Iako na ovim prostorima Scrum tek uzima zamah, sve češće možemo čuti pojmove poput Scruma i agilnih metoda rada u javnom prostoru. Svojevrsna potvrda toga je to da je agile postala "buzzword" velikog broja hrvatskih organizacija, naročito u IT sektoru. O nužnosti uvođenja agilnih metoda rada i transformaciji koju danas prolazi velik broj tvrtki, na Netokraciji je objavljen zanimljiv članak. Možda sve ovo donekle zvuči zanimljivo, no kakve veze Scrum i Agile imaju sa psihologijom?
Što je Agile, a što Scrum?
Naći ćete kako je agile vrsta pristupa zadacima, zatim na drugim mjestima kako je to način vođenja projekata ili organizacije, a ponajviše kako je agile mindset, odnosno način mišljenja. Ništa od navedenog nije krivo - agile se uistinu može promatrati kao mindset s obzirom na to da traži potpuno svojstvenu organizacijsku kulturu te je promjena organizacijske kulture ono s čim se tvrtke danas, a naročito one tradicionalne, susreću. Temelj takvog pristupa je Agile manifesto koji su sastavili ljudi iz područja informacijskih tehnologija jer nisu bili zadovoljni načinom kako stvari funkcioniraju u sektoru, odnosno razvojem softvera. Agile spada u pristupe radu koji su često korišteni kada se suočavamo s kompleksnim problemima, projektima gdje se očekuje inovacija ili kad, jednostavno, "koračamo" po nepoznatom terenu.
U ovom tekstu bismo ipak stavili veći naglasak na Scrum. Scrum predstavlja okvir rada (eng. framework) koji promovira agile način mišljenja i njegove principe. Scrum je, dakle, pristup koji se koristi u praksi, a, kada razmišljamo o odnosu Agile-Scrum, moglo bi se reći kako je agile postao kišobran pojam koji okuplja više praksi poput Scruma, XP, Kanbana... Osim što je najpopularniji, prema podacima Scrum je i najčešće korišten pristup u usporedbi s ostalim spomenutim pristupima.
Ukratko, Scrum podrazumijeva rad u kratkim iteracijama koje nazivamo sprintevima, a unutar tih sprinteva krosfuncionalni tim s 3-9 članova radi planiranje sprinta gdje nastojimo odraditi zašto, što i kako radimo u sprintu pred nama. Kroz sam sprint odrađujemo zadatke koji su najčešće vizualizirani kroz fizičke ili virtualne to do/doing/done ploče i pratimo napredak prema cilju sprinta kroz dnevne koordinacije. U kratkom intervalu od 15 minuta članovi tima komentiraju napravljen posao i onaj koji je pred njima, a koji će nas dovesti do cilja sprinta. U istom momentu se komuniciraju i eventualni izazovi i potencijalne međuovisnosti u radu. Sprint sadržava i review, odnosno demonstraciju napravljenog posla uključenim stranama (npr. naručiteljima posla), te Backlog refinement koji podrazumijeva definiranje nadolazećeg posla. Na samom kraju sprinta, tim uzima vrijeme za retrospektivu. Retrospektiva je važan alat unutar Scrum okvira jer timu daje priliku da se osvrne na trenutni rad i pogleda što je bilo dobro, a što pak može bolje, u njihovu radu.
Osim strukture rada unutar sprinta, Scrum podrazumijeva i određene uloge. Uz tim koji određuje kako će posao biti napravljen tu je i Product owner. PO određuje što tim radi i istovremeno brine da su to stvari od najveće moguće vrijednosti. Druga važna uloga je Scrum master. SM je osoba koja se brine o samom procesu i opisanoj Scrum strukturi. Osim toga, Scrum master predstavlja takozvanog servant leadera koji miče prepreke u radu tima, facilitator je i moderator svih opisanih događaja. Također, SM je osoba koja brine o kontinuiranom unaprjeđenju rada tima. Odnosno, zajedno s timom prati njihov napredak i pomaže u implementaciji unaprjeđenja bilo koje vrste.
Sve opisano je gruba simplifikacija Scrum procesa i uloga kako bismo ga približili našim čitateljima. Za više informacija o Scrumu svakako preporučujemo Vodič kroz Scrum kao službeni dokument utemeljitelja Scruma Kena Schwabera i Jeffa Sutherlanda.
Psihologija i Scrum?
Nakon što smo opisali što Scrum kao okvir podrazumijeva, možemo se vratiti na pitanje povezanosti psihologije i Scruma. Trenutno je Scrum iznimno malo istražen od strane organizacijskih psihologa te možemo pretpostaviti da tu možemo očekivati promjene u bližoj budućnosti. Zašto?
Prije svega, organizacijska psihologija bavi se svim elementima organizacijskog ponašanja, a pristup koji organizira to ponašanje u posebnu strukturu i koji postaje sve popularniji zasigurno je nešto što bi trebalo zahvatiti pažnju istraživača. Drugi je razlog to što postoji opravdana povezanost Scruma i teorija/modela organizacijske psihologije poput motivacijskih teorija, modela karakterisika posla itd. Nadalje, kako je Scrum pristup temeljen na empirizmu, onima koji se bave ovim pristupom bilo bi iznimno korisno znati koliko su pojedini elementi ovog pristupa povezani s važnim ishodima poput radne učinkovitosti, motivacije, zadovoljstva poslom, apsentizma, fluktuacije i sl. Još jedna važna spoznaja jest identifikacija elemenata koji olakšavaju, odnosno otežavaju, implementaciju ovakve strukture u organizaciju. Kakve su to organizacijske kulture u kojima će se Scrum najvjerojatnije pojaviti, a u kojima će trebati značajna prilagodba zaposlenika? Sve su ovo validna istraživačka pitanja koja će koristiti polju organizacijske psihologije kako bi bolje razumjeli poslovno okruženje i važne ishode, ali i osobama iz industrije agilnih metoda rada koji kroz ovakav pristup mogu postati još bolji, odnosno efikasniji.
Dodatan, a donekle povezan, razlog je i to što psiholozi vide ulogu Scrum mastera kao potencijalno radno mjesto gdje mogu primijeniti stečena znanja. O specifičnosti ove uloge iz pozicije psihologije nedavno je održan i prvi Meetup na tu temu na kojem smo imali priliku razgovarati s kolegama iz Srbije i Rusije koji su se, također kao i ja osobno, našli u ulozi Scrum mastera uz predznanje iz psihologije/psihoterapije. Iako smo se u ovom članku značajno posvetili objašnjavanju osnova ovog pristupa, uskoro ćemo zagrepsti dublje u neka spomenuta istraživačka pitanja Scruma - bilo da se radi o teoriji ili praksi.
