionalno prefereriraju glazbu koja je blaga, sofisticirana i suvremena (budući da im ona omogućava regulaciju i doživljaj emocija), a one koje to rade većinom kognitivno preferiraju intenzivnu i sofisticiranu glazbu s mnoštvom različitih elemenata koje mogu analizirati.
Što se osobina ličnosti tiče, dimenzija neuroticizam/emocionalna stabilnost pozitivno je povezana s emocionalnim slušanjem (u cilju regulacije emocija) i pozadinskim slušanjem (u cilju otklanjanja stresa, anksioznosti, dosade i slično), ekstroverzija je negativno povezana s kognitivnim slušanjem (ekstrovertima glazba predstavlja prvenstveno izvor zabave), a otvorenost iskustvima pozitivno je povezana sa svim motivima slušanja glazbe.
Vivo per lei, la musica
Andrea Bocelli u poznatom je duetu s Giorgiom opjevao ljubav prema glazbi i životnu važnost koju ona za njega ima. Iako možda ne živimo svi za nju, možemo sa sigurnošću reći da je puno stvari u životu lakše i ljepše uz njezinu pratnju.
Više o psihologiji glazbe možete pročitati u povezanim člancima, a više o MUSIC modelu, motivima slušanja glazbe i osobinama ličnosti možete saznati u priloženom video intervjuu s Nikolinom Levak!
